1. O kojem je zadatku Petar govorio kad je svjedočio Korneliju?

JEDAN stotnik rimske vojske sakupio je svoje rođake i prijatelje kako bi čuli nešto vrlo važno. Taj bogobojazni čovjek zvao se Kornelije. Ono što je tom prilikom uslijedilo označilo je veliku promjenu u Božjem načinu postupanja s ljudima. Apostol Petar rekao je okupljenima da su apostoli dobili zapovijed da “propovijedaju narodu i da temeljito svjedoče” o Isusu. Petar je svojim propovijedanjem postigao izvrsne rezultate. Neobrezani ne-Židovi primili su Božji duh, krstili se i dobili mogućnost da s Isusom kraljuju na nebu. Bio je to doista divan ishod Petrovog temeljitog svjedočenja (Djela 10:22, 34-48).

2. Kako znamo da nisu samo dvanaestorica apostola dobila zadatak da temeljito svjedoče?

² Bilo je to 36. n. e. Otprilike dvije godine prije toga Savao iz Tarza, žestoki protivnik kršćanstva, doživio je nešto što mu je promijenilo život. Kad je putovao u Damask, pojavio mu se Isus i rekao mu: “Uđi u grad! Ondje će ti se reći što moraš činiti.” Isus je objasnio učeniku Ananiji da će Savao svjedočiti “neznabošcima i kraljevima i sinovima Izraelovim”. (Pročitaj Djela apostolska 9:3-6, 13-20.) Kad se Ananija susreo sa Savlom, rekao mu je: “Bog praotaca naših izabrao te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih, jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima” (Djela 22:12-16). Je li Savao, kasnije poznat kao Pavao, ozbiljno shvatio zadatak da temeljito svjedoči za dobru vijest?

3. (a) Na koji ćemo izvještaj obratiti pažnju? (b) Kako su efeški starješine reagirali na Pavlov poziv i što mi učimo iz toga?

³ Bilo bi zanimljivo detaljno proučiti sve što je Pavao učinio nakon svog obraćenja, no mi ćemo sada obratiti pažnju na govor koji je iznio otprilike 56. n. e. Taj govor zapisan je u 20. poglavlju Djela apostolskih. Pavao ga je iznio pretkraj svog trećeg misionarskog putovanja. U to se vrijeme iskrcao u Miletu, luci na Egejskom moru, i pozvao efeške starješine da ga posjete. Efez je bio pedesetak kilometara udaljen od Mileta, no putovanje je  trajalo nešto duže zbog vijugavih puteva. Efeški starješine sigurno su bili vrlo sretni kad su dobili Pavlov poziv. (Usporedi Mudre izreke 10:28.) No da bi otputovali u Milet, trebali su dobro isplanirati svoje obaveze. Neki od njih možda su trebali izostati s posla ili zatvoriti svoje radnje. I u naše vrijeme mnogi kršćani čine to isto kako ne bi propustili nijedan dio programa oblasnog kongresa.

4. Što je Pavao radio nekoliko godina koje je proveo u Efezu?

⁴ Što misliš, što je Pavao radio u Miletu tri ili četiri dana dok je čekao da dođu starješine iz Efeza? Što bi ti radio? (Usporedi Djela apostolska 17:16, 17.) Ono što je kasnije rekao efeškim starješinama može nam pomoći da dobijemo odgovor na to pitanje. Naime, ispričao im je da već godinama revno propovijeda, a to je sigurno radio i tijekom svog ranijeg boravka u Efezu. (Pročitaj Djela apostolska 20:18-21.) Nije se trebao bojati da će netko osporiti njegove riječi: “Vi znate kako sam sve vrijeme, od prvog dana kad sam stupio u Aziju, (...) temeljito svjedočio.” Njegove riječi pokazuju da je čvrsto odlučio izvršiti zadatak koji je dobio od Isusa. Kako je to činio u Efezu? Između ostaloga, svjedočio je Židovima, odlazeći na mjesta gdje su se mnogi od njih sastajali. Luka izvještava da je Pavao za vrijeme svog boravka u Efezu, otprilike 52-55. n. e., “držao govore i iznosio uvjerljive dokaze” u sinagogi. No budući da su Židovi “bili okorjeli i nisu vjerovali”, Pavao je počeo propovijedati drugima u tom istom gradu, ali na drugim mjestima. Tako je svjedočio i Židovima i Grcima u tom velikom gradu (Djela 19:1, 8, 9).

