TKO u svom životu nije doživio neku nepravdu? I dok su neke od njih tek naš subjektivni doživljaj određene situacije, druge su itekako stvarne.

Nepravda nam uvijek može nanijeti bol i negativno djelovati na našu duhovnost. Možda silno želimo poduzeti nešto da se situacija popravi. Zašto imamo takvu želju? Jedan od razloga jest taj što je naš Stvoritelj Jehova, Bog koji je “bez nepravde”, u ljude usadio snažan osjećaj za pravdu (5. Mojsijeva 32:4; 1. Mojsijeva 1:26). No možda se nađemo u situacijama kada smatramo da pravda nije zadovoljena. Jedan mudri čovjek jednom je rekao: “Opet sam stao promatrati sva tlačenja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, a nikoga nema da ih utješi. Moć je u rukama tlačitelja njihovih, a nikoga nema da ih utješi” (Propovjednik 4:1). A kako se možemo uspješno nositi s nepravdom?

Nepravda je stanje ili čin kojim se krše mjerila pravde. A tko ljudima određuje ta mjerila? Nema sumnje da naš pravedni Stvoritelj koji se nikada ne mijenja ima pravo odrediti što je pravedno, a što nepravedno. U njegovim očima ‘ne činiti nepravdu’ znači “živjeti po odredbama koje život znače” (Ezekijel 33:15). Kad je Jehova stvorio prvog čovjeka, dao mu je savjest — unutarnji glas koji mu je trebao pomagati da razlikuje dobro i zlo (Rimljanima 2:14, 15). Osim toga, Jehova je u svojoj Riječi, Bibliji, dao zapisati što je pravedno, a što nije.

Što ako smatramo da nam je nanesena nepravda? Bilo bi dobro da objektivno sagledamo situaciju i razmislimo je li doista učinjena nepravda. Sjetimo se, naprimjer, hebrejskog proroka Jone. Jehova mu je dao zadatak da upozori Ninivljane na nevolju koja ih je čekala. Jona je najprije pobjegao i nije ispunio svoj zadatak. No kasnije je došao u Ninivu i upozorio njene stanovnike na predstojeću propast. Nakon što su oni pozitivno reagirali na upozorenje, Jehova je odlučio poštedjeti grad i njegove stanovnike. Kako se Jona osjećao? “Joni je zbog toga bilo jako krivo, pa se razgnjevio” (Jona 4:1). Smatrao je da je Jehova time učinio veliku nepravdu.

Naravno, Jehova, koji zna što je u ljudskom srcu i koji “ljubi pravednost i pravdu”, nije pogriješio (Psalam 33:5). Jona je naprosto morao naučiti da je Jehova odluku donio u skladu sa svojom savršenom pravdom. Kad mislimo da nam je nanesena nepravda,  mogli bismo se upitati: ‘Da li možda Jehova drugačije gleda na moju situaciju?’

Biblija govori o mnogim osobama koje su doživjele nepravdu. Od njih možemo mnogo naučiti ako razmotrimo kako su se postavile prema svojim teškim problemima. Uzmimo za primjer Josipa, kojega su njegova ljubomorna braća prodala u ropstvo u Egipat. Tamo ga je žena njegovog gospodara pokušala zavesti, a kad ju je on odbio, lagala je i optužila ga da je želio učiniti nemoral s njom. Zbog toga je Josip završio u zatvoru. No njegova vjera bila je jača od željeznih lanaca kojima je bio vezan. Nije dozvolio da nepravda negativno utječe na njegovu duhovnost ni da zbog nje oslabi njegovo pouzdanje u Jehovu (1. Mojsijeva 37:18-28; 39:4-20; Psalam 105:17-19).

Još jedan čovjek koji je doživio nepravdu bio je Nabot. On je bio žrtva podle prijevare Izebele, žene izraelskog kralja Ahaba. Ahab je želio zemlju koju je naslijedio Nabot, a nalazila se kraj palače. Budući da je Izraelcima bilo zabranjeno zauvijek se odreći svog nasljedstva, Nabot nije želio pristati na kraljevu ponudu da mu proda svoju zemlju (3. Mojsijeva 25:23). Tada je Ahabova zla žena pronašla ljude koji su Nabota lažno optužili za hulu na Boga i kralja. Zbog toga su ubijeni on i njegovi sinovi. Zamisli kako se Nabot vjerojatno osjećao kad su ljudi počeli uzimati kamenje da ga kamenuju (1. Kraljevima 21:1-14; 2. Kraljevima 9:26).

