Bog nam je pokazao ljubav
“Nezaslužena dobrota kraljevat će putem pravednosti kako bi ljudi mogli dobiti vječni život” (RIM. 5:21)
1, 2. Koji je izniman dar Bog dao ljudima i zašto je taj dar vredniji od onoga što ljudi ostavljaju u nasljeđe budućim naraštajima?
‘NAJVREDNIJI dar koji su Rimljani ostavili u nasljeđe budućim naraštajima bio je njihov zakon i njihovo uvjerenje da čovjek treba živjeti u skladu sa zakonom’ (dr. David Williams, prevoditelj Biblije i profesor na Sveučilištu u Melbourneu, Australija). No bez obzira na to koliko vrijedilo to nasljeđe, postoji dar koji je daleko vredniji. Naime, Bog nam je podario mogućnost da uspostavimo dobar odnos s njim i da budemo pravedni u njegovim očima te da dobijemo spasenje i vječni život.
2 No da bi nam mogao dati taj dar, Bog je trebao poštivati svoje vlastite zakone. U 5. poglavlju poslanice Rimljanima apostol Pavao govorio je o tome, ali ne u obliku neke suhoparne pravne rasprave. Umjesto toga, na početku je izrazio zanimljivu misao, rekavši: “Budući da smo zbog vjere proglašeni pravednima, ostanimo u miru s Bogom preko našega Gospodina Isusa Krista.” Potom je dodao: “Božja je ljubav izlivena u naša srca po svetom duhu” (Rim. 5:1, 5). Oni koji primaju Božji dar žele Bogu uzvratiti ljubav. I Pavao je to želio.
3. Koja se logična pitanja postavljaju?
3 No zašto je taj prekrasni dar bio potreban? Kako ga je Bog mogao dati i pritom zadovoljiti pravdu te omogućiti svim ljudima da imaju koristi od njega? Što svaki čovjek treba učiniti da bi dobio taj dar? U nastavku ćemo dobiti jasne odgovore na ta pitanja, koji ističu koliko Bog ljubi ljude.
Božja ljubav pobjeđuje grijeh
4, 5. (a) Kako je Jehova pokazao svu veličinu svoje ljubavi? (b) Što nam pomaže razumjeti riječi iz Rimljanima 5:12?
4 Budući da jako voli ljude, Jehova je poslao svog jedinorođenog Sina da pomogne ljudskom rodu. Pavao je to ovako izrazio: “Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rim. 5:8). Osvrnimo se na jedan detalj koji je Pavao spomenuo: “Još smo bili grešnici.” Svi trebamo shvatiti kako smo postali grešni.
5 Objašnjavajući to, Pavao je na početku iznio sljedeću činjenicu: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rim. 5:12). Mi to možemo razumjeti zato što je Bog dao zapisati izvještaj o tome kako je nastao ljudski rod. Jehova je stvorio prve ljude, Adama i Evu. Budući da je Stvoritelj savršen, i prvi ljudi, naši preci, bili su savršeni. Bog im je izrekao samo jednu zabranu i objasnio im da ih čeka smrtna kazna ako je ne budu poštovali (1. Mojs. 2:17). No oni su se odlučili na poguban korak i prekršili su Božju razumnu zapovijed, te su ga tako odbacili kao Zakonodavca i Vrhovnog Vladara (5. Mojs. 32:4, 5).
6. (a) Zašto su Adamovi potomci morali umrijeti i je li se to promijenilo nakon što je Bog dao Mojsijev zakon? (b) S čim bismo mogli usporediti posljedice naslijeđenog grijeha?
6 Adam je postao otac tek nakon što je sagriješio, pa je prenio grijeh i njegove posljedice na svu svoju djecu. Doduše, njegovi potomci nisu prekršili Božju zabranu kao što je to učinio Adam, pa nisu snosili krivnju za isti grijeh. Osim toga, u to vrijeme ljudima još nije bio dan nikakav zakon (1. Mojs. 2:17). Usprkos tome, Adamovi potomci naslijedili su grijeh. Zbog toga su grijeh i smrt ‘kraljevali do Mojsija’, odnosno do vremena kad je Bog dao Izraelcima zakon, koji je jasno pokazao da su grešnici. (Pročitaj Rimljanima 5:13, 14.) Posljedice naslijeđenog grijeha mogle bi se usporediti s nekom nasljednom bolešću, naprimjer s hemofilijom. Možda ti je poznato da je Aleksej, sin ruskog cara Nikole II. i carice Aleksandre, bolovao od hemofilije, nasljedne sklonosti krvarenju. Istina, u obiteljima u kojima se pojavljuju nasljedne bolesti ne obolijevaju od njih sva djeca, ali čak i djeca koja ne obole od te bolesti mogu je prenijeti na svoje potomke. Međutim, s grijehom je drugačije. Nitko nije pošteđen grijeha koji smo naslijedili od Adama. Svi osjećamo njegove posljedice. On uvijek uzrokuje smrt i prenosi se na sve potomke. Je li moguće da se to jadno stanje ikada promijeni?
