VJEROJATNO si čuo za talijanskog slikara i kipara Michelangela. Iako osobno možda nikad nisi vidio original nekog njegovog remek-djela, vjerojatno se slažeš s povjesničarem umjetnosti koji je tog genija nazvao “veličanstvenim i neusporedivim umjetnikom”. Michelangelovi talenti ne mogu se zanijekati. Postoji li itko tko bi se divio njegovim umjetničkim djelima, a istovremeno izbjegavao odati priznanje tom izvanrednom umjetniku?

A sada se prisjeti mnoštva zadivljujućih složenih i raznolikih živih organizama koji nas okružuju na Zemlji. U vezi s tim The New York Times citirao je jednog profesora biologije koji je rekao: “Mnogo toga što znamo o biologiji ide u prilog planskom stvaranju.” Također je dodao: “Živi organizmi pružaju nam mnoštvo dokaza o planskom nastanku svijeta.” Je li, stoga, razumno i pošteno diviti se remek-djelima koja nas okružuju, a ne odati priznanje i njihovom Autoru?

Apostol Pavao, koji je sa zanimanjem promatrao svijet oko sebe, spomenuo je one koji su “štovali i obožavali stvorenje umjesto Stvoritelja” (Rimljanima 1:25). Pod utjecajem sveprisutnih evolucionističkih ideja neki ne žele ili izbjegavaju priznati da je sve što nas okružuje netko načinio planski odnosno sa svrhom. No je li teorija o evoluciji doista znanstveno utemeljena? Zapazi do kakvog je zaključka došao bečki katolički nadbiskup Christoph Schönborn. On je za The New York Times rekao: “Sve teorije koje niječu ili nastoje umanjiti važnost silnih bioloških dokaza koji pokazuju da je sve oko nas nastalo sa svrhom nisu znanost, već ideologija.”

Neki smatraju da bi prihvaćanje ideje da izvjesni dokazi idu u prilog postojanju Stvoritelja “ugušilo znanstvena istraživanja”. Jedan članak u časopisu New Scientist izrazio je tu bojazan, navevši da bi “znanost, koja pruža bezgranične mogućnosti istraživanja, došla svome kraju jer bi odgovor na sva pitanja uvijek glasio: ‘Stvoritelj je tako učinio’”. Imaju li ti strahovi temelja? Nikako ne. Ustvari, upravo je suprotno. Zašto?

Prihvaćanjem teorije da su čitav svemir i život na Zemlji nastali slijepim slučajem i evolucijom koja je zatim uslijedila zapravo odbacujemo svaku mogućnost da dođemo do smislenog objašnjenja. S druge strane, prihvaćanje činjenice da iza svega što nas okružuje stoji inteligentni Stvoritelj omogućava nam da istražujemo prirodu i uočavamo kako se njegova inteligencija očituje u materijalnom  svemiru. Uzmi u obzir i sljedeće: Poznavanje činjenice da je Leonardo da Vinci naslikao “Mona Lisu” nije odvratilo povjesničare umjetnosti od toga da istražuju kojim se tehnikama i materijalima pritom koristio. Isto tako, prihvaćanje činjenice da postoji Stvoritelj ne bi nas trebalo odvratiti od toga da analiziramo složene detalje onoga što je načinio i kako je to načinio.

Biblija nas nipošto ne odvraća od dubljeg istraživanja, već nas potiče da tražimo odgovore i na znanstvena i na duhovna pitanja. Kralj David, koji je živio u drevno doba, razmišljao je o tome kako je njegovo tijelo divno načinjeno. Stoga je, pun strahopoštovanja, rekao: “Čudesno [sam] stvoren. Djela su tvoja čudesna, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14). Nadalje, Biblija kaže da je Stvoritelj postavio sljedeće pitanje patrijarhu Jobu: “Je li um tvoj uspio upoznati prostranstva zemlje?” (Job 38:18). Na temelju tog pitanja nipošto ne možemo zaključiti da nas Bog želi odvratiti od toga da postavljamo pitanja i istražujemo. Baš naprotiv, Veliki Tvorac potiče nas da proučavamo njegova djela stvaranja. Osvrnimo se i na poziv koji je zapisao prorok Izaija. U Izaiji 40:26 potiče nas se da bolje upoznamo onoga koji je stvorio sve što nas okružuje: “Podignite uvis oči svoje i gledajte! Tko je to stvorio?” U tom se retku zatim iznosi činjenica koja je u skladu s Einsteinovom poznatom formulom E=mc². To je činjenica da je svemir stvorio netko tko ima veliku pokretačku energiju.

Istina, odgovori na pitanja o stvaranju nisu uvijek odmah dostupni. To je djelomice zbog toga što su naše mentalne sposobnosti ograničene, a poimanje svijeta u kojem živimo nepotpuno. Job je bio svjestan toga. On je hvalio Stvoritelja koji je zaslužan za to što zemaljska kugla “visi” u svemiru ni o što obješena i što oblaci sigurno drže ogromne količine vode nad Zemljom (Job 26:7-9). No Job je znao da su sva ta čudesa ‘samo djelići Stvoriteljevih djela’ (Job 26:14). On je nesumnjivo htio više saznati o svijetu oko sebe. I David je priznao svoja ograničenja, napisavši: “To je znanje za mene previše čudesno, toliko je visoko da ga dokučiti ne mogu” (Psalam 139:6).

