JE LI te ikada uhvatila tuga pri pogledu na dijete koje igra neku ratnu igru? Takve prizore može se vidjeti čak i među malom djecom budući da je svijet zabave prožet nasiljem. Kako bi ti naveo dijete da svoje “ratničke” igračke zamijeni lijepim igrama koje ne asociraju na rat? Waltraud, dugogodišnja misionarka Jehovinih svjedoka u Africi, pronašla je način kako da jednom dječaku pomogne u tome.

Waltraud je zbog rata morala napustiti zemlju u kojoj je živjela i preseliti se u jednu drugu afričku zemlju. Tamo je počela proučavati Bibliju s majkom petogodišnjeg dječaka. Kad god bi Waltraud posjetila tu ženu, dječačić se igrao malom plastičnom puškom, svojom jedinom igračkom. Iako nikada nije vidjela da ju je dječačić uperio u nekoga ili nešto, on je uvijek bio zaokupljen otvaranjem i zatvaranjem puške, kao da je puni mecima.

Waltraud je dječaku rekla: “Wernere, znaš li ti zašto ja živim u tvojoj zemlji? Živim tu zbog rata — morala sam bježati iz svog doma zbog opasnih ljudi koji su pucali na ljude iz oružja poput ovog što ga ti imaš. Što ti misliš, je li ubijanje nešto dobro?”

“Nije”, tužno je odgovorio Werner.

“U pravu si”, rekla je Waltraud. Potom ga je upitala: “A znaš li ti zašto ja svaki tjedan dolazim tebi i tvojoj mami? Zato što mi, Jehovini svjedoci, želimo pomoći ljudima da žive u miru, da budu u miru i s Bogom i s ljudima.” Uz odobrenje Wernerove majke, Waltraud mu je predložila: “Ako mi daš svoju pušku, ja ću je baciti, a tebi ću donijeti drugu igračku, kamion s četiri kotača.”

Werner joj je zatim predao svoju plastičnu pušku. Nakon četiri tjedna čekanja stigla je njegova nova igračka. Dječak je drveni kamion primio s velikim osmijehom.

Nalaziš li vremena za razgovor sa svojom djecom, nastojeći doprijeti do njihovog srca i potaknuti ih da odbace igračke koje su kopija pravog oružja? Ako to činiš, učiš ih nečemu što će im koristiti cijeloga života.