MNOGI ljudi žive za novac i ono što se njime može kupiti. Neki žive za to da steknu slavno ime u svijetu. Drugima je životni cilj usavršiti svoje umjetničke talente. Ima i onih koji su se posvetili pomaganju drugima. No mnogi ne znaju za što žive ni zašto su ovdje.

A kako je s tobom? Jesi li ozbiljno razmislio o tome zašto si ovdje? Zašto se ne bismo osvrnuli na neke stvari za kojima ljudi teže kako bismo vidjeli mogu li nas one doista ispuniti i učiniti zadovoljnima? Što može dati smisao našem životu?

Biblija u Propovjedniku 7:12 kaže: “Mudrost je zaštita, a i novac je zaštita. No prednost je znanja i mudrosti u tome što čuvaju na životu one koji ih imaju.” Da, novac ima svoju vrijednost. On nam je potreban da bismo živjeli, naročito ako imamo obitelj koju trebamo prehraniti (1. Timoteju 5:8).

Kako bi život izgledao bez nekih užitaka koje nam novac može pribaviti? Premda je Isus Krist, utemeljitelj kršćanstva, priznao da nema gdje nasloniti glavu, povremeno je  uživao u kvalitetnoj hrani i vinu. Osim toga, nije smatrao nepriličnim nositi skupu odjeću (Matej 8:20; Ivan 2:1-11; 19:23, 24).

No Isus se nije predao užicima. On je uvijek imao na umu svoje prioritete. Rekao je: “Čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje.” Potom je ispričao usporedbu o imućnom čovjeku čija su polja bogato rodila, pa je razmišljao: “Što da učinim? Nemam gdje skupiti ljetinu svoju. (...) Srušit ću žitnice svoje i sagraditi veće, pa ću ondje skupiti sve žito svoje i sva dobra svoja. I reći ću sebi: ‘Imaš mnoga dobra u zalihi za mnoge godine. Počivaj, jedi, pij i uživaj!’” Što je bilo pogrešno u njegovom razmišljanju? Isus je objasnio: “Bog mu je rekao: ‘Bezumniče, ove noći tražit će se život tvoj od tebe. Tko će onda imati ono što si skupio?’” Čak i ako je čovjek uspio sakupiti svoju ljetinu, nakon što je umro više nije mogao uživati u bogatstvu koje je nakupio. U zaključku je Isus poučio svoje slušatelje: “Tako biva onome tko skuplja blago za sebe, a nije bogat pred Bogom” (Luka 12:13-21).

Da, novac nam je u određenoj mjeri potreban, a i razonoda ima svoje mjesto. No ni novac ni razonoda ne smiju nam biti najvažnija stvar u životu. Najvažnije nam treba biti da budemo bogati pred Bogom, odnosno da živimo životom koji donosi Božju naklonost.

Mnogi ljudi žive za to da postanu ugledni i slavni. Želja da postanemo poznati, da nas drugi pamte, ne mora nužno biti loša. “Bolje je dobro ime nego dobro ulje”, kaže Biblija, “i dan smrti nego dan rođenja” (Propovjednik 7:1).

Na dan kad netko umre, cijeli je njegov život, takoreći, zapisan. Ako je osoba radila dobre stvari, dan njene smrti daleko je bolji od dana njenog rođenja, kad je taj zapis bio potpuno prazan.

Biblijsku knjigu Propovjednik napisao je kralj Salamun. Njegov stariji polubrat Abšalom želio je steći sebi slavno ime. No njegova tri sina, preko kojih bi svoje ime prenio na buduće generacije, vjerojatno su umrla u mladosti. Što je stoga Abšalom učinio? Biblija kaže: “Abšalom je (...) sebi u čast podigao stup u Kraljevoj dolini, jer je rekao: ‘Nemam sina koji bi sačuvao sjećanje na moje ime.’ Tako je taj stup nazvao svojim imenom” (2. Samuelova 14:27; 18:18). Ostaci tog stupa nikada nisu pronađeni. A Abšalom je onima koji proučavaju Bibliju poznat kao zloglasni pobunjenik koji je urotom prisvojio prijestolje svog oca Davida.

Danas bi mnogi voljeli da ih drugi pamte po nečemu što su postigli. Oni žele biti slavni u očima ljudi, čiji se ukus stalno mijenja. Što se događa s takvom slavom? Christopher Lasch u knjizi Narcistička kultura piše: “U naše doba, kad je uspjeh u tolikoj mjeri ovisan o mladosti, sjaju i novini, slava  prohuji brže nego što se to ikada prije dešavalo, a oni koji zadobiju pažnju publike neprestano se boje da će je izgubiti.” Zbog toga mnoge slavne osobe pribjegavaju drogi i alkoholu, i tako si često skrate život. Doista je besmisleno težiti za slavom.

