1, 2. Što je Ilija tražio od udovice iz Sarfate i što joj je obećao?

UDOVICA iz Sarfate i njezin sin bili su gladni, a gladan je bio i prorok Ilija. Dok se spremala zapaliti vatru kako bi pripremila jelo, Božji prorok ju je zamolio da mu da malo vode i kruha. Udovica je bila spremna dati mu vode, ali za jelo je imala “samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču”. Smatrala je da mu nema što dati jesti, pa mu je to i rekla (1. Kralj. 17:8-12).

² “Najprije od toga napravi malenu pogaču za mene pa mi je iznesi”, rekao joj je Ilija ne odustajući, “a poslije možeš pripremiti nešto za sebe i za sina svojega! Jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulja u vrču nestati’” (1. Kralj. 17:13, 14).

3. Koju važnu odluku mora donijeti svatko od nas?

³ Odluka koju je udovica trebala donijeti bila je daleko važnija od toga što će učiniti s ono malo brašna koje joj je preostalo. Trebala je odlučiti hoće li se pouzdati u Jehovino obećanje da će spasiti nju i njezinog sina ili će joj njezine materijalne potrebe biti važnije od Božjeg priznanja i prijateljstva. Sličnu odluku mora donijeti i svatko od nas. Trebamo odlučiti je li nam više stalo do Jehovinog priznanja ili do materijalne sigurnosti. Doista imamo razloga uzdati se u Boga i služiti mu. Osim toga, trebamo poduzeti određene korake kako bismo stekli njegovo priznanje.

4. Zašto Jehova zaslužuje da ga obožavamo?

⁴ Jehova s pravom očekuje da mu ljudi služe onako kako je njemu po volji. Jedna skupina njegovih nebeskih slugu potvrdila je to, složno rekavši: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji  i stvoreno je” (Otkr. 4:11). Budući da je Jehova sve stvorio, on zaslužuje da ga obožavamo.

5. Zašto bi nas Božja ljubav trebala potaknuti da mu služimo?

⁵ Jehovi bismo trebali služiti i zato što nas on voli više nego bilo tko drugi. Biblija kaže: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko” (1. Mojs. 1:27). Bog je čovjeku dao slobodnu volju i sposobnost da razmišlja i donosi odluke. Podarivši nam život, Jehova je postao Otac cijelog ljudskog roda (Luka 3:38). Poput svakog dobrog oca, učinio je sve kako bi svojim sinovima i kćerima osigurao ono što im je potrebno da bi uživali u životu. “On daje da sunce njegovo izlazi” i da “kiša pada” kako bi na našoj prekrasnoj Zemlji bilo hrane u izobilju (Mat. 5:45).

6, 7. (a) Kakvu je štetu Adam nanio svim svojim potomcima? (b) Koje će blagoslove Kristova žrtva donijeti onima koji nastoje dobiti Božje priznanje?

⁶ Osim toga, Jehova nas je oslobodio strašnih posljedica grijeha. Kad je učinio grijeh, Adam je postupio poput oca koji je prokockao novac koji je pripadao njegovoj obitelji. Pobunivši se protiv Jehove, Adam je svojoj djeci uskratio ono što su trebali dobiti — vječni život u sreći i zadovoljstvu. Zbog njegove sebičnosti ljudski je rod dospio u ropstvo, pao je u ruke nemilosrdnog gospodara — nesavršenosti. Zbog toga svi ljudi obolijevaju, doživljavaju tužne trenutke i na koncu umiru. Da bi rob postao slobodan, netko treba platiti njegovo oslobađanje, a Jehova je platio otkupninu kako bismo mi bili oslobođeni strašnih posljedica Adamovog grijeha. (Pročitaj Rimljanima 5:21.) Postupivši u skladu s voljom svog Oca, Isus Krist je “svoj život dao kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). Uskoro će oni koji imaju Božje priznanje doživjeti sve blagoslove koje donosi otkupnina.

