1, 2. Što o milosrđu učimo iz usporedbe o milosrdnom Samarićaninu?

DOK je razgovarao s Isusom, jedan ga je zakonoznanac upitao: “Tko je moj bližnji?” Isus mu je nato ispričao sljedeću usporedbu: “Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike koji su ga svukli i pretukli te otišli ostavivši ga polumrtva. A slučajno je tim putem silazio neki svećenik, no kad ga je vidio, prošao je suprotnom stranom. Isto tako i levit, kad ga je vidio silazeći onuda, prošao je suprotnom stranom. A neki je Samarićanin prolazeći tim putem došao do njega i kad ga je vidio, sažalio se. I pristupio mu je i povio mu rane, zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga je stavio na svoju životinju te ga doveo u konačište i pobrinuo se za njega. Sutradan je izvadio dva denara, dao ih vlasniku konačišta i rekao: ‘Pobrini se za njega, a što god potrošiš više od ovoga, platit ću ti kad se vratim.’” Isus je potom upitao zakonoznanca: “Što misliš, koji je od ove trojice bio bližnji čovjeku koji je upao među razbojnike?” On mu je odgovorio: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe” (Luka 10:25, 29-37a).

² Sve ono što je Samarićanin učinio za ozlijeđenog čovjeka zorno prikazuje što je pravo milosrđe. Potaknut sažaljenjem i samilošću, Samarićanin je priskočio u pomoć ozlijeđenome. Osim toga, čovjek kojemu je pomoć bila potrebna za njega je bio stranac. Dakle, iskazivanje milosrđa nije ograničeno samo na osobe iste nacionalnosti, vjere ili kulture. Nakon što je ispričao usporedbu o milosrdnom Samarićaninu, Isus je rekao zakonoznancu: “Idi pa i ti čini tako!” (Luka 10:37b). I mi možemo poslušati taj savjet i truditi se biti milosrdni prema drugima. No kako to možemo? Na koje načine možemo iskazivati milosrđe u svakodnevnom životu?

3, 4. Zašto naročito prema članovima kršćanske skupštine trebamo biti milosrdni?

³ “Dok za to imamo priliku”, rekao je apostol Pavao, “činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri” (Galaćanima 6:10). Stoga ćemo najprije razmotriti kako možemo velikodušno iskazivati milosrđe svojoj braći u vjeri.

 ⁴ Potičući prave kršćane da budu milosrdni jedni prema drugima, učenik Jakov je napisao: “Onoga tko prema drugima nije milosrdan čeka nemilosrdan sud” (Jakov 2:13). Iz konteksta tih nadahnutih riječi saznajemo na koje načine možemo iskazivati milosrđe drugima. Tako naprimjer u Jakovu 1:27 čitamo: “Štovanje koje je čisto i neokaljano pred našim Bogom i Ocem jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se prljavštine ovoga svijeta.” U Jakovu 2:15, 16 stoji: “Ako brat ili sestra nemaju što obući i nedostaje im hrane svakidašnje, pa im tkogod od vas kaže: ‘Idite u miru, grijte se i nasitite se’, a ne date im ono što treba njihovu tijelu, od kakve je to koristi?”

5, 6. Kako u svojoj skupštini možemo velikodušno iskazivati milosrđe?

⁵ Prava se religija između ostaloga prepoznaje i po tome što njeni članovi brinu jedni za druge i pomažu onima koji su u nevolji. Budući da pripadamo toj religiji, naša briga za druge ne smije se svoditi samo na to da im kažemo da se nadamo da će sve biti dobro. Umjesto toga, duboka samilost potiče nas da učinimo nešto za one kojima je pomoć silno potrebna (1. Ivanova 3:17, 18). Pripremiti jelo bolesniku, pomoći ostarjeloj osobi oko kućanskih poslova, odvesti na kršćanske sastanke one kojima je to potrebno i ne biti škrti prema onima koji su u oskudici neka su od milosrdnih djela koja bismo trebali velikodušno činiti (5. Mojsijeva 15:7-10).

⁶ Iako je važno materijalno pomagati članovima sve veće kršćanske skupštine, daleko je važnije pomagati im u duhovnom pogledu. Biblija nas potiče da “tješimo potištene duše, pomažemo slabima” (1. Solunjanima 5:14). “Starije žene” potiče se da “poučavaju druge dobru” (Titu 2:3). O kršćanskim nadglednicima Biblija kaže: “Svaki će biti kao zaklon od vjetra i utočište od oluje” (Izaija 32:2).

7. Što učimo o pokazivanju milosrđa od učenika iz sirijske Antiohije?

