1, 2. Zašto danas mnogi u svijetu olako gledaju na život i koja se pitanja u vezi s tim postavljaju?

SVIJET u kojem živimo prolazi kroz neke od najtežih i najtragičnijih trenutaka u ljudskoj povijesti. Ljudi koji nemaju blizak odnos s Jehovom jedva izlaze na kraj s ovim “naročito teškim vremenima” (2. Tim. 3:1-5). Budući da se sami pokušavaju nositi sa svakodnevnim brigama, često im to ne polazi za rukom. Stoga ne žele život shvaćati preozbiljno, nego neprestano traže nove načine zabave koje im nudi ovaj svijet kako bi odvratili misli od životnih briga.

² Da bi lakše izlazili na kraj sa životnim problemima, mnogi prvenstveno nastoje zadovoljiti svoje želje za užicima. Ako nismo oprezni, i nama bi se lako moglo dogoditi da počnemo tako živjeti. Kako to možemo spriječiti? Znači li to da se uopće ne smijemo zabavljati, nego da stalno moramo biti ozbiljni? Kako možemo naći ravnotežu između razonode i izvršavanja svojih dužnosti? Koja nam biblijska načela mogu pomoći da ozbiljno gledamo na život, a da ipak ne budemo preozbiljni?

3, 4. Kako nam Božja Riječ pomaže da uvidimo koliko je važno ozbiljno razmišljati o životu?

³ Nije potrebno posebno isticati da ovaj svijet pretjerano “voli užitke” (2. Tim. 3:4). U svijetu se stavlja prevelik naglasak na zabavu, a takav način razmišljanja može ugroziti našu duhovnost (Izr. 21:17). Stoga je apostol Pavao u svojim poslanicama Timoteju i Titu s pravom pisao sukršćanima o tome koliko je važno biti čestit i ozbiljno shvaćati svoju službu Bogu. Budemo li primjenjivali te savjete, lakše ćemo se oduprijeti utjecaju svijeta, koji olako gleda na život. (Pročitaj 1. Timoteju 2:1, 2; Titu 2:2-8.)

⁴ Nekoliko stoljeća prije nego što je Pavao napisao svoje poslanice, Salamun je rekao da je mudrije uzeti si vremena za razmišljanje o važnim, ozbiljnim stvarima u životu nego uvijek razmišljati samo o zabavi (Prop. 3:4; 7:2-4). Doista, budući da je život kratak, trebamo se “snažno naprezati” da bismo bili spašeni (Luka 13:24). Zbog toga trebamo razmišljati o svemu “što je ozbiljno” (Filip. 4:8, 9, bilješka). To znači da trebamo obratiti pažnju na sva obilježja kršćanskog načina života.

5. Koju bismo odgovornost trebali shvaćati ozbiljno?

⁵ Naprimjer, kršćani žele oponašati Jehovu i Isusa, pa stoga ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost da marljivo rade (Ivan 5:17). Budući da imamo dobre radne navike i da se drugi u nas mogu pouzdati, ljudi nas često hvale. Muževi i očevi posebno se trude marljivo raditi kako bi uzdržavali svoju obitelj. Naime, ako se ne bi u materijalnom pogledu brinuli za svoju obitelj, bilo bi to kao da su se “odrekli vjere” u Jehovu! (1. Tim. 5:8).

6. Kako znamo da bismo trebali ozbiljno shvaćati svoju službu Jehovi?

⁶ Jehovi je oduvijek bilo važno da ga njegovi sluge štuju na ispravan način. Naprimjer, Izraelci su snosili teške posljedice kad god su  mu okrenuli leđa (Još. 23:12, 13). U 1. stoljeću Kristovi sljedbenici trebali su se snažno boriti kako se u pravu religiju ne bi uvukla pogrešna učenja i neispravan način razmišljanja (2. Ivan. 7-11; Otkr. 2:14-16). Pravi kršćani i danas ozbiljno shvaćaju svoju službu Bogu (1. Tim. 6:20).