⁷ Naš Stvoritelj Jehova učinio je za nas više od bilo koga drugog kako bi nam osigurao sretan i smislen život. Ako dobijemo Božje priznanje, imat ćemo priliku vidjeti kako on ispravlja svu štetu koja je nanesena ljudskom rodu. Jehova će svakom od nas pokazati da “nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebr. 11:6).

8. Što iz Izaijinog primjera učimo o tome kako trebamo služiti Bogu?

⁸ Da bismo stekli Božje priznanje, trebamo na ispravan način koristiti svoju slobodnu volju. Naime, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi. U Izaijino doba on je upitao: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?” Dopustivši Izaiji da sam odluči hoće li prihvatiti taj zadatak, Jehova mu je iskazao čast. Pokušaj si predočiti s kolikim je veseljem Izaija rekao: “Evo me, mene pošalji!” (Iza. 6:8).

9, 10. (a) Kako bismo trebali služiti Bogu? (b) Zašto bismo trebali služiti Jehovi svim srcem?

⁹ Ljudi mogu sami odlučiti hoće li služiti Bogu. Jehova želi da mu služimo dragovoljno. (Pročitaj Jošuu 24:15.) Tko god služi Bogu preko volje, ne može mu ugoditi. Osim toga, Bogu nisu po volji ni oni koji mu ne služe iz iskrenih motiva, nego samo zato da bi ugodili drugim ljudima (Kol. 3:22). Ako bismo dozvolili da nas svjetovni interesi ometaju u službi Bogu, tada bismo svoju službu vršili ‘oklijevajući’ i ne bismo stekli Božje priznanje (2. Mojs. 22:29). Jehova zna da je za naše dobro ako mu služimo svim srcem. Mojsije je potaknuo Izraelce da izaberu život tako da “ljube Jehovu, Boga svojega, slušaju glas njegov i drže se njega” (5. Mojs. 30:19, 20).

 ¹⁰ Izraelski je kralj David u pjesmi rekao Jehovi: “Tvoj će se narod spremno ponuditi u dan kad vojsku svoju u rat povedeš. Svetošću ukrašeni, iz utrobe zore, uz tebe su mladi ratnici tvoji što su kao kapi rose” (Psal. 110:3). Danas su mnogi ljudi posvetili život stjecanju materijalne sigurnosti ili žive samo za zabavu. No onima koji ljube Jehovu sveta je služba važnija od bilo čega drugog. Revnošću u službi propovijedanja pokazuju što im je najvažnije u životu. Oni se u potpunosti uzdaju u to da im Jehova može osigurati ono što im je potrebno za svakodnevni život (Mat. 6:33, 34).

11. Koje su blagoslove Izraelci mogli očekivati kad su prinosili žrtve Jehovi?

¹¹ Pod savezom Zakona pripadnici Božjeg naroda prinosili su žrtve koje su bile ugodne Bogu kako bi stekli njegovu milost. “Ako Jehovi prinosite žrtvu zajedništva”, bilo im je rečeno prema 3. Mojsijevoj 19:5, “prinesite je tako da steknete milost.” U istoj biblijskoj knjizi stoji: “Ako Jehovi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da steknete milost” (3. Mojs. 22:29). Kad su Izraelci na žrtveniku prinosili životinjske žrtve koje su Jehovi bile po volji, dim koji se dizao u zrak bio mu je poput “umirujućeg mirisa” (3. Mojs. 1:9, 13). Takve žrtve koje mu je njegov narod prinosio iz ljubavi bile su mu ugodne i on ih je prihvaćao (1. Mojs. 8:21). Ti propisi iz Mojsijevog zakona sadrže načelo koje vrijedi i za nas danas. Naime, oni koji prinose žrtve koje su Jehovi ugodne dobivaju njegovo priznanje. Kakve žrtve on prihvaća? Razmotrimo dva područja života: naše ponašanje i naš govor.

