1. Što iz biblijskog izvještaja saznajemo o Isusovom posjetu Kani?

ISUS, njegova majka i neki njegovi učenici osvjedočili su se u to koliku radost Božjim slugama može donijeti dolično vjenčanje. Krist je čak uveličao jednu svadbu tako što je na njoj napravio prvo čudo o kojem izvještava Biblija i tako je učinio još radosnijom (Ivan 2:1-11). Možda je i tebi u lijepom sjećanju ostala neka svadba ili prigodna svečanost kojoj si prisustvovao povodom vjenčanja kršćana koji žele služiti Jehovi u sretnom braku. A možda ćeš se uskoro i sam vjenčati ili ćeš pomagati nekom prijatelju ili prijateljici da organiziraju svoje vjenčanje. Što ti u tome može pomoći?

2. Što Biblija govori o vjenčanjima?

² Kršćani znaju da su savjeti iz Božje nadahnute Riječi vrlo korisni muškarcu i ženi koji planiraju sklopiti brak (2. Timoteju 3:16, 17). Istina, Biblija ne iznosi sve detalje u vezi s kršćanskim vjenčanjima. To je i logično jer se običaji, pa čak i zakonske odredbe, jako razlikuju od zemlje do zemlje i mijenjaju se tijekom vremena. Naprimjer, u starom Izraelu brak se nije sklapao na neki formalan način. Na dan vjenčanja mladoženja bi nevjestu doveo u svoj dom ili dom svog oca (1. Mojsijeva 24:67; Izaija 61:10; Matej 1:24). Taj je javni čin bio dokaz da se par vjenčao, tako da nije bilo formalnog čina vjenčanja kakav je danas uobičajen u mnogim zemljama.

3. Koji je događaj u Kani Isus uveličao?

³ Za Izraelce je taj korak predstavljao čin sklapanja braka. Nakon toga znalo je uslijediti svadbeno slavlje, poput onoga spomenutog u Ivanu 2:1. Izvještaj pokazuje da je Isus svojom prisutnošću i čudom koje je učinio uveličao jednu takvu židovsku svadbu.  Međutim, važno je zadržati na umu da su se ondašnja vjenčanja i svadbe razlikovali od današnjih.

4. Kako neki kršćani odluče proslaviti vjenčanje i zašto?

⁴ U mnogim zemljama kršćani koji se planiraju vjenčati najprije moraju udovoljiti nekim zakonskim odredbama. Nakon što to učine, imaju pravo sklopiti brak na bilo koji način koji zakon priznaje. Sam čin vjenčanja može se sastojati od jednostavnog zakonom propisanog postupka koji vode matičar, sudac, gradonačelnik ili vjerski službenik kojeg država ovlašćuje za sklapanje braka. Neki se odluče na takvo vjenčanje i vjerojatno zamole rođake ili sukršćane da budu prisutni kao zakonski svjedoci ili da s njima podijele radost tijekom tog važnog događaja (Jeremija 33:11; Ivan 3:29). Slično tome, neki kršćani odluče da neće imati veliku svadbu koja iziskuje velike pripreme i mnogo novca. Umjesto toga, možda prirede jednostavnu zakusku u krugu bliskih prijatelja. Bez obzira na to što se nama više sviđa, trebamo biti svjesni da ostali zreli kršćani ne moraju imati isto mišljenje kao mi (Rimljanima 14:3, 4).

5. Zašto mnogi kršćani žele da im se održi govor prigodom vjenčanja i što on uključuje?

⁵ Većina kršćanskih parova želi da im se održi biblijski govor prigodom vjenčanja. * Svjesni su da je Jehova osnovao bračnu zajednicu i da u svojoj Riječi daje mudre savjete o tome kako brak može biti uspješan i sretan (1. Mojsijeva 2:22-24; Marko 10:6-9; Efežanima 5:22-33). Većina parova želi da tom radosnom događaju prisustvuju njihovi sukršćani i članovi obitelji. No kako gledati na različite zakonske odredbe, procedure i običaje? Ovaj članak govorit će o okolnostima koje vladaju u različitim zemljama. Neke se možda uvelike razlikuju od onoga što je tebi poznato ili od okolnosti u tvojoj zemlji. Pa ipak, moći ćeš uočiti opća načela i pouke važne za Božje sluge.

