NA LJUDSKOM licu ima više od 30 mišića. Samo za osmijeh potrebno ih je 14! Zamisli kako bi izgledao razgovor da nema tih mišića. Da li bismo uživali u takvom razgovoru? Vjerojatno ne bismo. No gluhim osobama mišići lica ne služe samo zato da vode žive razgovore nego imaju još važniju ulogu. Naime oni im omogućavaju da uz pokrete ruku i tijela prenose svoje misli i osjećaje. Znakovni jezik zadivljuje mnoge ljude jer se njime mogu izraziti čak i vrlo složene misli te mnoge nijanse u značenju.

Mnoge gluhe osobe diljem svijeta proteklih su godina dobile priliku upoznati osobu čije je lice izražajnije od lica bilo kojeg čovjeka. Slikovito govoreći, oni su ugledali “lice Jehovino” (Tuž. 2:19). To se nije dogodilo slučajno. Jehova već dugo pokazuje duboku ljubav prema onima koji su gluhi. To je dolazilo do izražaja još u starom Izraelu (3. Mojs. 19:14). I u današnje se vrijeme jasno vidi da on ljubi gluhe. “[Bog] želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:4). Mnogi gluhi dobro su upoznali istinu o Bogu, pa takoreći vide njegovo lice. Kako mogu upoznati Boga kad ne mogu čuti ništa o njemu? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, razmotrit ćemo zašto je znakovni jezik važan gluhima.

Postoje mnoge zablude o gluhima i znakovnom jeziku. Razjasnimo barem neke od njih. Gluhe osobe mogu voziti automobil. Teško im je čitati s usana. Znakovni jezik nema nikakve veze s Brailleovim pismom i nije pantomima. Ne postoji samo jedan, univerzalan znakovni jezik. Dapače, postoje čak i “narječja” istog znakovnog jezika.

Znaju li gluhe osobe čitati? Neke dobro čitaju, ali većini gluhih čitanje je prilično velik problem. Zašto? Zato što tiskani tekst nastaje na temelju govornog jezika. Razmotrimo kako dijete koje čuje uči neki jezik. Budući da je od samog rođenja okruženo ljudima koji govore tim jezikom, za relativno kratko vrijeme počne slagati riječi u rečenice. To djetetu dolazi spontano jer jezik uči slušanjem. Dakle kad dijete koje čuje uči čitati, samo treba naučiti prepoznavati slova i povezati ih s glasovima i riječima koje je već čulo.

Zamisli da se nalaziš u nekoj stranoj zemlji, zatvoren u prostoriji sa staklenim zidovima kroz koje ne prodire nikakav zvuk. Nikad nisi čuo jezik koji se ondje govori. Svaki dan ljudi pokušavaju kroz staklo razgovarati s tobom. Ne možeš čuti što govore, jedino vidiš da miču usnama. Kad shvate da ih ne razumiješ, na papir napišu ono što su rekli i pokazuju ti to kroz staklo. Misle da  bi ih trebao razumjeti. Što misliš, bi li ih razumio? U takvoj bi situaciji to bilo gotovo nemoguće. Zašto? Zato što je ono što si pročitao napisano na jeziku koji nikad nisi čuo. Upravo se u takvoj situaciji nalazi većina gluhih osoba.

Znakovni jezik savršeno je sredstvo komunikacije za gluhe osobe. Gluhi izražavaju svoje misli znakovima u prostoru oko sebe. Pokreti ruku i tijela te izraz lica u skladu su s gramatičkim pravilima znakovnog jezika. Tako nastaje jezik kojim se na vizualan način prenose misli.

Ustvari, u znakovnom jeziku gotovo svaki izraz lica te pokret rukama i tijelom ima određeno značenje. Mimika lica gluhima ne služi za privlačenje pažnje. Ona je sastavni dio gramatike znakovnog jezika. Prikažimo to jednim primjerom. Podignute obrve prilikom postavljanja pitanja mogu značiti da je pitanje retoričko ili da na njega treba odgovoriti samo s “da” ili “ne”. Spuštene obrve pak mogu značiti da osoba postavlja pitanje koje počinje upitnim riječima: tko, što, gdje, kada, zašto ili kako. Pokretom usana može se izraziti veličina predmeta ili intenzitet radnje. Pokretom glave, podizanjem ramena, micanjem obraza te treptajem očiju mogu se prenijeti nijanse u značenju.