12. Zbog kakvog bi ponašanja nečije tijelo moglo biti žrtva koja je odbojna Bogu?

¹² U svojoj poslanici Rimljanima apostol Pavao je napisao: ‘Dajte svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, i služite Bogu koristeći svoj razum’ (Rim. 12:1). Onaj tko želi dobiti Božje priznanje mora paziti da njegovo tijelo bude žrtva koja je ugodna Bogu. Ako bi kršćanin prljao svoje tijelo zloupotrebljavajući duhan, drogu ili alkohol ili žvačući betelove orahe, njegova bi žrtva bila bezvrijedna (2. Kor. 7:1). Osim toga, Biblija kaže da onaj “tko čini blud griješi protiv vlastitog tijela”. Stoga, kad bi kršćanin učinio bilo kakvu vrstu nemorala, njegova bi žrtva bila odbojna Jehovi (1. Kor. 6:18). Da bi netko ugodio Bogu, mora “biti svet u svemu što čini” (1. Petr. 1:14-16).

13. Zašto trebamo hvaliti Jehovu?

¹³ Još jedna žrtva koja je Jehovi po volji povezana je s našim govorom. Oni koji  ljube Jehovu dobro govore o njemu u svakoj prilici — i pred drugima i u privatnosti svog doma. (Pročitaj Psalam 34:1-3.) Pročitaj Psalme 148-150 i obrati pažnju na to koliko se često u tim psalmima spominje da trebamo hvaliti Jehovu. Doista, “čestitima priliči da upućuju hvale” (Psal. 33:1). Naš Uzor Isus Krist istaknuo je koliko je važno hvaliti Boga propovijedajući dobru vijest (Luka 4:18, 43, 44).

14, 15. Na kakve je žrtve Hošea poticao Izraelce i kako je Jehova gledao na takve žrtve?

¹⁴ Revnim propovijedanjem pokazujemo da ljubimo Jehovu i da nam je stalo do njegovog priznanja. Naprimjer, razmotrimo kako je prorok Hošea opominjao Izraelce koji su počeli štovati lažne bogove te su izgubili Božju naklonost (Hoš. 13:1-3). Hošea im je rekao da mole Jehovu: “Oprosti nam krivnju i primi ono što je dobro, a mi ćemo ti zauzvrat prinijeti junce usana svojih” (Hoš. 14:1, 2, bilješka).

¹⁵ Junac je bio najskuplja životinja koju je Izraelac mogao prinijeti na žrtvu Jehovi. Stoga se izraz “junci usana” odnosio na iskrene i promišljene riječi kojima su Izraelci hvalili pravog Boga. Kako je Jehova gledao na one koji su mu prinosili takve žrtve? Rekao je: “Ljubit ću ih drage volje” (Hoš. 14:4). Onima koji su prinosili takve žrtve hvale Jehova je opraštao grijehe, iskazivao naklonost i smatrao ih prijateljima.

16, 17. Kako Jehova gleda na žrtvu hvale onoga koga vjera potiče da propovijeda dobru vijest?

¹⁶ Hvaliti Jehovu pred drugima oduvijek je bio vrlo važan aspekt svete službe. Psalmistu je bilo toliko važno slaviti pravog Boga da ga je usrdno molio: “Molim te, Jehova, neka ti ugodne budu dragovoljne žrtve usta mojih!” (Psal. 119:108). A kako je danas? Govoreći o velikom mnoštvu ljudi u naše vrijeme, Izaija je prorekao: “Hvale Jehovine oni će objavljivati. (...) Kao žrtva ugodna [njihovi darovi] doći će na žrtvenik [Božji]” (Iza. 60:6, 7). Te se riječi ispunjavaju tako što milijuni ljudi prinose Bogu “žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime” (Hebr. 13:15).

