1, 2. Zašto propovijedamo “dobru vijest o kraljevstvu” i koje aspekte “dobre vijesti” pritom često ističemo?

“SRETAN sam što mogu svaki dan propovijedati dobru vijest.” Vjerojatno si i ti nekad pomislio ili rekao takvo što. Kao revan Svjedok Jehove Boga, znaš da je jako važno propovijedati “ovu dobru vijest o kraljevstvu”. Vjerojatno bi mogao napamet citirati Isusovo proročanstvo o propovijedanju, koje mi ispunjavamo (Mat. 24:14).

² Propovijedajući “dobru vijest o kraljevstvu” ti nastavljaš ono što je Isus započeo. (Pročitaj Luku 4:43.) Pritom sigurno često govoriš ljudima o tome da će Bog uskoro promijeniti svijet u kojem živimo. U “velikoj nevolji” on će uništiti krivu religiju i očistiti Zemlju od zla (Mat. 24:21). Pored toga, vjerojatno često govoriš ljudima o tome da će Božje Kraljevstvo pretvoriti Zemlju u raj, u kojem će svi ljudi živjeti u miru i sreći. Ustvari, “dobra vijest o kraljevstvu” dio je ‘dobre vijesti koja je unaprijed bila objavljena Abrahamu, a glasila je: “Preko tebe će biti blagoslovljeni svi narodi”’ (Gal. 3:8).

3. Zašto možemo reći da je apostol Pavao isticao “dobru vijest” u svojoj poslanici Rimljanima?

³ No događa li nam se možda da ne posvećujemo dovoljno pažnje jednom važnom aspektu “dobre vijesti” koji trebamo objaviti ljudima? Apostol Pavao je u svojoj poslanici Rimljanima samo jednom upotrijebio riječ “kraljevstvo”, ali je zato čak 12 puta (prema izvornom tekstu) upotrijebio izraz “dobra vijest”. (Pročitaj Rimljanima 14:17.) O kojem je aspektu “dobre vijesti” Pavao pritom govorio u toj poslanici? Zašto je taj aspekt “dobre vijesti” toliko važan? Zašto bismo ga i mi trebali imati na umu dok ljudima na svom području propovijedamo “dobru vijest Božju”? (Mar. 1:14; Rim. 15:16; 1. Sol. 2:2).

4. O čemu je Pavao propovijedao dok je prvi put bio zatočen u Rimu?

⁴ Važno je zapaziti o čemu je Pavao govorio drugima dok je prvi put bio zatočen u Rimu. U biblijskom izvještaju čitamo da je Židovima koji su ga posjetili (1) “temeljito svjedočio o kraljevstvu Božjem” i (2) “iznosio uvjerljive dokaze o Isusu”. Kako su oni reagirali na to? “Neki su povjerovali njegovim  riječima, a drugi nisu vjerovali.” Nakon toga Pavao je “rado primao sve koji su dolazili k njemu i (1) propovijedao im kraljevstvo Božje te (2) naučavao o Gospodinu Isusu Kristu” (Djela 28:17, 23-31). Dakle, Pavao im je skretao pažnju na Božje Kraljevstvo. No što je još isticao? Nešto što je usko povezano s Kraljevstvom — ulogu Isusa Krista u ostvarenju Božjeg nauma.

5. O kojoj je potrebi Pavao govorio u poslanici Rimljanima?

⁵ Svi ljudi trebaju upoznati Isusa i steći vjeru u njega. O toj je potrebi Pavao govorio u poslanici Rimljanima. Na početku te poslanice pisao je o “Bogu, kojemu svim srcem služi propovijedajući dobru vijest o njegovu Sinu”. Zatim je dodao: “Ne stidim se dobre vijesti. Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje.” Kasnije je govorio o vremenu u “kojem će Bog preko Krista Isusa suditi ono što je sakriveno u ljudima, po dobroj vijesti koju je [Pavao] objavljivao”. Pored toga, napisao je: “Od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika temeljito sam propovijedao dobru vijest o Kristu” * (Rim. 1:9, 16; 2:16; 15:19). Što misliš, zašto je Pavao Rimljanima toliko pisao o Isusu Kristu?