Zbog svega toga znakovni jezik vrlo je živopisan. Njegove bogate izražajne mogućnosti omogućavaju gluhima koji ga dobro znaju da izraze sve što žele — mogu se izraziti pjesnički ili razgovarati o tehničkim pojedinostima, mogu izraziti romantične osjećaje ili svoj smisao za humor te prenijeti konkretne i apstraktne misli.

Kad se istina o Jehovi prenosi znakovnim jezikom, gluhi takoreći mogu čuti biblijsku poruku i povjerovati u onoga koji je tu poruku uputio ljudima. Zato se Jehovini svjedoci širom svijeta jako trude propovijedati gluhim osobama i omogućiti im da dobiju korisna izdanja na znakovnom jeziku (Rim. 10:14). Trenutno u svijetu djeluje 58 timova koji prevode na znakovne jezike, a izdanja na DVD-u dostupna su na 40 znakovnih jezika. Isplati li se sav taj trud?

Jeremy, koji ima gluhe roditelje, kaže: “Sjećam se da je moj otac znao satima u svojoj sobi proučavati samo nekoliko odlomaka iz Stražarske kule, pokušavajući ih razumjeti. Jednom je prilikom izjurio iz sobe i uzbuđeno gestikulirao: ‘Shvatio sam! Shvatio sam!’ Zatim mi je počeo objašnjavati ono što je proučio. U to sam vrijeme imao samo 12 godina. Letimično sam pogledao odlomak i odvratio mu: ‘Tata, mislim da nisi dobro shvatio. To znači...’  Rukom mi je pokazao da mu prestanem objašnjavati i vratio se u sobu jer je htio sam shvatiti značenje teksta. Nikad neću zaboraviti razočaranje na njegovom licu, ali ni divljenje koje sam osjećao dok sam ga gledao kako se vraća u sobu. No otkad se izdaju DVD-i s našom literaturom prevedenom na znakovni jezik, on puno bolje razumije biblijsku istinu. Presretan sam kad vidim kako mu lice sija od sreće dok izražava što osjeća prema Jehovi.”

U Čileu je jedan bračni par Jehovinih svjedoka razgovarao s Jessenijom, mladom djevojkom koja je gluha. Njezina majka dopustila im je da Jesseniji pokažu Moju knjigu biblijskih priča na DVD-u, prevedenu na čileanski znakovni jezik. Oni kažu: “Kad je Jessenia počela gledati DVD, najprije se smijala, a onda je zaplakala. Majka ju je upitala zašto plače, a ona je odgovorila da joj se sviđa priča koju gleda. Njezina je majka tada shvatila da Jessenia razumije sve što je prikazano na DVD-u.”

U jednom selu u Venezueli Jehovini svjedoci posjetili su jednu gluhu ženu, koja je imala jedno dijete i bila je ponovno trudna. Budući da su bili siromašni, ona i njezin muž smatrali su da ne mogu imati još jedno dijete, pa su razmišljali o pobačaju. Iako Jehovini svjedoci nisu znali što se događa, pokazali su im 12. lekciju brošure Što Bog zahtijeva od nas?, snimljenu na venecuelanskom znakovnom jeziku. U toj se lekciji objašnjava kako Bog gleda na pobačaj i ubojstvo. Žena je kasnije zahvalila Jehovinim svjedocima što su s njima proučili tu lekciju. Rekla je da su zbog toga odlučili zadržati dijete. Jedan život bio je spašen zahvaljujući brošuri prevedenoj na znakovni jezik!

Lorraine, gluha Jehovina svjedokinja, kaže: “Proučavanje Biblije izgledalo mi je poput slaganja velike slagalice. U toj su slagalici neki dijelovi nedostajali jer nisam sve dobro razumjela. Te su se rupe popunile kad je biblijska literatura počela izlaziti na znakovnom jeziku.” George, koji je već 38 godina Jehovin svjedok, također je gluh. On kaže: “Nema sumnje da čovjeku poraste samopoštovanje i samopouzdanje kad uspije nešto sam shvatiti. Mislim da su mi DVD-i na znakovnom jeziku najviše pomogli da napredujem u duhovnom pogledu.”

