Sporno pitanje u koje si i ti uključen
IMAŠ li prijatelja ili člana obitelji s kojim si posebno blizak? Kako bi se osjećao kad bi te netko optužio da si s tom osobom dobar iz sebičnih razloga? Ne bi li te to povrijedilo, čak i naljutilo? Sotona Đavo upravo je za to optužio sve koji su bliski s Jehovom Bogom.
Razmisli o tome što se dogodilo kad je Sotona uspio navesti prvi ljudski par, Adama i Evu, da prekrše Božji zakon i pridruže mu se u pobuni protiv Boga. Je li to značilo da će ljudi biti poslušni Jehovi tako dugo dok od toga imaju neku korist? (1. Mojsijeva 3:1-6). Otprilike 2 500 godina nakon što se Adam pobunio protiv Jehove Sotona je iznio to sporno pitanje. Ovaj put je ono bilo povezano s čovjekom po imenu Job. Budući da je iz optužbe koju je Đavo iznio jasno vidljivo o kakvom se spornom pitanju radi, razmotrimo detaljnije taj biblijski izvještaj.
“Neću odstupiti od neporočnosti svoje”
Job je bio ‘čovjek čestit i pravedan, koji se bojao Boga i klonio se zla’. No Sotona je Jobovu čestitost prikazao u ružnom svjetlu. “Zar se Job uzalud boji Boga?” upitao je Jehovu. Zatim je oklevetao i Boga i Joba, ustvrdivši da je Jehova kupio Jobovu vjernost time što ga je štitio i blagoslivljao. Stoga je Jehovi uputio izazov: “Pruži, molim te, ruku svoju i dirni u sve što ima, pa vidi neće li te prokleti u lice!” (Job 1:8-11).
Kako bi se odgovorilo na te optužbe, Jehova je dopustio Sotoni da iskuša Joba. U nastojanju da ga odvrati od služenja Bogu, Đavo je tom vjernom čovjeku nanosio jednu nevolju za drugom. Sva Jobova stoka bila je ukradena ili pobijena, njegovi su sluge bili ubijeni, a djeca su mu poginula (Job 1:12-19). No je li Sotona uspio ostvariti svoj cilj? Nipošto! Premda nije znao da je Đavo uzrok svih njegovih kušnji, Job je rekao: “Jehova je dao, Jehova je i uzeo. Neka je blagoslovljeno ime Jehovino!” (Job 1:21).
Kasnije je Sotona došao pred Jehovu, koji mu je rekao: “[Job] je postojan u neporočnosti svojoj, iako si me naveo da se okomim na njega i da ga upropastim bez razloga” (Job 2:1-3). Dakle, iskušana je bila Jobova neporočnost — osobina koja podrazumijeva beskompromisnu vjernost Bogu i pomno pridržavanje pravednih mjerila. Job je iz tog ispita vjere izašao kao pobjednik. No Sotona Đavo nije odustao.
Nakon toga izjavio je nešto što se ticalo čitavog čovječanstva. “Koža za kožu!” rekao je Job 2:4, 5). Koristeći opću imenicu “čovjek” umjesto imena Job, Đavo je doveo u pitanje neporočnost svakog čovjeka. On je zapravo tvrdio: ‘Čovjek će učiniti sve kako bi spasio svoj život. Ako mi se samo pruži prilika, svakoga ću odvratiti od Boga.’ Zar doista nitko od ljudi neće ostati vjeran Bogu pod bilo kakvim okolnostima i u svakoj prilici?
Jehovi. “Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju. Nego, pruži, molim te, ruku svoju i dirni u kosti njegove i meso njegovo, pa vidi neće li te prokleti u lice!” (Jehova je dopustio Đavlu da udari Joba teškom bolešću. Job je toliko patio da se molio da umre (Job 2:7; 14:13). Unatoč tome, rekao je: “Dokle god dišem, neću odstupiti od neporočnosti svoje!” (Job 27:5). To je rekao jer je ljubio Boga i tu činjenicu ništa nije moglo promijeniti. Job je dokazao da je vjeran Bogu. Biblija kaže: “Jehova je blagoslovio kasnije godine života Jobova više nego prijašnje” (Job 42:10-17). Je li u prošlosti bilo i drugih pojedinaca kao što je Job? Što se s prolaskom vremena dokazalo?
Kako je sporno pitanje razriješeno
Apostol Pavao u 11. poglavlju biblijske knjige Hebrejima nabraja mnoge vjerne muškarce i žene iz pretkršćanskog doba, a među njima i Nou, Abrahama, Saru i Mojsija. On zatim kaže: “Ponestat će mi vremena počnem li pričati o [ostalima]” (Hebrejima 11:32). Tih vjernih Božjih slugu ima toliko da ih Pavao uspoređuje s velikom masom oblaka koja se proteže nebom te ih naziva ‘velikim oblakom svjedoka’ (Hebrejima 12:1). Da, tokom stoljeća nebrojeni su ljudi po vlastitoj slobodnoj volji odlučili vjerno služiti Jehovi Bogu (Jošua 24:15).