⁷ Osim što su se skupštine iz prvog stoljeća brinule za svoje članove koji su ostali bez bračnog druga, za siročad i one koji su trebali pomoć i ohrabrenje, ponekad su pomagale i vjernicima u drugim krajevima. Naprimjer, kad je prorok Agab pretkazao da će “po svemu svijetu zavladati velika glad”, učenici iz sirijske Antiohije, “svatko prema svojim mogućnostima, odlučili su poslati pomoć da se tako posluži braći koja žive u Judeji”. Poslali su je tamošnjim starješinama “po Barnabi i Savlu” (Djela apostolska 11:28-30). A kako je danas? Kada dođe do neke prirodne katastrofe, primjerice uragana, potresa ili tsunamija, “vjerni i razboriti rob” osniva odbore za elementarne nepogode koji se brinu za potrebe naše braće koja su pogođena takvim katastrofama (Matej 24:45). Dobar način da pokažemo koliko smo  milosrdni jest da dragovoljno trošimo svoje vrijeme, snagu i sredstva surađujući s tim odborima.

8. Zašto možemo reći da pristranost otežava iskazivanje milosrđa?

⁸ Upozoravajući na jednu osobinu koje se moramo čuvati želimo li biti milosrdni i postupati u skladu s “kraljevskim zakonom” ljubavi, Jakov je napisao: “Ako ste pristrani, činite grijeh, i zakon vas osuđuje kao prijestupnike” (Jakov 2:8, 9). Ako bismo favorizirali bogate ili one koji su na istaknutim položajima, mogli bismo postati bezosjećajniji prema ‘ubogome koji se tuži i jadikuje’ (Mudre izreke 21:13). Pristranost potiskuje u nama duh milosrđa. Nepristranim ophođenjem s drugima pokazujemo milosrđe.

9. Zašto nije neispravno izraziti posebno cijenjenje onima koji to zaslužuju?

⁹ Da li biti nepristran znači da nikada nikome ne smijemo pokloniti veću pažnju nego ostalima? Naravno da ne znači. U vezi sa svojim suradnikom Epafroditom apostol Pavao je kršćanima u Filipima napisao: “Poštujte takve kao što je on.” Zašto su ga trebali poštovati? “Jer se zbog Gospodinova djela sasvim približio smrti, izloživši svoj život opasnosti, da nadoknadi to što vi niste ovdje da mi poslužite” (Filipljanima 2:25, 29, 30). Epafrodit je zaslužio da ga braća cijene zbog njegove vjerne službe. Osim toga, u 1. Timoteju 5:17 čitamo: “Starješine koji vas dobro predvode smatrajte dostojnima dvostruke časti, posebno one koji marljivo govore i naučavaju riječ Božju.” Osobu koja ima dobre duhovne kvalitete s pravom možemo cijeniti. Time ne pokazujemo pristranost.

10. Zašto trebamo paziti na svoj govor?

¹⁰ Jakov je o jeziku rekao: “On je zlo neobuzdano, puno otrova smrtonosnog. Njime blagoslivljamo Jehovu, Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni ‘sličnima Bogu’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo.” U istom kontekstu Jakov je dodao: “Ako u srcu imate gorku ljubomoru i svadljivost, nemojte se hvalisati i ne lažite protiv istine! To nije mudrost koja dolazi odozgo, nego je zemaljska, tjelesna, demonska. Jer gdje je ljubomora i svadljivost, ondje je nered i svako zlo. Ali mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna” (Jakov 3:8-10a, 14-17).

11. Kako načinom na koji koristimo jezik možemo pokazati da smo milosrdni?

¹¹ Dakle, način na koji koristimo svoj jezik pokazuje imamo li mudrost odozgo koja je “puna milosrđa”. Ako smo skloni hvalisati se, lagati ili širiti tračeve jer smo ljubomorni na druge ili smo s njima posvađani, što to govori o nama? U Psalmu 94:4 stoji: “Svi se zlotvori hvale.” Pakosne riječi mogu vrlo lako narušiti dobar glas nedužne osobe! (Psalam 64:2-4). Osim toga, razmisli o šteti koju može nanijeti “lažan svjedok koji govori laži” (Mudre izreke 14:5; 1. Kraljevima 21:7-13). Nakon što je govorio o korištenju jezika na neispravan način, Jakov je rekao: “Ne smije to, braćo moja, tako biti!” (Jakov 3:10b). Pravo milosrđe zahtijeva da naše riječi budu čiste, mirotvorne i razumne. Isus je rekao: “Kažem vam da će ljudi za svaku bezvrijednu riječ koju kažu položiti račun u Sudnji dan” (Matej 12:36). Doista je veoma važno da načinom na koji koristimo jezik pokažemo da smo milosrdni!

12, 13. (a) Što učimo o milosrđu iz usporedbe o robu koji je svom gospodaru dugovao mnogo novca? (b) Što znači oprostiti bratu “do sedamdeset i sedam puta”?

¹² Isusova usporedba o robu koji je svom gospodaru, kralju, dugovao 60 000 000 denara otkriva na koji još način možemo pokazati milosrđe. Taj rob nije imao čime vratiti dug, pa je molio kralja da mu se smiluje. “Sažalivši se”, kralj mu je oprostio dug. No kad je otišao od kralja, pronašao je drugog roba koji je njemu dugovao samo stotinu denara te ga nemilosrdno dao baciti u zatvor. Kad je gospodar čuo za to, dozvao je roba kojemu je oprostio dug i rekao mu: “Zli robe, poništio sam ti sav onaj dug, jer si me molio. Nisi li se i ti trebao smilovati drugome robu, kao što sam se i ja smilovao tebi?” Nakon toga ga je gospodar predao tamničarima. Isus je tu usporedbu zaključio sljedećim riječima: “Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki bratu svojemu” (Matej 18:23-35).

