1, 2. Kako mnogi gledaju na istinu?

LJUDI već stoljećima raspravljaju o tome što je istina. U 6. stoljeću pr. n. e. grčki pjesnik Alkej rekao je: “U vinu je istina.” Time je htio reći da ljudi obično govore istinu tek nakon što popiju malo više vina, pa su spremniji reći što misle. U 1. stoljeću rimski upravitelj Poncije Pilat pokazao je da ima krivo gledište o istini kad je Isusa cinično upitao: “Što je istina?” (Ivan 18:38).

² I u naše vrijeme ljudi imaju oprečna gledišta o istini. Mnogi smatraju da riječ “istina” ima različita značenja te da se poimanje istine razlikuje od osobe do osobe. Neki pak govore istinu samo kad im to ne predstavlja problem ili kad im ide na ruku. U jednoj knjizi koja govori o laganju stoji: “Poštenje je možda plemenit ideal, no u bespoštednoj borbi za goli opstanak ono nema gotovo nikakvu vrijednost. Čovjek nema puno izbora — mora lagati da bi preživio” (The Importance of Lying).

3. Kakvo je gledište o istini imao Isus i kako se mi možemo ugledati na njega?

³ Kristovi sljedbenici imaju posve drugačiji stav prema istini. Isus nije imao neko filozofsko gledište o istini. On je uvijek govorio istinu. Čak su i njegovi neprijatelji priznali: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da po istini učiš putu Božjem” (Mat. 22:16). Pravi kršćani u današnje vrijeme u tome oponašaju Isusa. Oni se ne ustručavaju govoriti istinu i svim srcem prihvaćaju savjet koji je apostol Pavao dao svojim suvjernicima: “Sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki svojemu bližnjem” (Efež. 4:25). Razmotrimo tri pitanja koja su povezana s tim Pavlovim riječima. Kao prvo, tko su naši bližnji? Kao drugo, što znači govoriti istinu? Kao treće, kako možemo primijeniti Pavlov savjet u svom svakodnevnom životu?

4. Kako je Isus za razliku od židovskih vođa pokazao da ima Jehovino gledište o tome tko su naši bližnji?

⁴ U 1. stoljeću neki su židovski vjerski vođe naučavali da Židovi svojim “bližnjima” trebaju smatrati samo svoje sunarodnjake i bliske prijatelje. Za razliku od njih Isus je po svojoj osobnosti i načinu razmišljanja bio savršen odraz svog Oca (Ivan 14:9). On je svojim učenicima pokazao da Bog nijednu rasu ili naciju ne uzdiže iznad drugih (Ivan 4:5-26). Osim toga sveti duh je apostolu Petru otkrio da “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela 10:28, 34, 35). Stoga bismo i mi sve ljude trebali smatrati svojim bližnjima te pokazivati ljubav čak i onima koji se prema nama odnose kao neprijatelji (Mat. 5:43-45).

5. Što znači govoriti istinu svojim bližnjima?

⁵ No što je Pavao htio reći kad je napisao da trebamo govoriti istinu svojim bližnjima? Govoriti istinu znači prenositi informacije koje su točne i koje ne navode druge na pogrešan zaključak. Pravi kršćani ne izvrću činjenice niti ih prikazuju u pogrešnom  svjetlu kako bi obmanuli druge. Oni “mrze zlo”, a “drže se dobra” (Rim. 12:9). Po uzoru na “Boga istine” trebamo nastojati biti iskreni i pošteni u svemu što činimo (Psal. 15:1, 2; 31:5). Budemo li pažljivo birali riječi, moći ćemo taktično izbjeći neugodne situacije, a da ne moramo pribjegavati laganju. (Pročitaj Kološanima 3:9, 10.)

6, 7. (a) Moramo li svakome tko nam postavi neko pitanje uvijek reći sve što o tome znamo? Objasni. (b) Tko zaslužuje da mu s povjerenjem kažemo ono što želi znati?

⁶ Znači li to da svakome tko nam postavi neko pitanje uvijek moramo reći sve što o tome znamo? Ne. Dok je bio na Zemlji, Isus je pokazao da neki ljudi ne zaslužuju da im se izravno odgovori na njihova pitanja ili da im se daju određene informacije. Kad su ga licemjerni vjerski vođe upitali kojom vlašću čini znakove i čuda, Isus im je rekao: “Nešto ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću i ja vama reći kojom vlašću ovo činim!” Kad su pismoznanci i starješine pokazali da ne žele odgovoriti na pitanje koje im je postavio, Isus je rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim” (Mar. 11:27-33). On nije smatrao da je dužan ljudima koji postupaju pokvareno i nemaju nimalo vjere odgovoriti na pitanja koja su mu postavili (Mat. 12:10-13; 23:27, 28). Slično tome današnji Jehovini sluge moraju se čuvati otpadnika i drugih zlih ljudi koji se služe prijevarom i lukavim riječima da bi ostvarili svoje sebične ciljeve (Mat. 10:16; Efež. 4:14).

