1, 2. Zašto se može reći da je čovjek stvoren na Božju sliku?

“NAČINIMO čovjeka po svojemu obličju”, Božje su riječi zapisane u prvom poglavlju Biblije. Bog ih je ispunio tako što je ‘stvorio čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvorio ga je’, stoji u 1. Mojsijevoj 1:26, 27. Po tome se prvi čovjek razlikovao od svih ostalih stvorenja na Zemlji. Nalikovao je Stvoritelju, mogao je poput njega razmišljati i pokazivati ljubav, pravdu, mudrost i moć. Imao je savjest koja mu je pomagala da donese odluke koje će biti za njegovo dobro i kojima će ugoditi svom nebeskom Ocu (Rimljanima 2:15). Jednostavno govoreći, Adam je imao slobodnu volju. Promatrajući svog zemaljskog sina, svoje djelo, Jehova je rekao: ‘Gle, veoma je dobro’ (1. Mojsijeva 1:31; Psalam 95:6).

² Kao Adamovi potomci, i mi smo stvoreni na Božju sliku. Međutim, da li zaista možemo birati kako ćemo postupiti? Iako Jehova može unaprijed znati što će se dogoditi, on ne određuje naše postupke ni našu budućnost. On nikada ne upravlja životom  svoje zemaljske djece. Da bismo bolje shvatili koliko je važno slobodnu volju koristiti za donošenje ispravnih odluka, razmotrimo najprije primjer izraelskog naroda (Rimljanima 15:4).

3. Koja je prva od Deset zapovijedi, i kako su vjerni Izraelci pokazali da će je slušati?

³ “Ja sam Jehova Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Egipatske, iz doma ropskoga”, rekao je Jehova Izraelcima (5. Mojsijeva 5:6). Godine 1513. pr. n. e. izraelski narod doživio je čudesno izbavljenje iz egipatskog ropstva, pa nije imao nimalo razloga sumnjati u te riječi. U prvoj od Deset zapovijedi Jehova je preko svog zastupnika Mojsija rekao: “Nemoj imati drugih bogova uza me” (2. Mojsijeva 20:1, 3). Izraelski narod tom je prilikom odlučio slušati Jehovu. Dobrovoljno mu je obećao da će biti odan isključivo njemu (2. Mojsijeva 20:5; 4. Mojsijeva 25:11).

4. (a) Na koji je izbor Mojsije podsjetio Izraelce? (b) Koju odluku mi moramo donijeti?

⁴ Oko 40 godina nakon toga Mojsije je snažnim riječima podsjetio drugi naraštaj Izraelaca na izbor koji je stajao pred njima. Rekao im je: “Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje” (5. Mojsijeva 30:19). I pred nama stoji sličan izbor. Da, mi možemo izabrati hoćemo li vjerno služiti Jehovi s nadom u vječni život ili ćemo mu biti neposlušni i snositi posljedice. Obrati pažnju na dva primjera u kojima su osobe donijele različite odluke.

5, 6. Koju je odluku donio Jozua, i s kakvim ishodom?

⁵ Godine 1473. pr. n. e. Jozua je poveo Izraelce u Obećanu zemlju. Prije svoje smrti dojmljivim je riječima usrdno poticao cijeli narod: “Ako li vam nije drago služiti Jehovi, izaberite sebi danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite.” Potom je za sebe i svoju obitelj rekao: “Ja i dom moj služićemo Jehovi” (Jozua 24:15).

⁶ Jehova je jednom ranijom prilikom potaknuo Jozuu da bude hrabar i jak te mu rekao da ne odstupa od poslušnosti Božjem Zakonu. Rekao mu je da će biti uspješan u životu bude li pažljivo čitao knjigu Zakona dan i noć (Jozua 1:7, 8). Tako je i bilo. Jozua je bio blagoslovljen zbog svoje odluke. “Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obećao Jehova domu Izraelovu”, rekao je. “Sve se zbi” (Jozua 21:45).

7. Što su izabrali neki Izraelci u Izaijino vrijeme, i s kakvim posljedicama?

⁷ Za razliku od toga, prisjetimo se što se dogodilo u Izraelu oko 700 godina nakon toga, kada su mnogi Izraelci držali poganske običaje. Naprimjer, zadnjeg dana u godini ljudi bi se okupili oko stola prepunog različite ukusne hrane i vina. To nije bilo tek neko obiteljsko okupljanje. Bila je to vjerska proslava u čast dva poganska boga. Prorok Izaija zapisao je Božje gledište o toj nevjernosti: “Vi ostavljate Jehovu, zaboravljate svetu goru moju, postavljate stol bogu Sreće i vino začinjeno točite bogu Sudbine.” Vjerovali su da žetva tijekom godine ne ovisi o Jehovinom blagoslovu, nego o tome hoće li ugoditi “bogu Sreće” i “bogu Sudbine”. No zapravo su neposlušnost i odluke koje su sami donijeli zapečatile njihovu sudbinu. “Ja ću učiniti da mač bude sudbina vaša”, rekao je Jehova, “i svi ćete na koljena pasti da vas kolju. Jer zvao sam, ali niste se odazvali, govorio sam, ali niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim i izabrali ste ono što mi nije  po volji” (Izaija 65:11, 12, NS). Njihov nemudar izbor doveo je do njihove propasti, a bogovi Sudbine i Sreće nisu to mogli spriječiti.