Konačan odgovor na Sotoninu tvrdnju da može odvratiti ljude od Jehove dao je Božji vlastiti Sin, Isus Krist. Čak ni bolna smrt na mučeničkom stupu nije slomila njegovu vjernost Bogu. Posljednjim dahom Isus je povikao: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” (Luka 23:46).
S prolaskom vremena jasno se dokazalo da Đavo ne može sve ljude odvratiti od služenja pravome Bogu. Nebrojeno mnogo ljudi upoznalo je Jehovu i ‘zavoljelo ga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’ (Matej 22:37). Njihova nepokolebljiva vjernost Jehovi dokaz je da je Sotona bio u krivu u spornom pitanju o čovjekovoj neporočnosti. I ti svojim neporočnim postupanjem možeš dokazati da je Đavo u krivu.
Što trebaš činiti?
Božja je volja da se “sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Timoteju 2:4). Što, stoga, trebaš poduzeti? Nađi vremena za proučavanje Biblije kako bi ‘dobro upoznao jedinog pravog Boga i onoga koga je on poslao, Isusa Krista’ (Ivan 17:3).
Sotona je osporio čovjekovu neporočnost dovodeći u pitanje motive iz kojih ljudi služe Bogu. Ako ono što učimo o Bogu treba utjecati na naše motive, to znači da treba doprijeti do našeg srca. A da bi to bilo moguće, nije dovoljno samo prikupljati što više informacija iz Biblije. Trebamo naučiti razmišljati o onome što učimo (Psalam 143:5). Kad čitaš Bibliju ili biblijske publikacije, uzmi vremena za razmišljanje o pitanjima kao što su: ‘Što iz toga učim o Jehovi? Koje Božje osobine ovdje dolaze do izražaja? Na kojim područjima života trebam pokazivati te osobine? Što Bog odobrava ili pak ne odobrava? Kako to utječe na moje osjećaje prema njemu?’ Takvo razmišljanje ispunit će naše srce ljubavlju i cijenjenjem prema našem Stvoritelju.
Vjernost Bogu nije povezana samo s našim vjerovanjima (1. Kraljevima 9:4). Vjernost Jehovi Bogu podrazumijeva moralnu čistoću na svim područjima života. No ako živimo moralno čistim životom, to ne znači da si uskraćujemo nešto što je dobro. Jehova je ‘sretan Bog’ i on želi da se radujemo životu (1. Timoteju 1:11). Osvrnimo se sada na neke postupke kojih se trebamo čuvati želimo li ostati moralno čisti te voditi sretniji život i imati Božje odobravanje.
Čuvaj se nedoličnog ponašanja u pogledu spolnog morala
Sam Jehova u svojoj je Riječi, Bibliji, postavio mjerilo za brak, rekavši: “Čovjek [će] ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:21-24). Budući da supružnici postaju “jedno tijelo”, oni pokazuju da poštuju Božje bračno uređenje ako spolne odnose ograniče samo na svoj brak. Apostol Pavao rekao je: “Brak neka bude častan u svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima” (Hebrejima 13:4). Izraz “bračna postelja” odnosi se na spolne odnose između muškarca i žene koji su zakonski vjenčani. Kad bi se netko od njih upustio u spolne odnose izvan braka, počinio bi preljub i time bi na sebe navukao Božju osudu (Malahija 3:5).
A što je s predbračnim seksom? Ni on nije u skladu s moralnim načelima koja je Jehova postavio. “Božja je volja (...) da se uzdržavate od bluda”, kaže Biblija (1. Solunjanima 4:3). Homoseksualnost, incest i spolno općenje sa životinjama također su grijesi protiv Boga (3. Mojsijeva 18:6, 23; Rimljanima 1:26, 27). Svi koji žele ugoditi Bogu i voditi istinski sretan život moraju se čuvati spolnog nemorala.
A kako Jehova gleda na strastveno ljubljenje i dodirivanje intimnih dijelova tijela prije braka? Jehova ni to ne odobrava (Galaćanima 5:19). Naš um ne smije biti okaljan nemoralnim mislima. Isus je rekao: “Svatko tko požudno gleda neku ženu već je u srcu svojemu počinio preljub s njom” (Matej 5:28). Te se riječi odnose i na gledanje pornografskog materijala u tiskanom obliku, na TV-ekranu ili na Internetu, na čitanje tekstova s nemoralnim sadržajem i slušanje pjesama sa seksualno sugestivnim tekstovima. Čuvajući se toga ugađamo Bogu i to pozitivno utječe na naš život.