7. Kako se Pavao pripremao za službu propovijedanja?

⁷ Služba propovijedanja donosi nam radost. No da bi to tako i ostalo, trebamo ozbiljno shvaćati službu i pripremati se za nju. Pavao je objasnio da je razmišljao o ljudima koje je poučavao. Napisao je: “Svima sam bio sve, da na svaki mogući način neke spasim. A sve činim zbog dobre vijesti, da bih je propovijedao drugima” (1. Kor. 9:22, 23). Pavao je bio sretan što može u duhovnom pogledu pomagati drugima te je pomno razmišljao o tome kako bi mogao udovoljiti potrebama raznih ljudi koji su ga slušali. Na taj ih je način mogao ohrabriti i potaknuti da služe Jehovi.

8. (a) Kako bismo trebali gledati na ljude koje poučavamo u službi propovijedanja? (b) Kako nam vođenje biblijskog tečaja može pomoći da osjećamo još veću radost u službi?

⁸ Koliko je važnom Pavao smatrao svoju službu? Bio je spreman “robovati” i Jehovi i onima koji su htjeli saznati istinu iz Božje Riječi (Rim. 12:11; 1. Kor. 9:19). Kad preuzmemo odgovornost da poučavamo druge o Božjoj Riječi — bilo na biblijskom tečaju, na sastanku ili tijekom obiteljskog proučavanja — jesmo li svjesni kakvu odgovornost imamo prema onima koje poučavamo? Možda smatramo da bi nam redovit biblijski tečaj s nekom zainteresiranom osobom bio prevelika obaveza. Istina, to obično zahtijeva da odvojimo nešto vremena koje bismo inače posvetili svojim željama i interesima i iskoristimo ga za pomaganje drugima. No nije li to u duhu Isusovih riječi: “Više usrećuje davati nego primati”? (Djela 20:35). Budemo li poučavali druge i pomagali im da dođu do spasenja, osjetit ćemo radost koja se ni s čim ne može usporediti.

9, 10. (a) Da li biti ozbiljan znači da ne možemo opušteno razgovarati s drugima i uživati u druženju s njima? Objasni. (b) Što starješinama može pomoći da djeluju ohrabrujuće na druge i da budu pristupačni?

⁹ Biti ozbiljan ne znači da ne možemo opušteno razgovarati s drugima i uživati u druženju s njima. Isus nam je u tome pružio savršen primjer jer nije odvajao vrijeme samo za poučavanje nego i za opuštanje te za razvijanje bliskih odnosa s drugima (Luka 5:27-29; Ivan 12:1, 2). Osim toga, biti ozbiljan ne znači imati uvijek strog izraz lica. Da je Isus bio strog i pretjerano ozbiljan, ljudi se sigurno ne bi osjećali slobodnima pristupiti mu i razgovarati s njim. Međutim, u njegovom društvu ugodno su se osjećala čak i djeca (Mar. 10:13-16). Kako možemo oponašati Isusovu uravnoteženost u tom pogledu?

¹⁰ Jedan je brat rekao za jednog starješinu: “On puno traži od sebe, ali ne očekuje savršenstvo od drugih.” Može li se to reći i za tebe? Na mjestu je imati razumna očekivanja od drugih. Naprimjer, djeca dobro reagiraju kad im roditelji postavljaju razumne ciljeve i pomažu im da ih ostvare. Slično tome, starješine mogu poticati članove skupštine da napreduju u duhovnom pogledu i davati im konkretne prijedloge u vezi s time kako to učiniti. Povrh toga, kad starješina ima uravnoteženo gledište o sebi samome, bit će srdačan i pristupačan (Rim. 12:3). Jedna je sestra rekla: “Ne sviđa mi se kad starješina sa svime zbija šalu. S druge strane, ako je uvijek ozbiljan, teško mu je pristupiti i razgovarati s njim.” Jedna druga sestra rekla je da neki starješine “znaju djelovati zastrašujuće jer se uvijek drže jako ozbiljno”. Starješine nikako ne bi smjeli gušiti radost koju bi svi Jehovini sluge trebali osjećati dok služe Jehovi, “sretnom Bogu” (1. Tim. 1:11).