8. Što je, prema 5. Mojsijevoj 30:20, potrebno da bi se donijelo ispravne odluke?

⁸ Kad je Mojsije poticao Izraelce da izaberu život, naveo je tri koraka koja trebaju poduzeti: ‘Ljubite Jehovu Boga svojega, slušajte glas njegov i držite se njega’ (5. Mojsijeva 30:20). Razmotrimo te korake da bismo znali donijeti ispravne odluke.

9. Kako možemo dokazati da ljubimo Jehovu?

⁹ Ljubiti našeg Boga Jehovu: Odlučili smo služiti Jehovi jer ga ljubimo. Uzimajući u obzir poučne primjere iz vremena Izraelaca, mi se odupiremo svim iskušenjima da počinimo nemoral i izbjegavamo način života zbog kojeg bi nas svijet mogao uhvatiti u svoju zamku materijalizma (1. Korinćanima 10:11; 1. Timoteju 6:6-10). Mi se držimo Jehove i slušamo njegove odredbe (Jozua 23:8; Psalam 119:5, 8). Prije nego što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Mojsije ih je potaknuo: ‘Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Jehova Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će čuti za sve ove uredbe’ (5. Mojsijeva 4:5, 6). Sada je vrijeme da pokažemo svoju ljubav prema Jehovi tako da vršenje njegove volje smatramo najvažnijim u životu! Sigurno ćemo biti blagoslovljeni ako odlučimo tako postupati (Matej 6:33).

10-12. Koje pouke izvlačimo iz događaja koji su se zbili u Noino vrijeme?

¹⁰ Slušati Božji glas: Noa je bio ‘propovjednik pravednosti’ (2. Petrova 2:5). Gotovo svi ljudi koji su živjeli prije potopa bili su zaokupljeni vlastitim interesima i “nisu obratili pažnju” na Noina upozorenja. Kakve su bile posljedice? ‘Došao je potop i sve ih izbrisao.’ Isus je upozorio da će slično biti u naše vrijeme, tijekom ‘prisutnosti Sina čovječjeg’. Ono što se dogodilo u Noino vrijeme snažno je upozorenje današnjim ljudima koji ne žele poslušati Božju poruku (Matej 24:39).

¹¹ Oni koji ismijavaju Božja upozorenja koja prenose njegovi današnji sluge trebaju biti svjesni do čega će ih to dovesti. Apostol Petar je o takvim osobama rekao: “Po vlastitoj želji, previđaju činjenicu da su postojala nebesa iz davnine i zemlja koja se čvrsto izdizala iz vode i usred vode Božjom riječju, čime je svijet tog vremena bio uništen kad je bio potopljen vodom. A tom su istom riječju sadašnja nebesa i zemlja pohranjeni za vatru i čuvani do dana suda i uništenja bezbožnih ljudi” (2. Petrova 3:3-7).

¹² Usporedi to s odlukom koju su donijeli Noa i njegova obitelj. “Vjerom je Noa, nakon što je dobio božansko upozorenje o onome što se još nije vidjelo, pokazao strah pred Bogom i sagradio arku.” On je poslušao upozorenje i zahvaljujući tome cijela se njegova obitelj spasila (Hebrejima 11:7). Bez oklijevanja poslušajmo Božju poruku i potom postupajmo u skladu s njom! (Jakov 1:19, 22-25).

13, 14. (a) Zašto je neophodno ‘držati se Jehove’? (b) Kako Jehovi, ‘našem Lončaru’, dozvoljavamo da nas oblikuje?

¹³ Držati se Jehove: Da bismo ‘izabrali život i ostali živi’, nije dovoljno ljubiti Jehovu i slušati ga, nego se također trebamo ‘držati Jehove’, odnosno ustrajati u vršenju njegove volje. “Svojom ustrajnošću zadobit ćete svoje duše”, rekao je Isus (Luka 21:19). Odluke koje donesemo u tom pogledu  otkrivaju što nam je u srcu. “Blago čovjeku koji se svagda boji; a tko je tvrdoglav, upada u zlo”, stoji u Pričama Salamunovim 28:14. Faraon iz drevnog Egipta primjer je toga. Deset nevolja, jedna po jedna, pogodile su Egipat, no faraonovo je srce otvrdnulo i nije pokazao strah pred Bogom. Jehova nije prisilio faraona na neposlušnost, već je dozvolio da taj ponosni vladar sam izabere što će učiniti. A što god da je izabrao, Jehova bi ostvario svoj naum. To je potvrdio i apostol Pavao koji je citirao Jehovine riječi upućene faraonu: “Upravo sam te zbog toga ostavio, da bih na tebi pokazao svoju moć, i da bi se moje ime objavilo po cijeloj zemlji” (Rimljanima 9:17).