Prihvaćanje činjenice da Stvoritelj postoji ne ometa napredak znanosti. Potraga za dubljim znanstvenim i duhovnim spoznajama bit će beskonačna i vječna. Jedan kralj iz drevnog doba poznat po svom velikom znanju ponizno je napisao: “Čak je i vječnost stavio ljudima u srce, da ne mogu u potpunosti dokučiti djela koja pravi Bog čini” (Propovjednik 3:11).

Neki smatraju da je Bog objašnjenje kojem pribjegavamo svaki put kad za nešto nemamo dokazano znanstveno objašnjenje. Drugim riječima, oni smatraju da je takav Bog i Tvorac svega odgovor na sva neodgovorena pitanja u znanosti te da je “Bog” čarobna riječ za svaku pojavu koju se ne može logično i znanstveno dokazati. No o kakvim je to neodgovorenim pitanjima riječ? Radi li se tek o malim, beznačajnim detaljima koji još nisu otkriveni? Ne. Radi se o ozbiljnim manjkavostima Darwinove teorije o evoluciji. Ta teorija ne može premostiti velike praznine na mjestima gdje bi trebali biti važni biološki dokazi. Ustvari, evolucionistima koji se oslanjaju na nedokazane pretpostavke Darwinova teorija zapravo postaje odgovorom na sva neodgovorena pitanja.

Stvoritelj o kojem govori Biblija nipošto nije brzo objašnjenje za sve čovjeku neshvatljive pojave. Naprotiv, Bog je osmislio sve faze stvaranja, utvrdio kako će što izgledati te isplanirao svaki detalj svega što je stvorio. Psalmist je ukazao na to da je Jehova Stvoritelj svega rekavši: “U tebe je izvor života, tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost” (Psalam 36:9). Bog je dobro opisan kao onaj koji je “načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima” (Djela apostolska 4:24; 14:15; 17:24). Stoga je s dobrim razlogom jedan učitelj iz prvog stoljeća napisao da je Bog “sve stvorio” (Efežanima 3:9).

Osim toga, Bog je odredio “zakone koji nebom upravljaju”, odnosno fizičke zakone koji upravljaju materijom i energijom, a koje znanstvenici još uvijek proučavaju (Job 38:33). On je Zemlju stvorio savršeno i s točno određenom svrhom, omogućivši da na njoj nastavaju zadivljujuće raznoliki živi organizmi.

Na koncu, ne smijemo zanemariti ni zaključke na koje nas navodi zdravi razum. Govoreći općenito o vjerodostojnosti raznih znanstvenih teorija, pisac John Horgan koji piše o znanstvenim temama rekao je: “Kad su dokazi manjkavi, ne smijemo se sramiti prihvatiti zaključke na koje nas upućuje zdravi razum.”

Je li doista razumno tvrditi da je život nastao pukim slučajem ili pod utjecajem slijepih sila? Premda je teorija o evoluciji veoma raširena i prihvaćena, mnogi ljudi koji vole razmišljati, pa i sami znanstvenici, uvjerili su se u to da postoji inteligentni Stvoritelj. Jedan profesor znanosti zapazio je da je “velika većina ljudi na temelju vlastitog razbora došla do zaključka da je život nastao planski i s određenom svrhom”. Zbog čega su to zaključili? Većina ljudi spremno će se složiti sa sljedećom izjavom apostola Pavla: “Svaku je kuću netko sagradio” (Hebrejima 3:4). Pavao je zatim iznio logičan zaključak: “A Bog je onaj koji je sve sagradio.” Taj biblijski redak pokazuje da nije razumno vjerovati da kuću netko treba projektirati i sagraditi, a istovremeno tvrditi da se složena stanica pojavila slučajno i sama od sebe.

Biblija za one koji odbacuju postojanje Konstruktora i Stvoritelja kaže sljedeće: “Bezumnik  kaže u srcu svojemu: ‘Nema Jehove!’” (Psalam 14:1). U tom retku psalmist prekorava one koji još uvijek ne prihvaćaju dokaze o postojanju Stvoritelja. Neki se možda radije drže svog mišljenja i ne žele objektivno sagledati stvari. S druge strane, mudra i razumna osoba ponizno će priznati da Stvoritelj postoji (Izaija 45:18).

Mnogi ljudi koji razmišljaju uviđaju da su dokazi o postojanju Vrhovnog Stvoritelja nepobitni!

Ukoliko smatramo da nas je netko stvorio, onda nam se nameće pitanje zašto smo stvoreni. Koja je svrha našeg života? Sama znanost ne može dati zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja. No na ta su nam temeljna pitanja potrebni uvjerljivi i jasni odgovori. Biblija nam u tome može biti od velike pomoći. Ona pokazuje da nas Jehova nije samo stvorio. On za sve što čini ima dobre razloge, pa je tako i nas stvorio sa svrhom. Biblija otkriva što je Božji naum s ljudima, pokazuje da je pred nama divna budućnost i pruža nam nadu.

No tko je Jehova? Kakav je on Bog? Jehovini svjedoci pozivaju te da upoznaš našeg Veličanstvenog Tvorca, koji je stvarna osoba. Oni će ti pomoći da više saznaš o njegovom imenu, tome kakve osobine posjeduje i kako postupa s ljudima. Iz njegove Riječi, Biblije, saznat ćeš da nije dovoljno samo diviti se njegovim remek-djelima već da usto trebamo slaviti njihovog Autora (Psalam 86:12; Otkrivenje 4:11).