¹³ Ta upečatljiva usporedba jasno pokazuje da biti milosrdan znači spremno opraštati drugima. Jehova nama oprašta veliki dug — naše grijehe. Zar i mi ne bismo trebali “opraštati ljudima njihove prijestupe”? (Matej 6:14, 15). Prije nego što je Isus ispričao usporedbu o nemilosrdnom robu, Petar ga je upitao: “Gospodine, koliko mi puta može sagriješiti brat moj, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?” Isus mu je odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta” (Matej 18:21, 22). Da, milosrdna osoba spremna je oprostiti “do sedamdeset i sedam puta”, odnosno bezbroj puta.

14. Kako svakog dana možemo pokazivati milosrđe, prema Mateju 7:1-4?

¹⁴ Ukazujući na još jedan način kako možemo pokazivati milosrđe, Isus je u Propovijedi na gori rekao: “Ne sudite, da vam se ne sudi. Jer kakvim sudom sudite, takvim će vam se suditi. (...) Zašto onda vidiš trun u oku brata svojega, a ne obazireš se na gredu u svojem oku? Ili kako možeš reći bratu svojemu: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’, kad sam imaš gredu u oku?” (Matej 7:1-4). Dakle, svakog dana možemo pokazivati milosrđe tako da podnosimo slabosti drugih i da ih pritom ne osuđujemo.

15. Zašto naše milosrđe nije ograničeno samo na našu braću u vjeri?

¹⁵ Iako Jakovljeva poslanica ističe da trebamo biti milosrdni prema braći u vjeri, to ne znači da je naše milosrđe ograničeno samo na one unutar kršćanske skupštine. “Jehova je dobar prema svima”, stoji u Psalmu 145:9, “milosrđe njegovo počiva nad svim stvorenjima njegovim.” Biblija nas potiče da se “ugledamo na Boga” i da “činimo dobro svima” (Efežanima 5:1; Galaćanima 6:10). Premda mi ne ljubimo “ni svijet ni ono što je u svijetu”, nismo ravnodušni prema potrebama ljudi u svijetu (1. Ivanova 2:15).

16. Koji činioci utječu na to kako ćemo pokazivati milosrđe drugima?

¹⁶ Kao kršćani, mi ne oklijevamo pomoći kako god možemo žrtvama “nepredviđenih događaja” ili onima koji se nalaze u teškim  okolnostima (Propovjednik 9:11). Naravno, naše okolnosti određuju što i koliko možemo učiniti (Mudre izreke 3:27). Kad drugima pomažemo u materijalnom pogledu, trebamo paziti da tim naizgled dobrim djelom ne bismo podupirali lijenost (Mudre izreke 20:1, 4; 2. Solunjanima 3:10-12). Dakle, pravo milosrđe obuhvaća duboku samilost odnosno suosjećanje, ali i ispravnu prosudbu.

17. Koji je najbolji način na koji možemo pokazivati milosrđe onima izvan kršćanske skupštine?

¹⁷ Prenošenje biblijske istine ljudima izvan kršćanske skupštine najbolji je način na koji im pokazujemo milosrđe. Zašto? Zato što većina ljudi tapka u duhovnom mraku. Budući da se ne znaju nositi sa svojim problemima niti imaju istinsku nadu u bolju budućnost, ljudi su velikim dijelom “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Poruka iz Božje Riječi može im biti “svjetiljka nozi”, jer im može pomoći da se nose sa životnim problemima. Može služiti i kao “svjetlo stazi njihovoj” jer Biblija govori o Božjem naumu za budućnost, dajući im temelj za prekrasnu nadu (Psalam 119:105). Doista je velika čast prenositi tu divnu istinu onima kojima je ona itekako potrebna! Budući da je “velika nevolja” bliže nego ikada prije, sada je vrijeme da revno sudjelujemo u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika (Matej 24:3-8, 21, 22, 36-41; 28:19, 20). Nijedno drugo djelo kojim bismo mogli pokazati milosrđe nije toliko važno.

18, 19. Zašto se trebamo truditi još više pokazivati milosrđe?

¹⁸ “Kao milostinju dajte ono što je u nutrini”, rekao je Isus (Luka 11:41). Da bi neko dobro djelo bilo učinjeno iz istinskog milosrđa, ono mora dolaziti iz nutrine — mora biti učinjeno iz ljubavi i od srca (2. Korinćanima 9:7). U svijetu u kojem su okrutnost, sebičnost i nezainteresiranost za patnje i probleme drugih sasvim uobičajeni, takvo je milosrđe doista nešto posebno!

¹⁹ Stoga nastojmo u svom životu još više pokazivati milosrđe. Što smo milosrdniji, to smo sličniji Bogu. To nam pomaže da vodimo uistinu smislen i sretan život (Matej 5:7).