“VELIKA su i čudesna djela tvoja, Jehova Bože, Svemogući! Pravedni su i pouzdani putevi tvoji, Kralju vječnosti! Tko da te se ne boji, Jehova, tko da ne slavi ime tvoje, jer si jedino ti vjeran!” Ova pjesma, koju na nebu pjevaju “oni koji su pobijedili zvijer i lik njezin”, skreće pažnju na Božju vjernost (Otkr. 15:2-4). Jehova želi da ga njegovi sluge oponašaju i pokazuju tu poželjnu osobinu (Efež. 4:24).

S druge strane Sotona Đavo čini sve što može kako bi Božje sluge koji žive na Zemlji odvojio od Boga koji ih ljubi. Unatoč tome mnogi su ostali vjerni Bogu, čak i u vrlo teškim okolnostima. Zahvalni smo Jehovi što izuzetno cijeni našu odanost. Biblija nam obećava: “Jehova ljubi pravdu i neće ostaviti one koji su mu vjerni” (Psal. 37:28). Kako bi nam pomogao da ostanemo vjerni, u svoju je Riječ uvrstio izvještaje  o mnogim svojim vjernim slugama. Takav je i izvještaj o Itaju iz Gata.

Itaj je vjerojatno bio rodom iz glasovitog filistejskog grada Gata, iz kojeg je potjecao i div Golijat te drugi opasni Izraelovi neprijatelji. Biblija prvi put spominje iskusnog ratnika Itaja u vrijeme Abšalomove pobune protiv kralja Davida. Itaj i 600 Filistejaca koji su bili s njim u to su vrijeme bili izgnanici i živjeli su u blizini Jeruzalema.

Situacija u kojoj su se nalazili Itaj i njegovi ljudi možda je podsjetila Davida na njegovo izgnanstvo, kad je sa 600 izraelskih ratnika prešao na filistejsko područje kojim je vladao gatski kralj Akiš (1. Sam. 27:2, 3). Kako su Itaj i njegovi ljudi postupili kad se Abšalom pobunio protiv svog oca Davida? Jesu li stali na Abšalomovu stranu, ostali neutralni ili se pridružili Davidu i njegovim ljudima?

Pogledajmo što se dogodilo. David se bježeći iz Jeruzalema zaustavio u Bet-Merhaku, mjestu čije ime znači “daleka kuća”. To je možda bila zadnja kuća u Jeruzalemu prije nego što se prijeđe dolina Kidron, na putu prema Maslinskoj gori (2. Sam. 15:17). Ondje je David pregledao svoju vojsku. Uz njega nisu bili samo Izraelci koji su mu bili odani nego i svi Kerećani i Pelećani. S njim su bili i “svi iz Gata” — Itaj i njegovih 600 ljudi (2. Sam. 15:18).

David je s iskrenim suosjećanjem rekao Itaju: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja [očito je mislio na Abšaloma]! Uostalom, ti si tuđinac, a i sam si izgnan iz svoje zemlje. Jučer si došao, pa zar da te danas povedem da lutaš s nama, da ideš svuda kuda ja idem? Vrati se i povedi sa sobom braću svoju, a Jehova neka ti iskaže milost i vjernost!” (2. Sam. 15:19, 20).

Itajev odgovor otkriva da je bio nepokolebljivo vjeran i odan Davidu. Naime rekao je: “Tako živ bio Jehova i tako živ bio gospodar moj, kralj, gdje god bude gospodar moj, kralj, bilo na smrt bilo na život, ondje će biti i sluga tvoj!” (2. Sam. 15:21). To je možda podsjetilo Davida na ono što je davno prije rekla njegova prabaka Ruta (Ruta 1:16, 17). Davida su dirnule Itajeve riječi te mu je rekao da prijeđe Kidron. Nato je “Itaj iz Gata prošao sa svim ljudima svojim i sa svom djecom svojom što su bila s njim” (2. Sam. 15:22).

“Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano”, stoji u Rimljanima 15:4. Zato je dobro da se pitamo što možemo naučiti od Itaja. Razmislimo što ga je možda potaknulo da bude odan Davidu. Iako je bio Filistejac i izgnanik, Itaj je shvatio da je Jehova živi Bog i da je David Jehovin pomazanik. Nije ga zaslijepilo neprijateljstvo koje je vladalo između Izraelaca i Filistejaca. David za njega nije bio samo čovjek koji je ubio filistejskog junaka Golijata i mnogo drugih Filistejaca (1. Sam. 18:6, 7). Znao je da David ljubi Jehovu, a sigurno je zapazio i njegove izvanredne osobine. I David je jako cijenio Itaja. Čak je u presudnoj bici protiv Abšalomovih snaga jednu trećinu svoje vojske stavio “pod zapovjedništvo Itaja” (2. Sam. 18:2).

Ni mi ne bismo smjeli dopustiti da naše odnose s drugima kvare kulturne, rasne ili nacionalne razlike. Trebali bismo ukloniti svaki trag predrasuda i netrpeljivosti koje smo možda imali te tražiti dobro u drugima. Odnos između Davida i Itaja dokaz je da čovjek koji poznaje i ljubi Jehovu može lakše svladati takve predrasude.

 Dok razmišljamo o Itaju, možemo se pitati: Jesam li ja jednako vjeran Većem Davidu, Isusu Kristu? Pokazujem li to revnim propovijedanjem dobre vijesti o Kraljevstvu i poučavanjem ljudi? (Mat. 24:14; 28:19, 20). Što sam sve spreman učiniti da bih dokazao svoju vjernost?

Očevima i muževima može koristiti razmišljanje o Itajevoj vjernosti. Njegova privrženost Davidu i odluka da se pridruži kralju kojeg je postavio sam Bog utjecala je na njegove ljude. Slično tome odluke koje u vezi sa služenjem pravom Bogu donesu očevi i muževi utječu na njihovu obitelj. Te odluke mogu čak uzrokovati neke trenutne poteškoće, no Biblija jamči da Jehova “s vjernim postupa vjerno” (Psal. 18:25).

Nakon izvještaja o bici između Davida i Abšaloma Biblija više ne spominje Itaja. Premda se samo nakratko spominje u Božjoj Riječi, možemo puno toga saznati o tom čovjeku koji je u teško vrijeme bio podrška Davidu. Budući da je Jehova uvrstio izvještaj o Itaju u svoju nadahnutu Riječ, možemo biti sigurni da on vidi i nagrađuje takvu vjernost (Hebr. 6:10).