⁷ I Pavao je pokazao da neki ljudi ne zaslužuju da im se kaže sve što žele znati. Rekao je da oni koji ‘ogovaraju i miješaju se u tuđe poslove govore ono što ne bi smjeli’ (1. Tim. 5:13). Doista, pojedincima koji, takoreći, zabadaju nos u tuđe poslove ili pak ne znaju zadržati za sebe ono što im se u povjerenju kaže drugi nerado otkrivaju svoje privatne stvari. Stoga je mudro postupati u skladu s Pavlovim nadahnutim savjetom: “Trudite se mirno živjeti, baviti se svojim poslom” (1. Sol. 4:11). Međutim ponekad starješine moraju članovima skupštine postavljati pitanja vezana uz njihov privatni život kako bi izvršili svoju odgovornost. Ako tada surađujemo s njima i govorimo istinu, uvelike ćemo im pomoći, a oni će to cijeniti (1. Petr. 5:2).

8. Kako iskrena komunikacija može pomoći članovima obitelji da budu bliski?

⁸ Ljudi su obično najbliskiji s članovima svoje obitelji. Da bismo ojačali obiteljske veze, važno je da jedni drugima govorimo istinu. Mnogi problemi i nesporazumi mogu se ublažiti ili izbjeći ako otvoreno, iskreno i obzirno komuniciramo s članovima svoje obitelji. Naprimjer kad pogriješimo, jesmo li spremni priznati pogrešku svom bračnom drugu, djeci ili ostalim članovima obitelji? Iskrena isprika  doprinosi miru i slozi u obitelji. (Pročitaj 1. Petrovu 3:8-10.)

9. Znači li to što trebamo govoriti istinu da možemo biti grubi i bezobzirni?

⁹ To što trebamo govoriti istinu ne znači da možemo biti netaktični i bezobzirni, jer grubost umanjuje vrijednost istine i otežava ljudima da prihvate ono što im kažemo. Pavao je rekao: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom! A budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efež. 4:31, 32). Kad smo obzirni i pažljivo biramo riječi, one dobivaju na vrijednosti te njima iskazujemo poštovanje osobi kojoj su upućene (Mat. 23:12).

10. Kako se Isus ophodio s drugima i što današnji starješine uče od njega?

¹⁰ Isus je bio jednostavan i izravan kad je razgovarao sa svojim učenicima. Savjete je uvijek davao s ljubavlju, no nikad nije razvodnjavao istinu kako bi udovoljio onima koji su ga slušali (Ivan 15:9-12). Naprimjer kad su se njegovi apostoli prepirali tko je od njih veći, Isus im je svaki put odlučno, ali s puno strpljenja pomogao da razumiju koliko je važno biti ponizan (Mar. 9:33-37; Luka 9:46-48; 22:24-27; Ivan 13:14). Slično tome u današnje vrijeme starješine odlučno zastupaju ono što je ispravno, no nikada ne gospodare Božjim stadom (Mar. 10:42-44). Po uzoru na Krista oni su ‘dobrostivi i samilosni’ prema drugima.

11. Na što bi nas trebala potaknuti ljubav prema braći?

¹¹ Ako smo iskreni prema svojoj braći, no ne i previše slobodni, moći ćemo im reći ono što želimo, a da ih pritom ne uvrijedimo. Naš jezik nikad ne bi smio biti “poput britve naoštren”, odnosno ne bismo smjeli uvredljivim ili ponižavajućim riječima drugima nanositi bol (Psal. 52:2; Izr. 12:18). Ljubav prema braći potaknut će nas da “čuvamo jezik svoj od zla i usne svoje da ne govore prijevare” (Psal. 34:13). Na taj ćemo način iskazivati čast Bogu i doprinositi jedinstvu skupštine.

12. U kom slučaju laganje zahtijeva pokretanje pravnog postupka? Objasni.

¹² Starješine se savjesno trude zaštititi skupštinu od onih koji govore zlobne laži. (Pročitaj Jakova 3:14-16.) Takve se laži govore s ciljem da se nekome naudi, nanese bol ili da ga se na neki način povrijedi. Kod takvih laži ne radi se tek o nekoj nevažnoj izjavi kojom se nekoga navodi na pogrešan zaključak niti se radi samo o preuveličavanju činjenica. Naravno, lagati je uvijek neispravno, no ne zahtijeva svaka neistinita izjava pokretanje pravnog postupka. Stoga starješine moraju biti uravnoteženi i razumni  kad prosuđuju da li osoba koja je rekla nešto neistinito ima naviku namjerno širiti zlobne laži, pa protiv nje treba pokrenuti pravni postupak, ili to nije slučaj, pa bi bilo dovoljno s ljubavlju joj dati jasan biblijski savjet.

13, 14. (a) Kako neki postupaju nepošteno prema svom poslodavcu? (b) Kakve blagoslove možemo doživjeti ako pošteno i savjesno radimo?

