ZAŠTO je ova zemlja dobila ime koje znači “kamena kuća”? Godine 1867. lovac i istraživač Adam Renders naišao je na velika kamena zdanja koja su se prostirala na području od preko 720 hektara. Putujući kroz afričku stepu, gdje su kuće uglavnom načinjene od blata i kolaca te pokrivene slamom, naišao je na kamene ruševine velikog grada koji se danas naziva Veliki Zimbabve.

Te se ruševine nalaze južno od grada koji se danas zove Masvingo. Neki zidovi visoki su preko 9 metara, a načinjeni su od granitnog kamena, i to bez vezivne smjese. Unutar ruševina nalazi se neobična stožasta kula visoka oko 11 metara, čiji je promjer u podnožju 6 metara. Nije poznato čemu je služila ta građevina. Ruševine potječu iz osmog stoljeća naše ere, no postoje dokazi da su na tom području ljudi živjeli i stotinama godina ranije.

 Do 1980. ova se zemlja zvala Rodezija, no nakon što je postala nezavisna od Velike Britanije preimenovana je u Zimbabve. Njeni stanovnici uglavnom pripadaju dvjema etničkim grupama — narodu Šona, koji sačinjava veći dio stanovništva, i narodu Ndebele. Ti su ljudi gostoljubivi, što Jehovini svjedoci često zapažaju dok propovijedaju od kuće do kuće. Ljudi ponekad čak i prije nego što znaju tko im kuca na vrata kažu: “Naprijed!” i “Sjednite!” Većina stanovnika Zimbabvea duboko poštuje Bibliju te često žele da prilikom biblijskih razgovora njihova djeca sjede pored njih i slušaju.

Riječi “AIDS” i “suša” često se mogu čuti u medijima kad se govori o Zimbabveu. Širenje AIDS-a ostavilo je tragične posljedice na stanovništvo i ekonomiju afričkih zemalja koje se nalaze južno od Sahare. Mnogi koji dolaze na liječenje u bolnice zaraženi su HIV-om ili boluju od AIDS-a. Ta je bolest razorila mnoge obitelji.

Kako bi pomogli stanovnicima ove zemlje, Jehovini svjedoci revno ih poučavaju da je u životu najbolje voditi se Božjim načelima koja su zapisana u Bibliji. Naprimjer, Božja Riječ uči da su spolni odnosi dar od Boga, ali namijenjen isključivo bračnim partnerima, da Jehova Bog osuđuje homoseksualnost te da njegov zakon zabranjuje transfuziju krvi i korištenje droge (Djela apostolska 15:28, 29; Rimljanima 1:24-27; 1. Korinćanima 7:2-5; 2. Korinćanima 7:1). Jehovini svjedoci također šire poruku o sigurnoj nadi u dolazak Božjeg Kraljevstva te naglašavaju da će ono u skoroj budućnosti ukloniti sve bolesti (Izaija 33:24).

Suša je tokom proteklih desetak godina uzela svoj danak u Zimbabveu. Divlje životinje stradavaju zbog gladi i nedostatka vode. Uginule su stotine tisuća grla stoke. Požari su uništili hektare i hektare šuma. Mnoga djeca i ostarjele osobe pomrli su od pothranjenosti. Čak je i vodostaj ogromne rijeke Zambezi toliko pao da je rad hidroelektrana bio upitan.

Zbog toga su Jehovini svjedoci osnovali osam odbora za elementarne nepogode u različitim dijelovima Zimbabvea. Putujući nadglednici posjećivali su skupštine kako bi procijenili njihove potrebe. Zatim su te informacije proslijedili odgovarajućim odborima za elementarne nepogode. Jedan putujući nadglednik izvijestio je: “Tokom proteklih pet godina podijelili smo više od tisuću tona kukuruza, deset tona sušene ribe i isto toliko graha. Naša duhovna braća pripremila su dvije tone mufushwe [sušenog povrća]. Također smo podijelili velike količine poklonjene odjeće i novčana sredstva.” Drugi putujući nadglednik rekao je: “Kad se prisjetim poteškoća s kojima smo se suočavali dok smo nabavljali dozvole koje su Zimbabve i Južnoafrička Republika tražili da bismo mogli uvesti humanitarnu pomoć te vječite nestašice goriva koje nam je bilo neophodno za prijevoz te prijeko potrebne pomoći, jedini zaključak do kojeg mogu doći jest da je naš uspjeh još jedna potvrda Isusovog obećanja da naš nebeski Otac zna što nam je sve potrebno” (Matej 6:32).

 Kako putujući nadglednici zbrinjavaju svoje potrebe na područjima pogođenim sušom? Neki sa sobom nose hranu za sebe i obitelji kod kojih su smješteni. Jedan od njih izvijestio je kako su se neke sestre pitale da li da prekinu službu propovijedanja kako bi se pridružile ljudima koji su u redu čekali dolazak humanitarne pomoći koju je organizirala država. Odlučile su se osloniti na Jehovu, ostati u službi propovijedanja te vidjeti kako će se stvari dalje odvijati. Tog dana humanitarna pomoć uopće nije stigla.

Sljedećeg dana održavao se kršćanski sastanak i sestre su se ponovno našle pred sličnom odlukom. Hoće li otići na sastanak ili će čekati humanitarnu pomoć? Sestre su ispravno postavile prioritete te su došle u dvoranu na sastanak (Matej 6:33). Dok su pjevale zaključnu pjesmu, čule su kako pred dvoranu dolazi kamion. Bio je to kamion s humanitarnom pomoći koju su poslala njihova duhovna braća iz odbora za elementarne nepogode! Vjerna braća koja su bila na sastanku ispunila su se velikom radošću i zahvalnošću.