Kako bismo trebali gledati na koketiranje? Izraz “koketirati” znači zavodljivim ponašanjem privlačiti pažnju osoba suprotnog spola. Protivno je biblijskim načelima da se oženjeni muškarac ili udata žena tako ophode s nekim s kim nisu u braku i time se pokazuje nepoštovanje prema Jehovi (Efežanima 5:28-33). Neispravno je i da osobe koje su slobodne za brak na neki način iskazuju romantičnu sklonost prema drugima samo radi zabave! Što ako druga osoba takvo ponašanje shvati ozbiljnije nego što ti je bila namjera? Pomisli samo kakvu bi joj bol to moglo nanijeti. Otrežnjavajuća je i činjenica da koketiranje može dovesti do preljuba odnosno bluda. S druge strane, kad se prema osobama suprotnog spola ophodimo čestito, raste nam samopoštovanje (1. Timoteju 5:1, 2).
Ugoditi Jehovi na drugim područjima života
U većini zemalja lako je doći do alkoholnih pića. Je li pogrešno piti alkohol? Biblija ne zabranjuje umjereno konzumiranje vina, piva i drugih alkoholnih pića (Psalam 104:15; 1. Timoteju 5:23). No opijanje je u Božjim očima neispravno (1. Korinćanima 5:11-13). Ti sigurno ne želiš opijanjem uništiti svoje zdravlje ili pak nanijeti štetu svojoj obitelji (Mudre izreke 23:20, 21, 29-35).
Jehova je ‘Bog istine’ (Psalam 31:5). “Nije moguće da bi Bog lagao”, kaže Biblija (Hebrejima 6:18). Ako želiš steći Božje priznanje, ne smiješ lagati (Mudre izreke 6:16-19; Kološanima 3:9, 10). “Govorite istinu svaki svojemu bližnjem”, Biblija savjetuje kršćane (Efežanima 4:25).
Osvrnimo se i na igre na sreću. Iako su one popularne među mnogim ljudima, igre na sreću odraz su pohlepe, jer na taj način osoba zapravo pokušava doći do novca koji su drugi izgubili. Jehova ne prihvaća one koji su “pohlepni za nepoštenim dobitkom” (1. Timoteju 3:8). Dakle, ako želiš ugoditi Jehovi, trebaš se čuvati svih oblika igara na sreću, u što spadaju i lutrija, tombola te sportska klađenja. Štoviše, vjerojatno ćeš utvrditi da ti zapravo na raspolaganju ostaje više novca za zbrinjavanje potreba svoje obitelji.
Krađa, odnosno prisvajanje nečega što nam ne pripada, još je jedan oblik pohlepe. “Ne ukradi!” kaže Biblija (2. Mojsijeva 20:15). Neispravno je i svjesno kupovati ukradene stvari te uzeti nešto ako za to nismo dobili dopuštenje. Biblija kaže: “Tko je krao, neka više ne krade, nego neka marljivo radi, čineći dobro rukama svojim, da ima što dati onome tko je u oskudici” (Efežanima 4:28). Oni koji ljube Jehovu ne kradu vrijeme od svog poslodavca, već pošteno odrade čitavo radno vrijeme. Oni ‘u svemu žele pošteno postupati’ (Hebrejima 13:18). A čista savjest omogućava im da imaju unutarnji mir.
Kako Bog gleda na one koji imaju nasilnu narav? Biblija upozorava: “Ne druži se s onim tko je sklon srdžbi i ne idi s čovjekom koji se lako razgnjevi” (Mudre izreke 22:24). Nekontrolirani gnjev često vodi do nasilja (1. Mojsijeva 4:5-8). Što se tiče osvećivanja, Biblija kaže: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Činite ono što svi ljudi smatraju dobrim! Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:17-19). Kad postupamo u skladu s tim savjetima, naš je život mirniji, a time raste i naša sreća.
I ti možeš postupati ispravno
Je li moguće ostati vjeran Bogu unatoč pritiscima da postupamo suprotno? Dakako da je moguće. Ne zaboravi da Bog želi da i ti osobno dokažeš da je Sotona bio u krivu u spornom pitanju o čovjekovoj neporočnosti, jer u svojoj Riječi kaže: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Mudre izreke 27:11).
Možeš se moliti Jehovi da ti da snage kako bi činio ono što je ispravno u njegovim očima (Filipljanima 4:6, 7, 13). Stoga, učini sve što možeš kako bi što bolje upoznao Božju Riječ, Bibliju. S cijenjenjem razmišljaj o onome što učiš iz Biblije jer će ti to pomoći da produbiš svoju ljubav prema Bogu i ojačati tvoju želju da mu ugodiš. U 1. Ivanovoj 5:3 stoji: “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške.” Jehovini svjedoci u tvojoj blizini rado će ti pomoći ako želiš proučavati Bibliju. Pozivamo te da ih potražiš ili pišeš izdavačima ovog časopisa.
[Slika na stranici 4]
Job je ostao vjeran kad je bio u kušnji
[Slika na stranici 7]
Što budeš više poznavao Božju Riječ to ćeš biti odlučniji činiti ono što je ispravno