5, 6. Zašto možemo biti sigurni da je Pavao od kuće do kuće propovijedao nevjernicima?

⁵ Neki od onih koji su postali kršćani s vremenom su stekli preduvjete za starješine. S njima je Pavao razgovarao u Miletu. Podsjetio ih je na koje je sve načine propovijedao: “Ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće.” Neki tvrde da je Pavao ovdje govorio o pastirskim posjetima koje je vršio među suvjernicima. No to nije točno. Riječi ‘poučavati javno i od kuće do kuće’ uglavnom su se odnosile na propovijedanje nevjernicima. To se jasno vidi iz onoga što je Pavao rekao u nastavku: “Temeljito sam svjedočio i Židovima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa.” Pavao je očito svjedočio onima koji su se trebali pokajati i povjerovati u Isusa (Djela 20:20, 21).

⁶ U jednom djelu koje detaljno obrađuje grčki dio Biblije jedan je bibličar u vezi s Djelima apostolskim 20:20 rekao: “Pavao je proveo tri godine u Efezu. Posjetio je svaku kuću ili je barem držao propovijedi koje su mogli čuti svi stanovnici (redak 26).  Ovdje nalazimo biblijski temelj za propovijedanje od kuće do kuće i na javnim skupovima.” Ne znamo je li Pavao posjetio baš svaku kuću, kako tvrdi ovaj bibličar, no on nije želio da efeški starješine zaborave na koji je način propovijedao i što se time postiglo. Luka je napisao: “Svi koji su živjeli u Aziji, i Židovi i Grci, čuli su riječ Gospodinovu” (Djela 19:10). No kako su baš svi u Aziji mogli čuti dobru vijest i što nam to govori o našem propovijedanju?

7. Zašto se može pretpostaviti da Pavlovo propovijedanje nije utjecalo samo na one koji su ga osobno čuli nego i na puno više ljudi?

⁷ Budući da je Pavao propovijedao na javnim mjestima i od kuće do kuće, mnogi su čuli dobru vijesti. Što misliš, jesu li svi ti ljudi ostali u Efezu? Je li moguće da se nitko nije preselio u druge krajeve zbog posla, rodbine ili zato da pobjegne od gradske vreve? Teško je u to povjerovati. I danas se mnogi ljudi sele iz istih razloga, a možda si to učinio i ti. Osim toga, u ono su vrijeme ljudi dolazili u Efez zbog raznih društvenih ili poslovnih obaveza. Ondje su možda upoznali Pavla ili čuli njegove propovijedi. Što se vjerojatno dogodilo kad su se vratili kući? Oni koji su prihvatili istinu po svoj su prilici svjedočili drugima. Ostali možda nisu postali kršćani, ali vjerojatno su pričali što su čuli u Efezu. Tako su njihovi rođaci, susjedi ili ljudi s kojima su poslovali čuli istinu, a neki su je možda i prihvatili. (Usporedi Marka 5:14.) Što se na temelju toga može zaključiti o rezultatima koje možemo postići temeljitim svjedočenjem za dobru vijest?