6, 7. Zašto trebamo poštovati zakonske odredbe u vezi sa sklapanjem braka i što to podrazumijeva?

⁶ Iako je Jehova utemeljio brak, država u nekoj mjeri određuje što trebaju učiniti oni koji se žele vjenčati. To je sasvim na mjestu jer je Isus rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje!” (Marko 12:17). Slično tome, apostol Pavao je savjetovao: “Neka svaki čovjek bude podložan vlastima nad sobom, jer nema vlasti koja nije od Boga. Svaku vlast koja postoji Bog je postavio na njezin položaj” (Rimljanima 13:1; Titu 3:1).

⁷ U većini zemalja “car”, odnosno državna vlast, odlučuje tko može sklopiti brak. Stoga kad dvoje kršćana koji s biblijskog gledišta mogu stupiti u brak odluče učiniti taj korak, oni savjesno nastoje udovoljiti svim zakonima. To može značiti da od nadležne ustanove moraju dobiti potvrdu da mogu sklopiti brak te da potom brak moraju registrirati na propisani način. Slično tome, kad je car August zatražio da se popiše stanovništvo, Marija i Josip to su poslušali te su otišli u Betlehem “na popis” (Luka 2:1-5).

8. U kojoj je mjeri vjenčanje obavezujuće i kako Jehovini svjedoci pokazuju da to shvaćaju?

⁸ Kad se dvoje kršćana vjenča na zakonit način, taj ih čin obavezuje i pred Bogom. Stoga Jehovini svjedoci ne ponavljaju čin sklapanja braka tako da imaju više zakonitih vjenčanja niti obnavljaju bračne zavjete, naprimjer na proslavi 25. ili 50. godišnjice vjenčanja (Matej 5:37). (Neke crkve ne priznaju građansko vjenčanje koje je u skladu sa zakonom, već tvrde da brak nije važeći sve dok svećenik ne izvrši obred vjenčanja  ili proglasi mladence mužem i ženom.) U mnogim zemljama država ovlašćuje nekoga od Jehovinih svjedoka da obavlja vjenčanja. Ako je moguće, on će to vjerojatno najradije učiniti zajedno s govorom za vjenčanje u dvorani Jehovinih svjedoka. U njoj se sastajemo da bismo slavili pravog Boga, pa je ona prikladno mjesto za govor o bračnom uređenju, koje je utemeljio Bog Jehova.

9. (a) Što se može održati nakon građanskog vjenčanja ako to kršćanski par želi? (b) Koja je uloga starješina u planiranju govora za vjenčanje?

⁹ U drugim zemljama zakon zahtijeva da se par vjenča u matičnom uredu ili u gradskoj vijećnici, i to pred ovlaštenim državnim službenikom. Taj zakonski korak kršćani često odluče popratiti prigodnim govorom, koji se nakon vjenčanja održi u dvorani Jehovinih svjedoka, i to istog ili sljedećeg dana. (Budući da su kao muž i žena već vjenčani pred Bogom i ljudima, pa i pred kršćanskom skupštinom, bilo bi dobro da ne prođe mnogo dana od zakonskog sklapanja braka do biblijskog govora.) Ako par koji će imati građansko vjenčanje želi da mu se održi govor u jednoj od dvorana Jehovinih svjedoka, treba unaprijed zatražiti odobrenje za to od starješina koji sačinjavaju Skupštinski odbor. Osim što se ti nadglednici moraju uvjeriti da je par na dobrom glasu, trebaju voditi računa o tome da termin govora za vjenčanje ne ometa raspored redovitih sastanaka i druge planirane sastanke u dvorani (1. Korinćanima 14:33, 40). Isto tako, trebaju biti upoznati sa svime što par u dvorani želi pripremiti za tu prigodu i odlučiti hoće li dati kakvu obavijest u vezi s tom posebnom prigodom.