Osim što izdaju literaturu na znakovnom jeziku, Jehovini svjedoci osnivaju skupštine koje sastanke u cijelosti održavaju na znakovnom jeziku. Trenutno u cijelom svijetu ima više od 1 100 takvih skupština. Biblijske se istine iznose na jeziku na kojem  gluhe osobe razmišljaju, a pritom se uzima u obzir njihova kultura i životno iskustvo.

Je li osnivanje skupština na znakovnom jeziku vrijedno truda? Uzmimo za primjer Cyrila, koji se krstio kao Jehovin svjedok još 1955. Godinama je proučavao tiskane publikacije najbolje što je mogao i redovito išao na kršćanske sastanke. Samo mu je ponekad netko prevodio program. Kad nije bilo prevoditelja, oslanjao se na druge Jehovine svjedoke koji su mu s ljubavlju nastojali pomoći zapisujući ono što se iznosilo s podija. U Sjedinjenim je Državama tek 1989. osnovana prva skupština na znakovnom jeziku, i to u New Yorku. To je bilo 34 godine nakon što je Cyril postao Jehovin svjedok. Kako se osjećao kad je postao član te skupštine? On kaže: “Bilo je to kao da sam iz šume ili nekog mračnog tunela izašao na svjetlo. Napokon sastanak na mom jeziku!”

U skupštinama Jehovinih svjedoka na znakovnom jeziku gluhe se osobe redovito sastaju kako bi učile o Bogu i slavile ga. Ondje Božji sluge mogu steći prijatelje i hrabriti se. U svijetu u kojem su gluhi zbog jezika često izolirani od drugih, te su skupštine pravo utočište jer u njima mogu komunicirati i družiti se s drugima. U njima gluhi mogu učiti, duhovno napredovati i izvršavati razne zadatke u službi Jehovi. Mnogi gluhi Jehovini svjedoci služe kao punovremeni propovjednici. Neki su se preselili u druge zemlje kako bi pomagali gluhima upoznati Jehovu. Gluha braća uče djelotvorno poučavati, organizirati skupštinske aktivnosti i brinuti se za stado, pa mnogi od njih mogu preuzeti odgovorne zadatke u skupštini.

U Sjedinjenim Državama ima više od 100 skupština i oko 80 grupa na znakovnom jeziku, a u Brazilu oko 300 skupština i više od 400 grupa. U Meksiku ima gotovo 300 skupština na znakovnom jeziku, a u Rusiji više od 30 skupština i 113 grupa. * To su samo neki primjeri koji pokazuju kako djelo propovijedanja napreduje na tom području.

Jehovini svjedoci održavaju i pokrajinske sastanke te kongrese na znakovnom jeziku. Prošle je godine u cijelom svijetu održano više od 120 kongresa na mnogim znakovnim jezicima. Na tim skupovima gluhi Jehovini svjedoci mogu osjetiti da su dio međunarodnog kršćanskog bratstva koje dobiva duhovnu hranu u pravo vrijeme.

Leonard je gluh i već je više od 25 godina Jehovin svjedok. On kaže: “Oduvijek sam znao da je Jehova pravi Bog. No nikad nisam u potpunosti razumio zašto dopušta patnje. Ponekad sam zbog toga bio ljut na njega. No tijekom jednog govora na kongresu održanom na znakovnom jeziku konačno sam shvatio zašto dopušta patnje. Nakon govora žena me gurnula laktom i upitala: ‘Jesi li sad zadovoljan?’ Iskreno sam mogao reći da jesam. Sretan sam što sam ovih 25 godina ostao uz Jehovu. Uvijek sam ga volio, ali ga nisam u potpunosti razumio. Danas ga napokon razumijem.”

Što gluhi mogu “vidjeti” na Jehovinom licu kad ga upoznaju? Ljubav, suosjećanje, pravednost, vjernost, milost i mnoge druge osobine.

Gluhi Jehovini svjedoci iz čitavog svijeta dobili su priliku upoznati Jehovu, a moći će ga upoznati još i bolje. Budući da ljubi gluhe, ‘Jehova ih obasjava licem svojim’ (4. Mojs. 6:25). Gluhe osobe presretne su što su upoznale Jehovu.