6, 7. Što možemo reći o tome kako je bila osnovana skupština u Rimu i tko ju je sačinjavao?

⁶ Ne znamo kako je skupština u Rimu bila osnovana. Jesu li neki Židovi ili obraćenici na židovstvo koji su živjeli u Rimu postali kršćani kad su 33. godine došli na proslavu Pedesetnice u Jeruzalem? (Djela 2:10). Jesu li možda istinu donijeli u Rim neki trgovci ili putnici koji su bili kršćani? Kako god bilo, kad je Pavao otprilike 56. godine pisao poslanicu Rimljanima, u tom je gradu skupština postojala već duže vrijeme (Rim. 1:8). Tko je sve sačinjavao tu skupštinu?

⁷ Neki njeni članovi porijeklom su bili Židovi. Pozdravljajući Andronika i Junija, Pavao ih je nazvao svojim “rođacima”, što vjerojatno znači da su bili i njegovi rođaci i njegovi sunarodnjaci, Židovi. Akvila i Priscila, koji su neko vrijeme živjeli u Rimu, također su bili Židovi (Rim. 4:1; 9:3, 4; 16:3, 7; Djela 18:2). No mnoga braća i sestre koje je Pavao pozdravio u svojoj poslanici vjerojatno su bili ne-Židovi. Neki su bili “iz careva dvora”, što vjerojatno znači da su bili carevi robovi i sluge (Filip. 4:22; Rim. 1:5, 6; 11:13).

8. U kakvoj su se situaciji nalazili kršćani u Rimu?

⁸ Svaki kršćanin u Rimu nalazio se u teškoj situaciji u kakvoj se i mi nalazimo. Pavao je to objasnio ovako: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rim. 3:23). Dakle, svi kojima je Pavao uputio ovu poslanicu morali su biti svjesni toga da su grešni i vjerovati u onoga preko koga im je Bog mogao pomoći da izađu iz te teške situacije.

9. Kakav učinak na ljude može imati “dobra vijest”, prema Pavlovim riječima?

⁹ Na početku svoje poslanice Rimljanima Pavao je ukazao na to da dobra vijest o kojoj je govorio može na divan način utjecati na ljude, napisavši: “Ne stidim se dobre vijesti. Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje, najprije Židovu, a onda i Grku.” Da, spasenje je bilo moguće. No za to je bila neophodna vjera, kao što se vidi iz istinitih riječi koje je Pavao citirao iz Habakuka 2:4: “Pravednik će zbog vjere živjeti” (Rim. 1:16, 17; Gal. 3:11; Hebr. 10:38). No kako je ta “dobra vijest”, koja ljudima može donijeti  spasenje, povezana s činjenicom da su “svi sagriješili”?

10, 11. Zašto je nekim ljudima strana predodžba da su grešnici, koja je istaknuta u Rimljanima 3:23, dok drugima ta predodžba nije strana?

¹⁰ Da bi netko stekao vjeru koja mu može spasiti život, najprije mora prihvatiti činjenicu da je grešan. Predodžba o tome da su ljudi grešni vjerojatno nije strana onima koji odmalena vjeruju u Boga i u određenoj su mjeri upoznati s Biblijom. (Pročitaj Propovjednika 7:20.) Bez obzira na to slažu li se s time ili ne, barem imaju određenu predodžbu o tome što je Pavao mislio kad je rekao: “Svi su sagriješili” (Rim. 3:23). No u službi propovijedanja možemo doći u kontakt s mnogima koji ne razumiju tu Pavlovu izjavu.

¹¹ U nekim zemljama većina ljudi nije odgojena u uvjerenju da su se rodili kao grešnici, odnosno da su naslijedili grijeh. Istina, vjerojatno su svjesni toga da čine greške, da imaju neke loše osobine i da možda čine neke stvari koje ne bi smjeli. Osim toga, svjesni su da su i drugi ljudi u tom pogledu slični njima. Ipak, zbog svog odgoja i utjecaja okoline u kojoj su odrasli, oni zapravo ne razumiju zašto su i oni i drugi ljudi takvi kakvi jesu. Ustvari, kad se u nekim kulturama za nekoga kaže da je grešnik, ljudi to shvaćaju kao da je ta osoba kriminalac ili da u najmanju ruku krši neka pravila. Stoga je razumljivo zašto je nekome tko je odrastao u takvom okruženju teško smatrati sebe grešnikom u onom smislu o kojem je govorio Pavao.