Što je Bog omogućio preko Isusa Krista
7, 8. Kako je život dvojice savršenih ljudi imao različite posljedice na ljudski rod?
7 Jehova je s puno ljubavi omogućio ljudima da nadvladaju naslijeđenu grešnost. Pavao je objasnio da je to bilo moguće zahvaljujući jednom drugom savršenom čovjeku koji se pojavio kasnije i kojeg se može nazvati drugim Adamom (1. Kor. 15:45). No život te dvojice savršenih ljudi imao je vrlo različite posljedice na ljudski rod. U kom smislu? (Pročitaj Rimljanima 5:15, 16.)
8 “S darom nije kao što je bilo s prijestupom”, napisao je Pavao. Adam je snosio krivnju za taj prijestup i s pravom je dobio nepovoljnu presudu — bio je osuđen na smrt. No nije samo on trebao umrijeti. U vezi s tim čitamo: “Zbog prijestupa jednog čovjeka mnogi su umrli.” Prema Božjim pravednim mjerilima, svi Adamovi nesavršeni potomci, pa tako i mi, trebaju dobiti istu presudu kao i Adam. No može nas utješiti spoznaja da je Isus kao savršen čovjek postigao nešto sasvim drugo. Što je postigao? Odgovor na to pitanje možemo naći u sljedećim Pavlovim riječima: “Sve vrste ljudi proglašene su pravednima i dobivaju život” (Rim. 5:18).
9. Što znači izraz “biti proglašen pravednim”, koji se spominje u Rimljanima 5:16, 18?
9 Što znači grčki izraz preveden s “biti proglašen pravednim” i kakav prizvuk ima?
U vezi s tim dr. Williams, kojeg smo citirali na početku članka, napisao je: “To je metaforički izraz koji ima pravni prizvuk, premda nije pravni termin u punom smislu te riječi. On govori o promjeni nečijeg statusa pred Bogom, a ne o promjeni u nutrini te osobe (...). Ta metafora prikazuje Boga kao suca koji donosi presudu u korist optuženika kojeg su, slikovito govoreći, doveli pred Božji sud pod optužbom za nepravednost. No Bog optuženika oslobađa krivnje.”10. Što je Isus učinio kako bi ljudi mogli biti proglašeni pravednima?
10 Na temelju čega može “Sudac cijele zemlje” osloboditi krivnje neku nepravednu osobu? (1. Mojs. 18:25). Kao prvo, Bog je iz ljubavi poslao svog jedinorođenog Sina na Zemlju. Isus je savršeno izvršio Očevu volju premda je doživljavao iskušenja, veliko ruganje i zlostavljanje. Ostao je odan Bogu čak i kad je umirao na mučeničkom stupu (Hebr. 2:10). Time što je kao savršen čovjek žrtvovao svoj život, Isus je dao otkupninu koja može osloboditi, odnosno otkupiti, Adamove potomke od grijeha i smrti (Mat. 20:28; Rim. 5:6-8).
11. Što je uključeno u “odgovarajuću otkupninu”, a što nije?
11 Pavao je u jednoj drugoj poslanici Kristovu žrtvu nazvao “odgovarajućom otkupninom” (1. Tim. 2:6). Što je bilo uključeno u “odgovarajuću otkupninu”, a što nije? Adam je prenio nesavršenost i smrt na milijarde svojih potomaka. Istina je da je Isus, kao savršen čovjek, mogao imati milijarde savršenih potomaka. * Stoga se ranije smatralo da Isusov život i život svih njegovih potencijalnih savršenih potomaka sačinjavaju žrtvu čija vrijednost odgovara onoj koja je bila potrebna da bi Adam i njegovi nesavršeni potomci bili otkupljeni. Međutim, Biblija ne kaže da je bilo kakvo potencijalno Isusovo potomstvo uključeno u otkupnu žrtvu. U Rimljanima 5:15-19 jasno se kaže da je smrt “jednog čovjeka” donijela oslobođenje. Dakle, Isusov savršeni život po vrijednosti je odgovarao Adamovom savršenom životu. Prema tome, kad se radi o otkupnini, sva pažnja usmjerena je samo na Isusa Krista, kao što i treba biti. Svim vrstama ljudi omogućeno je da dobiju život i dar o kojem je Pavao govorio zbog Isusovog “jednog čina opravdanja”, zbog Isusove poslušnosti i vjernosti Bogu sve do smrti (2. Kor. 5:14, 15; 1. Petr. 3:18). Kako je otkupnina omogućila oslobođenje?