¹⁷ Da li i ti prinosiš Bogu žrtve koje su mu ugodne? Ako to ne činiš, hoćeš li poduzeti potrebne promjene i početi javno hvaliti Jehovu? Kada te vjera potakne da počneš propovijedati dobru vijest, tvoja će žrtva “Jehovi biti milija od bika”. (Pročitaj Psalam 69:30, 31.) Budi siguran da će “umirujući miris” tvoje žrtve hvale doprijeti do Jehove i da ćeš dobiti njegovo priznanje (Ezek. 20:41). Radost koju ćeš tada osjetiti ne može se ni s čim usporediti.

18, 19. (a) Kako mnogi ljudi danas gledaju na službu Bogu? (b) Do čega dovodi gubitak Božje milosti?

¹⁸ U današnje vrijeme mnogi razmišljaju poput nekih Izraelaca koji su živjeli u Malahijino vrijeme i govorili: “Uzaludno je služiti Bogu. Kakva je korist od toga da izvršavamo ono što smo mu dužni činiti?” (Mal. 3:14). Budući da ih vode materijalističke želje, oni misle da se Božji naum nikad neće ostvariti i da njegovi zakoni danas  nisu primjenjivi. Propovijedanje dobre vijesti smatraju teretom i gubitkom vremena.

¹⁹ Takvi stavovi vuku korijene još iz edenskog vrta. Ondje je Sotona naveo Evu da počne omalovažavati predivan život koji joj je Jehova dao i da prestane mariti za njegovo priznanje. Danas Sotona uporno pokušava uvjeriti ljude da je potpuno beskorisno vršiti Božju volju. No Eva i njezin muž ustanovili su da gubitak Božje milosti za sobom povlači i gubitak života. Oni koji danas oponašaju njihov loš primjer uskoro će i sami shvatiti tu gorku istinu (1. Mojs. 3:1-7, 17-19).

20, 21. (a) Što je učinila udovica iz Sarfate i kakav je bio ishod toga? (b) Kako možemo oponašati udovicu iz Sarfate i zašto bismo to trebali činiti?

²⁰ Žalostan kraj Adama i Eve potpuno se razlikuje od radosnog ishoda događaja u koje su bili uključeni Ilija i udovica iz Sarfate, koju smo spomenuli na početku članka. Kad je čula Ilijine ohrabrujuće riječi, udovica je najprije za njega ispekla malenu pogaču i dala mu je. Nakon toga Jehova je ispunio obećanje koje je dao preko Ilije. U izvještaju stoji: “Mnogo je dana imala što jesti ona, on i dom njezin. Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulja u vrču nestalo, prema riječi Jehovinoj koju je rekao preko Ilije” (1. Kralj. 17:15, 16).

²¹ Udovica iz Sarfate učinila je nešto što bi malo tko od nekoliko milijardi ljudi koji danas žive bio spreman učiniti. Potpuno se pouzdala u Boga spasenja, a on je nije iznevjerio. Taj i mnogi drugi biblijski izvještaji potvrđuju da se s pravom možemo pouzdati u Jehovu. (Pročitaj Jošuu 21:43-45; 23:14.) I iskustva današnjih Jehovinih slugu dokazuju da on nikad ne napušta one koji imaju njegovo priznanje (Psal. 34:6, 7, 17-19). *

22. Zašto je hitno potrebno steći Božje priznanje?

²² Božji dan suda uskoro će doći “na sve koji žive po svoj zemlji” (Luka 21:34, 35). Nitko ga ne može izbjeći. Nikakvo bogatstvo ni lagodan život ne mogu se ni približno usporediti s dobivanjem poziva što će ga Sudac kojeg je postavio Bog uputiti vjernima: “Dođite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas!” (Mat. 25:34). Da, “Jehova će blagosloviti pravednika. Kao štitom velikim zaklonit će ga milošću svojom” (Psal. 5:12). Ne bismo li se onda trebali truditi steći Božje priznanje?