11. Kako muškarci mogu pokazati da “žele služiti” u skupštini?

¹¹ Kad je Pavao poticao muškarce u skupštini da se trude udovoljiti preduvjetima za preuzimanje odgovornijih zaduženja, nije ih htio poticati da zadovolje vlastite ambicije. Umjesto toga, napisao je: “Ako tko želi služiti kao nadglednik, hvalevrijednu službu želi” (1. Tim. 3:1, 4). Ako muškarci u kršćanskoj skupštini “žele služiti”, trebali bi marljivo raditi na tome da udovolje potrebnim duhovnim preduvjetima kako bi mogli služiti svojoj braći. Ako je neki brat kršten najmanje godinu dana i ako u razumnoj mjeri udovoljava biblijskim preduvjetima za slugu pomoćnika koji su navedeni u 1. Timoteju 3:8-13, starješine ga mogu predložiti za tu službu. Zapazi da u 8. retku, prema bilješci, jasno piše: “Sluge pomoćnici isto tako trebaju biti ozbiljni.”

12, 13. Objasni kako mlada braća mogu pokazati da “žele služiti” u skupštini.

¹² Jesi li kršteni brat u kasnim tinejdžerskim godinama koji ozbiljno shvaća službu Jehovi? Postoji više načina na koje možeš pokazati da “želiš služiti”. Jedan je da više i kvalitetnije propovijedaš. Voliš li ići u službu propovijedanja sa svom braćom i sestrama, bez obzira na njihove godine? Nastojiš li pronaći nekoga s kim bi mogao proučavati Bibliju? Budeš li vodio biblijski tečaj primjenjujući savjete koje dobivamo na našim sastancima, moći ćeš još bolje poučavati druge. Osim toga, naučit ćeš suosjećati s osobama koje žele saznati što Jehova traži od njih. Kad osoba s kojom proučavaš počne uviđati da treba napraviti neke promjene u životu, naučit ćeš joj strpljivo i taktično pomagati da primjenjuje biblijska načela.

¹³ Mlada braćo, imate mogućnost staviti se na raspolaganje starijima u skupštini pomažući im na razne načine. Osim toga, možete pokazati veće zanimanje za održavanje vaše dvorane te zajedno s drugim članovima skupštine voditi brigu o tome da ona bude čista i uredna. Ako ponudite pomoć tamo gdje možete pomoći, svojom spremnošću pokazat ćete da ozbiljno shvaćate svoju službu. I vi možete poput Timoteja naučiti “istinski se brinuti” za potrebe skupštine. (Pročitaj Filipljanima 2:19-22.)

14. Kako starješine mogu “iskušati” jesu li mlada braća u stanju služiti u skupštini?

¹⁴ Starješine, povjeravajte razne zadatke mladoj braći koja se trude “bježati od mladenačkih želja” i koja “teže za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom” i drugim dobrim svojstvima (2. Tim. 2:22). Povjeravajući im zaduženja u skupštini možete “iskušati” jesu li u stanju nositi odgovornost, kako bi njihov “napredak bio svima očit” (1. Tim. 3:10; 4:15).

15. Kako možemo u skladu s 1. Timoteju 5:1, 2 pokazati da poštujemo druge?

¹⁵ Biti ozbiljan znači poštovati dostojanstvo svoje braće i sestara. Pavao je savjetovao Timoteju da se s drugima ophodi s poštovanjem. (Pročitaj 1. Timoteju 5:1, 2.) To je posebno važno u ophođenju s osobama suprotnog spola. Job se s poštovanjem ophodio sa ženama, posebno sa svojom suprugom,  i tako nam pružio primjer vrijedan oponašanja. On je pazio da ne gleda požudno druge žene (Job 31:1). Ako poštujemo svoju braću i sestre, nećemo s njima koketirati niti ćemo raditi bilo što zbog čega bi im bilo neugodno u našem društvu. Posebno bi kršćani koji hodaju i planiraju sklopiti brak trebali paziti da jedno drugom iskazuju poštovanje. Zreo i ozbiljan kršćanin neće se poigravati osjećajima osobe suprotnog spola (Izr. 12:22).