Čije bi nam mišljenje onda trebalo biti važno? Govoreći o nekima koji su držali njegov Zakon, Jehova je putem svog proroka Izaije rekao: “Dat ću [im] u domu svojemu i među zidovima svojim spomenik i ime. (...) Dat ću im ime vječno, koje se neće zatrti” (Izaija 56:4, 5). Bog prihvaća one koji su mu poslušni te će im dati “spomenik i ime”. Bog će se vječno sjećati njihovog imena i oni se nikada “neće zatrti”. To je ime koje nas Biblija potiče da ga steknemo — dobro ime kod našeg Stvoritelja, Jehove.

Izaija je prorokovao o vremenu kad će vjerne osobe dobiti vječni život u raju na Zemlji. “Vječni život” u tom raju ‘pravi je život’, život kakav je Bog namijenio ljudima kad ih je stvorio (1. Timoteju 6:12, 19). Umjesto da živimo prolaznim i ispraznim načinom života, ne bismo li trebali posegnuti za vječnim životom?

Mnogi umjetnici željeli bi napredovati u svojoj umjetnosti i u tome doseći svojevrsno savršenstvo. No naš sadašnji život prekratak je za to. Kad je prošao 90 godina života, Hideo — umjetnik kojeg smo spomenuli u prethodnom članku — još se uvijek želio usavršavati u svom umijeću. No čak i ako neki umjetnik dođe do stupnja kad je zadovoljan svojim radovima, lako je moguće da tada više ne može stvarati u onoj mjeri u kojoj je to činio prije kad je imao više snage i zdravlja. No pomisli samo koliko bi mogao usavršiti svoj talent kad bi na raspolaganju imao čitavu vječnost!

A što je s onima koji svoj život posvete dobrotvornom radu? Pohvalno je kad netko brine za siromašne i koristi svoja materijalna dobra kako bi im pomogao. Biblija kaže: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35). Pokazivanje brige za dobrobit drugih doista može ispuniti čovjeka. No koliko jedna osoba može učiniti za one kojima je potrebna pomoć, čak i ako tome posveti cijeli svoj život? Onima koji pate pomoći možemo samo u ograničenoj mjeri. Nikakva materijalna pomoć ne može zadovoljiti osnovnu potrebu koju većina ljudi kod sebe zanemaruje. O čemu se radi?

U svojoj Propovijedi na gori Isus je ukazao na to da je u ljude usađena jedna temeljna potreba. On je rekao: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3). Dakle, prema onome što uči Biblija, prava sreća ne ovisi o bogatstvu, slavi, umjetničkim postignućima niti o bavljenju humanitarnim radom. Ona ovisi o tome hoćemo li zadovoljiti svoje duhovne potrebe — svoju potrebu da obožavamo Boga.

Apostol Pavao poticao je one koji nisu poznavali Stvoritelja da ga traže. Rekao je: ‘Bog je od jednog čovjeka načinio sav ljudski rod da prebiva po svemu licu zemlje, i odredio je vremena i postavio granice njihova prebivanja, da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas. Jer po njemu imamo život i mičemo se i postojimo’ (Djela apostolska 17:26-28).

Zadovoljenje potrebe da služimo pravome Bogu ključ je za postizanje prave sreće u životu. Osim toga, ako se brinemo za svoje duhovne potrebe, možemo dobiti “pravi život”. Uzmimo za primjer Teresu, koja je  u svojoj zemlji postala slavna televizijska zvijezda. Ona je bila prva crnkinja koja je imala glavnu ulogu u vlastitoj jednosatnoj seriji. No ubrzo je napustila svoju karijeru. Zbog čega? Rekla je: “Uvjerila sam se u to da je primjenjivanje savjeta iz Božje Riječi najbolji način života.” Teresa nije željela ugroziti svoj odnos s Bogom glumeći u televizijskoj seriji koja je veličala seks i nasilje. Povukla se iz javnog života, ali je živjela uistinu smislenim životom služeći kao punovremeni propovjednik dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu i pomažući drugima da razviju dobar odnos s Bogom.

Jedan Teresin prijašnji kolega ovako je prokomentirao njenu odluku da se prestane baviti glumom: “Srce mi se slamalo kad sam promatrao kako, prema mom mišljenju, odbacuje sve što je postigla. No očito je pronašla nešto veće i bolje.” Teresa je kasnije umrla. Nakon njene smrti taj njen kolega rekao je: “Bila je sretna, a što više čovjek može poželjeti u životu? Koliko se nas time može pohvaliti?” Oni kojima je odnos s Bogom bio na prvom mjestu u životu, a umrli su, imat će divnu priliku uskrsnuti u Božjem Kraljevstvu (Ivan 5:28, 29).

Stvoritelj ima naum sa Zemljom i ljudima koji na njoj žive. On želi da upoznaš taj njegov naum i da vječno živiš u raju na Zemlji (Psalam 37:10, 11, 29). Sada je vrijeme da više saznaš o Jehovi, Stvoritelju neba i Zemlje, i onome što je naumio za tebe. Jehovini svjedoci koji žive u tvom kraju rado će ti u tome pomoći. Slobodno im se obrati ili pak piši izdavačima ovog časopisa.