8. Kako su ljudi diljem pokrajine Azije mogli čuti biblijsku istinu?

⁸ U vezi sa svojim ranijim boravkom u Efezu Pavao je napisao da mu se “pružila dobra prilika za uspješnu službu” (1. Kor. 16:8, 9). O kakvoj je prilici riječ? Zbog Pavlovog propovijedanja u Efezu dobra vijest proširila se i u druga područja. Pogledajmo kako je doprla do tri grada u unutrašnjosti, do Kolosa, Laodiceje i Hijerapola. Pavao nikada nije bio u tim gradovima, no dobra vijest došla je i do njih. Naime, Epafra je bio iz tog kraja (Kol. 2:1; 4:12, 13). Je li Epafra u Efezu čuo Pavla kako svjedoči, pa je postao kršćanin? Biblija o tome ne govori. No Epafra je možda širio biblijsku istinu u svom kraju kao Pavlov zastupnik (Kol. 1:7). U vrijeme kad je Pavao svjedočio u Efezu kršćanska je poruka  možda doprla i do Filadelfije, Sarda i Tijatire.

9. (a) Što je Pavao žarko želio? (b) Kako glasi godišnji citat za 2009?

⁹ Dakle, efeški starješine imali su razloga vjerovati Pavlovim riječima: “Ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: temeljito svjedočiti za dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti.” Iz tog je retka uzet poticajan godišnji citat za 2009. godinu: “Temeljito svjedočimo za dobru vijest” (Djela 20:24).

10. Kako znamo da i mi moramo temeljito svjedočiti za dobru vijest?

¹⁰ Zapovijed ‘propovijedajte narodima i dajte im temeljito svjedočanstvo’ nisu dobili samo apostoli. Kad se uskrsnuli Isus obratio učenicima sakupljenima u Galileji, kojih je bilo otprilike 500, zapovjedio im je: “Zato idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” Ta zapovijed vrijedi i za sve današnje prave kršćane, što možemo zaključiti iz Isusovih riječi: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:19, 20).

11. Po kojoj su važnoj aktivnosti poznati Jehovini svjedoci?

¹¹ Revni kršćani i dalje izvršavaju tu zapovijed i “temeljito svjedoče za dobru vijest”. Pritom se najviše služe metodom propovijedanja o kojoj je Pavao govorio efeškim starješinama — propovijedaju od kuće do kuće. Godine 2007. izišla je knjiga Davida Stewarda o misionarskoj aktivnosti u kojoj je on rekao: “Jehovini svjedoci pružaju svojim članovima praktičnu pouku kako da osobno prenose svoja vjerska uvjerenja drugim ljudima. To se pokazalo daleko djelotvornijom metodom od apstraktnog teoretiziranja [s propovjedaonice]. Mnogim Jehovinim svjedocima propovijedanje je omiljen dio njihovog bogoštovlja.” Kakvi su rezultati takvog propovijedanja? Autor spomenute knjige nastavlja: “Godine 1999. proveo sam jedno istraživanje u dva istočnoeuropska glavna grada. Samo je 2 do 4 posto ispitanika izjavilo da su im pristupili misionari Crkve Svetaca posljednjih dana, odnosno mormoni. No preko 70 posto ispitanika reklo je da su im pristupili Jehovini svjedoci, i to često više puta.”

12. (a) Zašto uvijek iznova posjećujemo ljude na svom području? (b) Ispričaj iskustvo neke osobe koja je promijenila mišljenje o biblijskoj istini.

¹² Tako bi se po svoj prilici izjasnili i ljudi na području gdje ti živiš. To je i tvoja zasluga. U službi od kuće do kuće razgovaramo s muškarcima, ženama i mladima. Neki nas možda ne žele saslušati premda smo puno puta pokušavali razgovarati s njima. Drugi možda kratko saslušaju biblijski redak ili neku misao iz Biblije. No ima i onih kojima uspijemo dati dobro svjedočanstvo i koji povoljno reagiraju na biblijsku istinu. Sve su to moguće reakcije ljudi dok im “temeljito svjedočimo za dobru vijest”. Vjerojatno si puno puta čuo iskustva osoba koje nisu bile zainteresirane za istinu iako su je čule mnogo puta, no onda se nešto u njima prelomilo. Možda se njima ili njihovim voljenima dogodilo nešto što im je otvorilo um i srce za biblijsku istinu. Oni su sada naša braća i sestre. Dakle, nemoj odustati, čak i ako duže vrijeme nisi naišao na osobu koja prihvaća istinu. Mi ne očekujemo da će svi upoznati istinu. No Bog od nas očekuje da marljivo i revno dajemo temeljito svjedočanstvo za dobru vijest.