Oslobođenje na temelju otkupnine
12, 13. Zašto oni koji su proglašeni pravednima trebaju Božje milosrđe i ljubav?
12 Jehova Bog prihvatio je otkupnu žrtvu koju je prinio njegov Sin (Hebr. 9:24; 10:10, 12). Usprkos tome, Isusovi učenici na Zemlji, uključujući i njegove vjerne apostole, i dalje su bili nesavršeni. Premda su se trudili ispravno postupati, to im nije uvijek polazilo za rukom. Zašto? Zato što su nosili u sebi naslijeđeni grijeh (Rim. 7:18-20). No Bog je mogao učiniti nešto u vezi s tim, a to je i učinio. Prihvatio je “odgovarajuću otkupninu” i bio je spreman primijeniti je na svoje zemaljske sluge.
13 Bog nije bio dužan primijeniti otkupninu na apostole i druge Kristove učenike zato što su činili neka dobra djela. Naprotiv, primijenio je otkupninu na njih iz milosrđa i velike ljubavi. Odlučio je osloboditi apostole i druge učenike osude koja ih je opterećivala, smatrajući ih odriješenima od naslijeđene krivnje. Pavao je to objasnio rekavši: “Tom ste nezasluženom dobrotom spašeni po vjeri. I to nije vaša zasluga — to je dar Božji” (Efež. 2:8).
14, 15. Koju su nagradu dobili oni koje je Bog proglasio pravednima, no što su i dalje trebali raditi?
14 Zamisli samo koliko je velik dar koji Svemogući poklanja ljudima time što im oprašta i naslijeđeni grijeh i sve druge grijehe koje su počinili! Mi ne možemo prebrojiti sve grijehe koje su ljudi počinili prije nego što su postali kršćani, ali Bog može na temelju otkupnine oprostiti sve te grijehe. Pavao je napisao: “Dar koji je uslijedio zbog mnogih prijestupa doveo je do toga da mnogi budu proglašeni pravednima” (Rim. 5:16). Apostoli i drugi učenici koji su dobili taj prekrasan dar, odnosno koji su bili proglašeni pravednima, morali su i dalje pokazivati vjeru i služiti pravom Bogu. Kako će biti nagrađeni zbog toga? “Oni koji primaju obilje nezaslužene dobrote i dara pravednosti živjet će i kraljevati preko jednoga, Isusa Krista.” Doista, “dar pravednosti” ima suprotan učinak od Adamovog grijeha. Taj dar donosi život (Rim. 5:17; pročitaj Luku 22:28-30).
15 Oni koji dobivaju taj dar, odnosno bivaju proglašeni pravednima, postaju Božji duhovni sinovi. Kao Kristovi sunasljednici mogu se nadati da će biti uskrsnuti na nebo kao pravi duhovni sinovi kako bi kraljevali s Isusom Kristom. (Pročitaj Rimljanima 8:15-17, 23.)
Bog pokazuje svoju ljubav i drugim ljudima
16. Koji dar mogu već sada dobiti oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji?
16 Ne očekuju svi kršćani koji imaju vjeru i odano služe Bogu da će kraljevati na nebu s Kristom. Mnogi na temelju onoga što su naučili iz Biblije gaje nadu sličnu onoj koju su imali i pretkršćanski Božji sluge. Nadaju se da će vječno živjeti u raju na Zemlji. Mogu li već sada dobiti od Boga prekrasan dar, odnosno biti proglašeni pravednima u tom smislu da se mogu nadati vječnom životu na Zemlji? Na temelju onoga što je Pavao napisao u poslanici Rimljanima možemo sa sigurnošću potvrdno odgovoriti na to pitanje.
17, 18. (a) Kako je Bog gledao na Abrahama zbog njegove vjere? (b) Na temelju čega je Jehova mogao smatrati Abrahama pravednim?