16. Kako neki u svijetu gledaju na ulogu muža i oca, a kako na nju gleda Biblija?

¹⁶ Osim toga, moramo paziti da nikad ne prestanemo ozbiljno shvaćati uloge koje nam je Bog dao u obiteljskom krugu. Sotonin svijet izruguje se ulozi koju muškarac ima kao suprug i otac. Industrija zabave voli prikazivati muževe i očeve kao osobe koje zaslužuju samo da im se drugi članovi obitelji rugaju i omalovažavaju ih. Međutim, u Bibliji je muževima dodijeljena velika odgovornost jer su postavljeni da budu “glava ženi” (Efež. 5:23; 1. Kor. 11:3).

17. Kako muž i žena mogu pokazati da ozbiljno shvaćaju svoje odgovornosti kad se radi o obiteljskom proučavanju?

¹⁷ Ako bi se muž brinuo za materijalne potrebe članova svoje obitelji, ali im ne bi pružao duhovno vodstvo, postupio bi nepromišljeno i nerazborito (5. Mojs. 6:6, 7). Dakle, ako si suprug odnosno otac i želiš dobiti dodatna zaduženja u skupštini, moraš “dobro upravljati svojim domom, a djeca ti trebaju biti poslušna sa svom ozbiljnošću” (1. Timoteju 3:4, bilješka). U vezi s tim, upitaj se: Da li redovito proučavam sa svojom obitelji? Neke kršćanke moraju praktički moliti svog muža da predvodi obitelj u duhovnom pogledu. Svaki muž trebao bi ozbiljno razmisliti o tome kako gleda na tu odgovornost. Naravno, kršćanka treba pružati podršku svom mužu i surađivati s njim kako bi obiteljsko proučavanje bilo redovito i kvalitetno.

18. Kako djeca mogu naučiti ozbiljno razmišljati o životu?

¹⁸ I djecu se potiče da ozbiljno razmišljaju o životu (Prop. 12:1). Nema ništa loše u tome da već i mala djeca nauče marljivo raditi tako da obavljaju kućanske poslove koji odgovaraju njihovoj dobi i sposobnostima (Tuž. 3:27). Kad je kralj David bio još vrlo mlad, naučio je čuvati ovce i postao je dobar pastir. Osim toga, naučio je svirati razne instrumente i skladati pjesme, a to mu je omogućilo da dođe na dvor i služi samom izraelskom kralju (1. Sam. 16:11, 12, 18-21). David se kao dječak sigurno igrao, ali usto je naučio raditi razne poslove, a to je znanje kasnije koristio kako bi hvalio Jehovu. To što je nekad bio pastir pomoglo mu je da strpljivo vodi izraelski narod. Mladi, trudite li se steći neke vještine i naučiti korisne poslove koji će vam pomoći da služite svom Stvoritelju i da se pripremite za odgovorne uloge koje ćete dobiti u budućnosti?

19, 20. Kako bismo trebali gledati na sebe i na svoju službu Bogu?

¹⁹ Svi se trebamo truditi da imamo uravnoteženo gledište o sebi — ne bismo se smjeli doživljavati preozbiljno, odnosno smatrati sebe previše važnima. Sigurno ne bismo htjeli biti “suviše pravedni” (Prop. 7:16). Malo humora može opustiti atmosferu u napetim trenucima, bilo kod kuće, na poslu ili u odnosima s braćom i sestrama u vjeri. Članovi obitelji trebali bi paziti da ne budu pretjerano kritični jedni prema drugima kako ne bi potkopavali sigurnost i mir koji bi trebali vladati u njihovom domu. Svi u skupštini možemo naučiti smijati se jedni s drugima i uživati u zajedničkom druženju te paziti da naši razgovori i način poučavanja budu ohrabrujući i da pozitivno djeluju na druge (2. Kor. 13:10; Efež. 4:29).

²⁰ Svijet u kojem živimo ne shvaća ozbiljno ni Jehovu ni njegove zakone. Za razliku od ljudi u svijetu, Jehovinim je slugama jako stalo do toga da budu poslušni i odani svom Bogu. Doista je prekrasno pripadati takvoj velikoj zajednici ljudi koji služe Jehovi “sa svom ozbiljnošću”! Stoga, trudimo se i dalje ozbiljno shvaćati svoj život i službu Bogu!