No oba ova primjera ne djeluju tako strašno kad uzmemo u obzir nepravde nanesene Isusu Kristu. On je osuđen na smrt na temelju izjava lažnih svjedoka na nezakonitom suđenju. Rimski upravitelj koji je sjedio na sudačkoj stolici nije imao snage zastupati ono za što je znao da je ispravno (Ivan 18:38-40). Da, Sotona je Isusu Kristu nanio najveću nepravdu koja je ikada učinjena.

 Jesu li ovi primjeri dokaz da je Jehova ravnodušan prema nepravdi? Ne! Jehova te slučajeve nije promatrao s ljudskog gledišta (Izaija 55:8, 9). Josip je bio prodan u ropstvo, ali je zahvaljujući tome spasio svoju obitelj. Postao je upravitelj nad raspodjelom hrane u Egiptu prije nego što je zavladala velika glad koja je snašla i njegovu obitelj. Razmisli o sljedećem: Da Jehova nije dozvolio da Josipu bude nanesena nepravda, on ne bi završio u zatvoru. Tamo je rastumačio snove dvojici zatvorenika, a jedan od njih kasnije je rekao faraonu za Josipa, zahvaljujući čemu je Josip postao upravitelj nad hranom (1. Mojsijeva 40:1; 41:9-14; 45:4-8).

Što je s Nabotom? I u njegovom slučaju trebamo na stvari gledati kao Jehova. On može uskrsnuti umrle, pa je Nabot u njegovim očima bio živ čak i kad je njegovo tijelo ležalo mrtvo na zemlji (1. Kraljevima 21:19; Luka 20:37, 38). Nabot mora čekati dok ga Jehova ne vrati u život, no to je čekanje takoreći trenutačno jer mrtvi nisu svjesni ničega (Propovjednik 9:5). Osim toga, Jehova je osvetio Nabota tako što je kaznio Ahaba i njegov dom (2. Kraljevima 9:21, 24, 26, 35, 36; 10:1-11; Ivan 5:28, 29).

I Isus je umro, no Bog ga je uskrsnuo i uzvisio “daleko iznad svakog vrhovništva i vlasti i sile i uprave i svakog imena koje je dano” (Efežanima 1:20, 21). Nepravda koju je Sotona nanio Isusu Kristu nije spriječila Jehovu da nagradi svog Sina. Isus je bio siguran da Jehova može, ako je to u skladu s njegovom voljom, odmah ispraviti nepravdu koja mu je bila nanesena kad su ga uhvatili bez ikakvog pravovaljanog razloga. No Krist je znao i to da Jehova ima točno određeno vrijeme kada će ispuniti ono što stoji u Bibliji i ispraviti sve nepravde.

Istina, Sotona i njegovi zastupnici nanosili su nepravdu pravednim osobama, no Jehova se na kraju obračunao s njima i trajno ispravio nepravde ili će ih ispraviti u budućnosti. Dakle, da bi nepravda bila ispravljena, moramo čekati na Boga (5. Mojsijeva 25:16; Rimljanima 12:17-19).

Jehova ima razloga zašto nekad ne popravi neku situaciju. On može dozvoliti da doživimo nepravdu jer nas kao kršćane nečemu želi naučiti. Naravno, Bog “nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Pa ipak, on ponekad dozvoljava da se razviju određene okolnosti u koje se ne upliće, ali podupire one koji povoljno reagiraju na ono što nauče podnoseći takve okolnosti. “Pošto malo potrpite”, obećava nam Biblija, ‘Bog sve nezaslužene dobrote dovršit će vaše obučavanje, učvrstit će vas, ojačat će vas’ (1. Petrova 5:10).

Osim toga, time što Jehova dozvoljava neku nepravdu, prijestupnici imaju vremena pokajati se. Samo nekoliko tjedana nakon što je Isus bio pogubljen, neke Židove koji su čuli Petrove upozoravajuće riječi ‘probolo je u srcu’. Oni su svim srcem prihvatili Božju riječ i bili kršteni (Djela apostolska 2:36-42).

Istina, neće se pokajati svi koji čine nepravdu. Neki možda čak budu potaknuti činiti još veću nepravdu. No u Mudrim izrekama 29:1 stoji: “Čovjek koji je više puta ukoravan, ali ostaje tvrdoglav, iznenada će propasti i neće mu biti lijeka.” Da, Jehova će na koncu stupiti u akciju i uništiti one koji uporno čine ono što je loše (Propovjednik 8:11-13).

Koliko god da nam vremena treba da prebolimo nepravdu, možemo biti uvjereni da Jehova zna kako nam pomoći da se oporavimo. Osim toga, on će sigurno ispraviti svu nepravdu koju možda moramo podnositi u ovom zlom svijetu. Jehova nam je također obećao da ćemo na kraju biti nagrađeni vječnim životom u novom svijetu u kojem će “prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13).