10. Ako se brak mora sklopiti pred državnim službenikom, kako to utječe na govor za vjenčanje?

¹⁰ Starješina koji drži govor za vjenčanje treba ga iznijeti na srdačan, duhovno poticajan i dostojanstven način. Ako su mladenci morali sklopiti brak pred državnim službenikom, brat će reći da su već zakonski vjenčani. Ako tijekom tog vjenčanja nisu dali bračne zavjete, mogu to učiniti tijekom govora. * Ako ipak jesu, ali ih žele ponovno izreći pred Jehovom i skupštinom, moraju govoriti u prošlom vremenu jer će tako dati do znanja da su već sklopili brak (Matej 19:6; 22:21).

11. Kako se u nekim zemljama obavlja vjenčanje i što u vezi s tim treba napomenuti u govoru za vjenčanje?

¹¹ U nekim zemljama zakon možda ne zahtijeva nikakav poseban čin vjenčanja, pa čak ni pred predstavnikom vlasti. Brak se sklapa kad se službeniku predoči potpisani obrazac o sklapanju braka. Nakon toga slijedi upis u matičnu knjigu vjenčanih. Na taj način muškarac i žena zasnivaju bračnu zajednicu, a datum upisa smatra se datumom njihovog vjenčanja. Kao što smo rekli ranije, oni koji se na taj način vjenčaju možda žele da im se odmah nakon što su sklopili brak održi biblijski govor u dvorani Jehovinih svjedoka. Duhovno zreli brat koji će održati govor treba obavijestiti sve prisutne da se par vjenčao i da je njihov brak upravo upisan u matičnu knjigu vjenčanih. Ako daju zavjete, to trebaju učiniti u skladu s onim što piše u 10. odlomku i bilješci za taj odlomak. Prisutni u dvorani radovat će se s novovjenčanim parom, a i izvući pouku iz  biblijskih savjeta (Pjesma nad pjesmama 3:11).

12. Što je to brak sklopljen u skladu s običajnim pravom i što je dobro učiniti kad se sklopi takav brak?

¹² U nekim zemljama parovi sklapaju brak u skladu s takozvanim običajnim (plemenskim) pravom. Pritom se ne radi o neformaliziranom zajedničkom životu dvoje ljudi niti o zajednici takozvanih “nevjenčanih supružnika”, koja u nekim zemljama uživa određenu zakonsku zaštitu premda se ne radi o zakonito sklopljenom braku. * Radi se o braku koji je sklopljen u skladu s općepriznatim običajima plemena ili nekog kraja. U njih može spadati plaćanje i prihvaćanje pune cijene za nevjestu, čime par postaje zakonski i biblijski vjenčan. Država priznaje takav brak sklopljen po običajnom pravu i smatra ga zakonitim i obavezujućim. Kad muškarac i žena sklope takav brak, obično mogu biti upisani u matičnu knjigu vjenčanih i dobiti vjenčani list. To služi kao zakonska zaštita bračnom paru, ženi ako ostane udovica te njihovoj djeci. Sve koji sklope brak po običajnom pravu skupština treba poticati da što prije registriraju svoj brak. Zanimljivo je da se pod Mojsijevim zakonom izgleda vodila službena evidencija o sklopljenim brakovima i rođenima (Matej 1:1-16).

13. Što govornik treba reći u govoru za vjenčanje koji se održava nakon što je brak sklopljen po običajnom pravu?

 ¹³ Kad dvoje ljudi sklopi brak po običajnom pravu, oni postaju muž i žena. Kao što smo već rekli, kršćani koji sklapaju takav zakoniti brak možda žele da im se održi govor za vjenčanje s bračnim zavjetima u dvorani Jehovinih svjedoka. Ako će se takav govor održati, govornik treba reći da je par već sklopio brak u skladu sa zakonom. Održati se može samo jedan takav govor. Jedan je brak — u ovom slučaju zakoniti brak sklopljen po običajnom pravu — pa treba održati i jedan biblijski govor. Dobro je da ne prođe puno vremena između samog vjenčanja i govora, a najbolje je da se održe istog dana, jer se i na taj način pred svim ljudima pridaje dostojanstvo kršćanskom braku.

14. Što kršćanin može učiniti ako se u njegovoj zemlji brak može sklopiti i po običajnom i po zakonskom pravu?