17 Pavao je naveo odličan primjer Božjeg sluge Abrahama, koji je imao čvrstu vjeru, a živio je prije nego što je Jehova dao Izraelcima Mojsijev zakon i puno prije nego što je Krist omogućio određenom broju ljudi da idu na nebo (Hebr. 10:19, 20). Pavao je napisao: “Obećanje da će biti nasljednik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju zakona, nego na temelju pravednosti koju je stekao zbog svoje vjere” (Rim. 4:13; Jak. 2:23, 24). Dakle, Bog je vjernog Abrahama smatrao pravednim. (Pročitaj Rimljanima 4:20-22.)
18 To nipošto ne znači da Abraham nije griješio dok je desetljećima služio Jehovi. On nije bio pravedan u tom smislu (Rim. 3:10, 23). Međutim, Jehova je u svojoj bezgraničnoj mudrosti uzeo u obzir Abrahamovu izuzetnu vjeru i njegova djela koja su bila plod takve vjere. Abraham je posebno čvrsto vjerovao u obećanog Potomka, koji je trebao doći iz njegove loze. Pokazalo se da je taj Potomak Mesija, odnosno Krist (1. Mojs. 15:6; 22:15-18). Prema tome, na temelju “otkupnine koju je platio Krist Isus”, Jehova Bog kao Sudac može oprostiti grijehe koji su počinjeni u prošlosti. Dakle, Abraham i drugi vjerni Božji sluge iz pretkršćanskog vremena imaju mogućnost uskrsnuti. (Pročitaj Rimljanima 3:24, 25; Psal. 32:1, 2.)
Već sada možeš biti pravedan u Božjim očima
19. Zašto je za mnoge ohrabrujuće znati kako je Bog gledao na Abrahama?
19 Činjenica da je naš Bog pun ljubavi smatrao Abrahama pravednim trebala bi ohrabriti sve današnje prave kršćane. Jehova ga nije proglasio pravednim u istom smislu u kojem proglašava pravednima one koje je pomazao duhom da budu “sunasljednici Kristovi”. Bog samo njih “poziva da budu sveti” i prihvaća ih kao svoje “sinove” (Rim. 1:7; 8:14, 17, 33). Za razliku od toga, Abraham je postao “Jehovinim prijateljem”, i to prije nego što je Isus dao otkupnu žrtvu (Jak. 2:23; Iza. 41:8). Što to znači za prave kršćane koji se nadaju vječnom životu u raju koji će biti obnovljen na Zemlji?
20. Što Bog u današnje vrijeme očekuje od onih koje smatra pravednima u istom smislu kao i Abrahama?
20 Oni ne dobivaju “dar pravednosti” koji podrazumijeva nadu u nebeski život koja proizlazi iz toga što su “oslobođeni otkupninom koju je platio Krist Isus” (Rim. 3:24; 5:15, 17). Unatoč tome, oni pokazuju čvrstu vjeru u Boga i otkupninu koju je on osigurao, a tu vjeru pokazuju dobrim djelima. U ta djela spada i ‘propovijedanje o kraljevstvu Božjem te naučavanje o Gospodinu Isusu Kristu’ (Djela 28:31). Stoga ih Jehova može smatrati pravednima u istom smislu kao i Abrahama. Dar koji takvi pojedinci dobivaju — prijateljstvo s Bogom — razlikuje se od dara koji dobivaju pomazanici. No oni taj dar sigurno prihvaćaju s velikom zahvalnošću.
21. Kojem se blagoslovu možemo radovati zahvaljujući Jehovinoj ljubavi i pravdi?
21 Ako se nadaš vječnom životu na Zemlji, trebaš biti svjestan činjenice da ta mogućnost ne ovisi o hirovitim obećanjima nekog ljudskog vladara. Umjesto toga, ona je plod mudrog nauma Vrhovnog Vladara cijelog svemira. Jehova je postupno ostvarivao svoj naum. Sve što je poduzeo u vezi s tim u skladu je s njegovom savršenom pravdom. Usto, u tome se vidi i njegova velika ljubav. Pavao je s pravom rekao: “Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rim. 5:8).
^ odl. 11 Takvo objašnjenje može se naći, naprimjer, u Stražarskoj kuli od 15. ožujka 2000, stranica 4, odlomak 4, i u Uvidu u Sveto pismo, svezak 2, stranica 736, odlomci 4-5 (engl.).
[Slika na stranici 13]
Savršen čovjek Adam je sagriješio, a savršen čovjek Isus dao je “odgovarajuću otkupninu”
[Slika na stranici 15]
Zahvaljujući Isusu možemo biti proglašeni pravednima. To je doista “dobra vijest”!