13. Kako naše propovijedanje i bez našeg znanja može donijeti dobre rezultate?

¹³ Pavlovo propovijedanje nije utjecalo samo na one kojima je on osobno pomogao postati kršćanima. Isto vrijedi i za nas. Mi se trudimo redovito propovijedati od kuće do kuće i svjedočiti što većem broju ljudi. Osim toga, razgovaramo o dobroj vijesti sa svojim susjedima, suradnicima na poslu, vršnjacima u školi i rođacima. No možemo li znati kakav će biti krajnji rezultat našeg propovijedanja? Kod nekih će ono odmah uroditi plodom. U drugim slučajevima možda se neko vrijeme ništa neće događati sa sjemenom istine koje smo posijali u nečije srce, no onda će u nekom trenutku ono pustiti korijen i proklijati. Ako se to i ne dogodi, oni s kojima smo razgovarali možda će drugima pričati o onome što smo im rekli, što vjerujemo i kako se ponašamo. Tako bi mogli nenamjerno posijati sjeme istine u srce osobe koja će povoljno reagirati na dobru vijest.

14, 15. Do čega je dovelo svjedočenje jednog brata?

¹⁴ Navest ćemo jedan primjer. Ryan i njegova žena Mandi žive na Floridi. Ryan je neformalno svjedočio kolegi na poslu, koji je porijeklom hindus. Čovjeka se jako dojmilo kako se Ryan odijeva i kako razgovara s drugima. Ryan je s njim razgovarao o uskrsnuću i o stanju mrtvih. Jedne siječanjske večeri taj je čovjek upitao svoju ženu Jodi što zna o Jehovinim svjedocima. Ona je bila katolkinja i rekla je da o njima zna jedino to da propovijedaju od vrata do vrata. Jodi je u internetsku tražilicu upisala “Jehovini svjedoci” i pronašla našu stranicu www.watchtower.org. Mjesecima je čitala tekstove s te stranice, između ostalog i Bibliju te članke koji su je zanimali.

¹⁵ Budući da su i Jodi i Mandi medicinske sestre, nakon nekog vremena su se upoznale. Mandi je rado odgovarala na Jodina pitanja. Jednom prilikom vodile su dugačak razgovor koji je Jodi nazvala svjedočenje “od Adama do Harmagedona”. Jodi je prihvatila biblijski tečaj. Uskoro je počela dolaziti na sastanke. U listopadu je postala nekršteni objavitelj, a u veljači se krstila. Ona kaže: “Otkad poznajem istinu jako sam sretna jer vodim ispunjen život.”

16. Što iz navedenog iskustva možemo naučiti o temeljitom svjedočenju?

¹⁶ Ryan nije znao da će svjedočeći jednom čovjeku pomoći nekoj drugoj osobi da upozna istinu. Doduše, on je saznao da je njegovo “temeljito svjedočenje za dobru vijest” urodilo plodom. Možda ćeš svojim propovijedanjem od kuće do kuće, na poslu, u školi ili u neformalnim prilikama omogućiti da se dobra vijest proširi i dopre do ljudi kojima nisi izravno svjedočio. Kao što Pavao nije u potpunosti znao kakav je učinak njegovo propovijedanje imalo “u Aziji”, tako ni ti možda nećeš saznati što se sve postiglo zato što si temeljito svjedočio drugima. (Pročitaj Djela apostolska 23:11; 28:23.) No izuzetno je važno da ustraješ u propovijedanju!

17. Što si odlučio činiti tijekom 2009?

¹⁷ Potrudimo se tijekom 2009. revno izvršavati svoj zadatak i svjedočiti od kuće do kuće i na druge načine. Tada ćemo i mi poput Pavla moći reći: “Ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: temeljito svjedočiti za dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti.”