¹⁴ U nekim zemljama gdje je brak koji je sklopljen po običajnom pravu zakonski priznat, može se sklopiti i građanski brak (brak po zakonskom pravu). Građanski se brak obično sklapa pred predstavnikom vlasti, a može uključivati kako davanje bračnog zavjeta tako i upis u matičnu knjigu vjenčanih. Neki kršćanski parovi odluče se za građansko vjenčanje, a ne za vjenčanje po običajnom pravu. Budući da su oba vjenčanja pravovaljana, zakonski nije potrebno sklapati brak na oba načina. I u ovom slučaju vrijedi ono što stoji u 9. i 10. odlomku u vezi s govorom za vjenčanje i bračnim zavjetima. Najvažnije je to da se par vjenča na način koji je častan i pred Bogom i pred ljudima (Luka 20:25; 1. Petrova 2:13, 14).

15, 16. Tko sve i na koji način može pridati dostojanstvo braku i samom činu vjenčanja?

¹⁵ Kad se u braku perzijskog kralja pojavio problem, glavni savjetnik imenom Memukan dao mu je savjet koji je mogao biti od velike koristi, a doveo bi do toga da ‘sve žene iskazuju poštovanje svojim muževima’ (Estera 1:20). U kršćanskom braku nije potreban zakon koji bi žene poticao da poštuju svoje muževe jer one to rado čine. Slično tome, i kršćanski supruzi poštuju svoje žene i rado im daju pohvalu (Mudre izreke 31:11, 30; 1. Petrova 3:7). Bračni drugovi ne bi trebali početi iskazivati poštovanje jedno prema drugom tek nakon mnogo godina braka, već odmah na početku, od samog dana vjenčanja.

¹⁶ Ne trebaju samo muž i žena iskazivati poštovanje jedno drugome, i to samo na dan vjenčanja. Ako će starješina držati govor za vjenčanje, i to treba činiti s poštovanjem. U govoru se treba obraćati bračnom paru. Kako bi govornik pokazao da ih poštuje, neće isticati šaljive primjedbe ni narodne poslovice. U govoru ne bi trebao spominjati preosobne stvari zbog čega bi bračni par i slušatelje dovodio u neugodnu situaciju. Umjesto toga, govor treba iznijeti na srdačan i poučan način te pažnju usmjeravati na Osnivača braka i njegove izvrsne savjete. Da, starješina će svojim dostojanstvenim prigodnim govorom doprinijeti tome da vjenčanje bude na čast Jehovi Bogu.

17. Kako kršćani gledaju na propise o sklapanju braka i zašto imaju takvo gledište?

 ¹⁷ Sigurno primjećuješ da ovaj članak govori o mnogim zakonskim pojedinostima u vezi sa sklapanjem braka. Iako se možda neke stvari ne odnose na zemlju u kojoj živiš, svi trebamo biti svjesni koliko je važno da Jehovini svjedoci u vezi sa sklapanjem braka ispoštuju sve ‘careve’ zakone, to jest zakon svoje zemlje (Luka 20:25). Pavao nas je potaknuo: “Dajte svakome što mu pripada: onome tko traži porez — porez, tko traži danak — danak, (...) tko traži čast — čast” (Rimljanima 13:7). Da, kad kršćani sklope brak, oni od samog dana vjenčanja trebaju pokazivati da poštuju to uređenje koje zasad postoji po Božjoj volji.

18. O kojoj ćemo prigodi, koja može uslijediti nakon samog vjenčanja, govoriti u sljedećem članku i gdje još možemo pronaći poučno gradivo u vezi s tom temom?

¹⁸ Vrlo se često nakon kršćanskih vjenčanja uzvanici okupe kako bi proslavili taj važan događaj — bilo na svadbi bilo na neki drugi način. Sjeti se da je Isus išao na jednu takvu svadbu. Ako se organizira svadbena svečanost, kako nam savjeti iz Biblije pomažu da i u toj prigodi iskažemo čast Bogu te da se sve što se bude događalo pozitivno odrazi na novovjenčani par i na kršćansku skupštinu? Sljedeći članak govorit će o toj temi. *