¹³ Živimo u svijetu u kojem je nepoštenje vrlo rašireno, pa bismo mogli doći u iskušenje da budemo nepošteni prema svom poslodavcu. Mnogi se služe čistim lažima kad traže posao. Naprimjer u svom životopisu preuveličavaju svoje radno iskustvo ili stupanj obrazovanja kako bi dobili bolje radno mjesto ili posao s većom plaćom. S druge strane mnogi se zaposlenici pretvaraju da rade, a zapravo u radno vrijeme obavljaju privatne stvari, premda im to nije dozvoljeno. Možda čitaju nešto što nema veze s njihovim poslom, obavljaju privatne telefonske razgovore, šalju elektroničke poruke ili surfaju internetom.

¹⁴ Za prave kršćane biti pošten i govoriti istinu nije stvar izbora. (Pročitaj Mudre izreke 6:16-19.) Pavao je rekao: “U svemu želimo pošteno postupati” (Hebr. 13:18). Stoga kršćani nastoje pošteno odraditi posao za koji su plaćeni (Efež. 6:5-8). Osim toga svojim savjesnim radom donosimo hvalu našem nebeskom Ocu (1. Petr. 2:12). To pokazuje i sljedeći primjer: Roberta, našeg brata iz Španjolske, šef je pohvalio zbog toga što je pošten i odgovoran radnik. Zahvaljujući njegovom primjernom ponašanju poduzeće u kojem radi zaposlilo je još neke Jehovine svjedoke, a i oni su se pokazali kao odlični radnici. Tijekom godina poduzeće u kojem Roberto radi zaposlilo je 23 krštena brata i 8 interesenata!

15. Kako kršćanin koji je privatni poduzetnik može pokazati da je istinoljubiv?

¹⁵ Ako smo privatni poduzetnici, postupamo li pošteno u svim svojim poslovima ili ponekad propustimo reći istinu svojim bližnjima? Kršćanin nikad ne bi smio u krivom svjetlu prikazivati neki proizvod ili uslugu kako bi ih lakše prodao, a niti bi smio primati ili davati mito. Trebali bismo se s drugima ophoditi onako kako bismo htjeli da se oni ophode s nama (Izr. 11:1; Luka 6:31).

16. Što su kršćani dužni vratiti (a) vlastima? (b) Jehovi?

¹⁶ Isus je rekao: “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje!” (Mat. 22:21). Što smo dužni vratiti “caru”, odnosno državnim vlastima? Isus je gore navedene riječi rekao kad je govorio o porezima. Stoga da bi imali čistu savjest pred Bogom i ljudima, kršćani se moraju držati zakona zemlje u kojoj žive, uključujući i zakone o plaćanju poreza (Rim. 13:5, 6). No pritom uvijek imamo na umu da je naš Vrhovni Vladar Jehova, jedini pravi Bog, kojeg ljubimo svim srcem, dušom, umom i snagom (Mar. 12:30; Otkr. 4:11). Stoga smo njemu bezuvjetno podložni. (Pročitaj Psalam 86:11, 12.)

17. Kako Jehovini sluge gledaju na primanje socijalne pomoći?

¹⁷ U mnogim zemljama postoje programi za pružanje socijalne pomoći onima  kojima je ona potrebna. Nema ništa neispravno u tome da kršćanin prima takvu pomoć — pod uvjetom da doista ima pravo na to. Govoriti istinu svojim bližnjima značilo bi da nećemo vlastima davati krive ili polovične informacije kako bismo dobili financijsku ili kakvu drugu pomoć.

18-20. Kakve blagoslove doživljavaju oni koji govore istinu svojim bližnjima?

¹⁸ Oni koji govore istinu doživljavaju mnoge blagoslove. Naprimjer imamo čistu savjest koja nam pruža unutarnji mir i spokojstvo u srcu (Izr. 14:30; Filip. 4:6, 7). Čista savjest ima veliku vrijednost u Božjim očima. Osim toga ako uvijek govorimo istinu, ne moramo se bojati da će nas netko uhvatiti u laži (1. Tim. 5:24).

¹⁹ Spomenimo još jedan blagoslov. Pavao je rekao: “U svemu se preporučujemo kao Božji sluge (...) istinitim riječima” (2. Kor. 6:4, 7). Jedan Jehovin svjedok iz Velike Britanije doista se uvjerio u istinitost tih riječi. Dok je pokazivao svoj automobil potencijalnom kupcu, spomenuo je sve dobre strane automobila, ali i njegove nedostatke, čak i one koji se nisu mogli vidjeti. Nakon pokusne vožnje kupac je upitao brata je li on Jehovin svjedok. Po čemu je to zaključio? Primijetio je njegovo poštenje i uredan izgled. U razgovoru koji je uslijedio brat je tom čovjeku dao dobro svjedočanstvo.

²⁰ Donosimo li i mi hvalu svom Stvoritelju time što smo pošteni i uvijek govorimo istinu? Pavao je rekao: “Odrekli smo se podmuklih prijevara kojih se treba stidjeti, ne koristimo se lukavstvom” (2. Kor. 4:2). Stoga dajmo sve od sebe kako bismo govorili istinu svojim bližnjima. Tako ćemo biti na čast svom nebeskom Ocu i njegovom narodu.