Božić — u kojem pravcu ide?
OVOG mjeseca napunit će se deset godina otkako se na naslovnici časopisa U.S.News & World Report pojavio naslov “U potrazi za Božićem”. Članak s tim naslovom govorio je o tome da li Božić postaje “svetiji, manje komercijalan”. Pa, postaje li zaista?
U članku su bili objašnjeni neki razlozi zašto to ne trebamo očekivati. U njemu je stajalo: “Ne postoje zapisi da su kršćani službeno obilježavali Kristov rođendan sve do četvrtog stoljeća, kad je Konstantin (...) bio rimski car.” To je “barem djelomično bio odraz činjenice da nitko sa sigurnošću nije znao kad se Isus rodio”. U članku se priznalo da “evanđelja ne spominju niti godinu rođenja, a kamoli točan mjesec ili dan”. Prema povjesničarki sa Sveučilišta u Teksasu, “prve kršćane jednostavno nije zanimalo slavljenje Kristovog rođenja”.
Pod podnaslovom “Obična pretpostavka” u članku se razmatralo “kako je crkva došla do 25. prosinca”. Tamo je otvoreno stajalo: “Najraširenije je mišljenje da je taj blagdan uspostavljen s ciljem da se ‘kristijanizira’ Saturnalije i druge poganske praznike.” “Odredivši da se Božić slavi pretkraj prosinca, u vrijeme na koje su se ljudi već bili navikli slaviti, crkveni vođe osigurali su široku prihvaćenost slavljenja Spasiteljevog rođenja.” Sredinom 19. stoljeća naglasak se sve više počeo stavljati na kupovanje i davanje darova. “Novi običaj božićnog darivanja u trenu je stvorio zlatni rudnik za trgovinu, a trgovci i oglašivači uskoro su počeli reklamirati i popularizirati božićne blagdane.”
Stoga doista nema temelja očekivati da će Božić ići ikojim drugim pravcem osim onim koji vodi sve dalje od izvornog kršćanstva. I dok današnji Božić obiluje “napadnim komercijalizmom”, činjenica je da pravi kršćani nikad nisu smatrali da bi trebali slaviti Isusovo rođenje. Ustvari, Biblija stavlja naglasak na otkupninu koju je Krist dao kad je umro i uskrsnuo na nebo (Matej 20:28). Njen značaj ostat će velik u svu vječnost.