Zahvaljujući tome što pokazuju obzirnost prema onima koji nisu dio kršćanske skupštine braći se znaju pružiti prilike da daju dobro svjedočanstvo. Jedan putujući nadglednik s područja Masvinga te neki tamošnji Jehovini svjedoci bili su u službi propovijedanja. Prolazeći cestom ugledali su djevojku koja je ležala na tlu. Shvatili su da je jako bolesna jer je jedva govorila i glas joj je podrhtavao. Ta se djevojka zvala Hamunyari, što na jeziku šona znači “zar vas nije stid?” Braća su saznala da su je na putu ostavili članovi njene crkve koji su išli u planine kako bi održali neki vjerski obred. Jehovini svjedoci pomogli su joj te su je odveli u obližnje selo.

Neki ljudi u tom selu poznavali su Hamunyari, pa su pozvali članove njene obitelji da dođu po nju. Za Jehovine svjedoke su rekli: “To je prava religija! Tako se pokazuje kršćanska ljubav!” (Ivan 13:35). Prije nego što su otišla, braća su Hamunyari dala traktat Želiš li bolje upoznati Bibliju? *

Idućeg tjedna putujući je nadglednik posjetio skupštinu na području na kom je živjela Hamunyari. Želio je saznati je li ona sretno stigla kući. Čitava njena obitelj bila je jako radosna kad je upoznala njega i neku tamošnju braću. Roditelji su rekli: “Vi stvarno pripadate pravoj religiji. Spasili ste život našoj kćeri, koja je mogla umrijeti tako ostavljena na cesti.” Članove njene crkve upitali su: “Zar vas nije stid što ste Hamunyari ostavili da umre?” Jehovini svjedoci počeli su razgovarati s Hamunyarinom obitelji o Bibliji te su im ostavili biblijsku literaturu. Oni su pozvali braću da se vrate i proučavaju s njima Bibliju. Neki članovi te obitelji koji su se prije protivili Jehovinim svjedocima promijenili su svoje gledište. Jedan od njih, Hamunyarin šogor, bio je poglavar crkve na tom području. I on je prihvatio biblijski tečaj.

Jedan nadahnuti pjesnik davno je napisao: ‘Bože, duša moja žeđa za tobom u zemlji suhoj i sasušenoj, gdje nema vode’ (Psalam 63:1). Te se riječi doista mogu  primijeniti i na mnoge stanovnike Zimbabvea! Oni u doslovnom smislu moraju podnositi sušu, a i u duhovnom žeđaju za Bogom i njegovom dobrotom. To pokazuju i rezultati koje Jehovini svjedoci postižu u kršćanskoj službi. Kad je Zimbabve 1980. stekao nezavisnost, u 476 tamošnjih skupština služilo je oko 10 000 Jehovinih svjedoka. Sada, nakon što je prošlo 27 godina, broj aktivnih Jehovinih svjedoka utrostručio se, a broj skupština skoro udvostručio.

Samo su neke od tih skupština imale vlastitu dvoranu u kojoj su se sastajale da bi slavile Jehovu. U siječnju 2001. samo 98 od preko 800 skupština u Zimbabveu imalo je takvu dvoranu. Mnoge skupštine održavale su sastanke pod drvećem ili u neuglednim kolibama načinjenim od kolaca, premazanim blatom i natkrivenim slamom.

Zahvaljujući velikodušnim prilozima kršćanske braće i marljivom radu volontera iz raznih dijelova svijeta Jehovini svjedoci u Zimbabveu uključili su se u program koji sve većem broju skupština omogućava da dobiju skromne, ali dostojanstvene dvorane za održavanje sastanaka. Mnogi Jehovini svjedoci s drugih kontinenata koji imaju iskustva u građevinskim radovima načinili su planove da dođu u Zimbabve i rade zajedno s ovdašnjim volonterima. Jedan Jehovin svjedok iz Zimbabvea rekao je: “Od srca smo zahvalni svoj braći i sestrama iz mnogih zemalja koji su došli u Zimbabve kako bi nam pomogli sagraditi tako lijepe dvorane. A svima vama ostalima zahvaljujemo za vaše priloge kojima omogućavate gradnju dvorana.”

U istočnom dijelu Zimbabvea braća iz jedne skupštine 50 su godina sastanke održavala pod velikim baobabom. Kad su kršćanski starješine saznali da će se za njihovu skupštinu sagraditi prava dvorana, jedan starješina nije mogao zadržati suze. U obližnjoj je skupštini 91-godišnji starješina rekao: “Toliko sam dugo preklinjao Jehovu da nam omogući takvo nešto!”

Mnogi su komentirali i brzinu gradnje ovih lijepih dvorana. Jedan je promatrač rekao: “Vi gradite danju, ali mora da Bog nastavlja posao noću!” Nezapaženo nisu prošli ni jedinstvo i radost onih koji su gradili. Do danas je u Zimbabveu sagrađeno više od 350 novih dvorana. To su čvrste dvorane sagrađene od cigle, a u njima se sastaju 534 skupštine.

U Zimbabveu se nastavlja i važna duhovna gradnja. Dok razmišljamo o rezultatima koji se time postižu, svu zaslugu za to pripisujemo Jehovi, koji sve to blagoslivlja. Doista, “ako Jehova kuću ne gradi, uzalud se graditelji njezini trude” (Psalam 127:1).