¹⁴ Stoljećima nakon što su Izraelci bili oslobođeni faraonove vlasti, prorok Izaija je rekao: “Jehova, ti si naš otac; mi smo glina, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih” (Izaija 64:8). Dok Jehovi dozvoljavamo da nas oblikuje tako što proučavamo njegovu Riječ i primjenjujemo je, sve potpunije oblačimo novu osobnost. Postajemo krotkiji i podatniji, pa nam je lakše vjerno se držati Jehove jer mu iskreno želimo ugoditi (Efežanima 4:23, 24; Kološanima 3:8-10).

15. Na koje je dvije dužnosti Mojsije podsjetio Izraelce, prema 5. Mojsijevoj 4:9?

¹⁵ Okupljenom izraelskom narodu koji je bio spreman za ulazak u Obećanu zemlju Mojsije je rekao: “Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš onih stvari koje su vidjele oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvojega dokle si god živ, nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih” (5. Mojsijeva 4:9). Da bi imali Jehovin blagoslov i uživali blagostanje u zemlji koju su trebali naslijediti, Izraelci su za svog Boga Jehovu trebali učiniti dvije stvari. Nisu smjeli zaboraviti čuda koja je on učinio pred njihovim očima i trebali su govoriti o njima budućim naraštajima. Isto to danas i mi moramo činiti kao Božji narod ako želimo ‘izabrati život i ostati živi’. A što smo to vidjeli da Jehova čini za nas?

16, 17. (a) Što su misionari koji su završili Gilead postigli u propovijedanju o Kraljevstvu? (b) Navedi primjer neke osobe koja je sačuvala revnost.

¹⁶ Oduševljeni smo kad vidimo kako Jehova blagoslivlja propovijedanje i činjenje učenika. Otkako je 1943. otvorena misionarska škola Gilead, misionari su predvodili u činjenju učenika u mnogim zemljama. Osobe koje su bile među prvim polaznicima te škole sve do danas su sačuvale revnost za propovijedanje o Kraljevstvu, iako su zbog starosti oslabile. Jedan lijep primjer toga je Mary Olson, koja je 1944. završila školu Gilead. Služila je kao misionar najprije u Urugvaju, pa u Kolumbiji, a sada služi na Portoriku. Premda zbog starosti ima  određene tjelesne tegobe, sestra Olson još uvijek s puno žara propovijeda. Budući da zna španjolski, svaki tjedan ide u službu s tamošnjim objaviteljima.

¹⁷ Nancy Porter, koja je udovica, završila je Gilead 1947. i još uvijek služi na Bahamima. Ona je također misionar koji marljivo sudjeluje u propovijedanju. “Poučavanje drugih biblijskoj istini doista pruža posebnu radost”, kaže sestra Porter u svojoj životnoj priči. * “Ono mi omogućava da održavam redovitu duhovnu rutinu zbog koje je moj život organiziran i stabilan.” Kad se sestra Porter i drugi vjerni Božji sluge prisjete prošlosti, oni ne zaboravljaju što je sve Jehova učinio. A kako je s nama? Jesmo li zahvalni Jehovi kad razmislimo koliko je blagoslovio djelo Kraljevstva na našem području? (Psalam 68:11).

18. Što možemo naučiti iz životnih priča misionara?

¹⁸ Raduje nas ono što su ti dugogodišnji propovjednici postigli te što i dalje postižu. Čitanje njihovih životnih priča pruža nam veliko ohrabrenje jer vidimo što je Jehova učinio za te vjerne osobe, a to nas potiče da mu još revnije služimo. Čitaš li redovito te zanimljive priče u Kuli stražari i razmišljaš li o njima?

19. Kako kršćanski roditelji mogu koristiti životne priče objavljene u Kuli stražari?

¹⁹ Mojsije je podsjetio Izraelce da ne zaborave sve što je Jehova učinio za njih i da to čuvaju u srcu cijeli život. Zatim je dodao što još moraju napraviti: ‘Obznani to sinovima svojim i sinovima sinova svojih’ (5. Mojsijeva 4:9). Životne priče imaju posebnu snagu. Dok odrastaju, mladi trebaju dobre uzore. Neudate sestre mogu mnogo naučiti od vjernih starijih sestara čije su životne priče objavljene u Kuli stražari. Braći i sestrama koji žive u zemljama u kojima ima ljudi koji govore neki strani jezik pruža se prilika da prošire svoju službu i marljivo propovijedaju dobru vijest. Roditelji, zašto ne biste koristili iskustva vjernih misionara i drugih osoba kako biste poticali svoju djecu da život posvete punovremenoj službi?

20. Što moramo činiti da bismo ‘izabrali život’?

²⁰ Kako, dakle, svatko od nas može ‘izabrati život’? Tako da koristeći divan dar, slobodnu volju, pokaže Jehovi da ga ljubi i tako da mu služi najviše što može dok nam god on daje tu divnu priliku. Jer, kao što je Mojsije rekao, Jehova je ‘život naš i duljina dana naših’ (5. Mojsijeva 30:19, 20).