12. Zašto mnogi ne vjeruju u to da su svi ljudi grešni?

¹² Čak i u kršćanskim zemljama mnogi ne vjeruju u to da se ljudi rađaju kao grešnici. Zašto to ne vjeruju? Čak i ako ponekad odu u crkvu, smatraju da je biblijski izvještaj o Adamu i Evi izmišljena priča odnosno bajka. Drugi su odrasli u sredini u kojoj mnogi ne vjeruju u Boga. Oni sumnjaju u postojanje Boga i stoga ne mogu shvatiti da je neko vrhovno biće postavilo ljudima moralna mjerila te da je kršenje tih mjerila zapravo grijeh. U neku ruku, oni su poput ljudi u 1. stoljeću za koje je Pavao rekao da su “bez nade i bez Boga u svijetu” (Efež. 2:12).

13, 14. (a) Navedi jedan razlog zašto oni koji ne vjeruju u Boga i u to da su ljudi grešni nemaju izgovora za to. (b) Kako to nevjerovanje utječe na život nekih ljudi?

¹³ U poslanici Rimljanima Pavao je naveo dva razloga zašto odgoj i sredina u kojoj je netko odrastao ne mogu biti izgovor za to što ne vjeruje u Boga i u to da su ljudi grešni — ni u ono vrijeme ni danas. Prvi je razlog to što djela stvaranja sama po sebi svjedoče o postojanju Stvoritelja. (Pročitaj Rimljanima 1:19, 20.) To je u skladu s riječima koje je Pavao, dok je bio u Rimu, napisao u poslanici Hebrejima: “Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio” (Hebr. 3:4). Usporedba koju je upotrijebio ukazuje na to da postoji Stvoritelj koji je načinio sve što postoji.

¹⁴ Dakle, Pavao je s dobrim razlogom napisao Rimljanima da nitko tko je štovao beživotne idole — pa ni stari Izraelci — “nije imao izgovora”. Isto vrijedi i za muškarce i žene koji su se odali nemoralnom spolnom općenju koje se protivi prirodi (Rim. 1:22-27). Stoga je Pavao s pravom zaključio da su “svi,  i Židovi i Grci [ne-Židovi], pod grijehom” (Rim. 3:9).

15. Što imaju svi ljudi i kako to na njih djeluje?

¹⁵ U poslanici Rimljanima Pavao je naveo još jedan razlog zašto ljudi trebaju priznati da su grešni te da im je potrebna pomoć kako bi se izvukli iz tog teškog stanja. Imajući na umu Zakon što ga je Bog dao starim Izraelcima, napisao je: “Svi koji su sagriješili pod zakonom, bit će suđeni po zakonu” (Rim. 2:12). U nastavku je rekao da se neznabošci, odnosno ljudi iz drugih naroda, koji ne poznaju Božji zakon često “po prirodi drže onoga što je u zakonu”. Zašto je među mnogima koji ne poznaju Boga zabranjen incest, ubojstvo i krađa? Pavao je objasnio da je to zato što imaju savjest. (Pročitaj Rimljanima 2:14, 15.)

16. Zašto nije dovoljno imati savjest da bi čovjek ispravno postupao?

¹⁶ No vjerojatno si primijetio da to što netko ima savjest, koja djeluje poput nekog unutarnjeg svjedoka, ne znači da će on i poslušati glas svoje savjesti. To potvrđuje primjer starih Izraelaca. Iako im je Bog dao i savjest i konkretne zakone koji su zabranjivali krađu i preljub, oni su često postupali protivno svojoj savjesti i Jehovinim zakonima (Rim. 2:21-23). Njihova je krivica bila dvostruka i stoga su nedvojbeno bili grešnici, koji nisu udovoljili Božjim mjerilima niti su postupali po njegovoj volji. Time su ozbiljno narušili svoj odnos sa svojim Tvorcem (3. Mojs. 19:11; 20:10; Rim. 3:20).

17. Koje ohrabrujuće riječi nalazimo u poslanici Rimljanima?

¹⁷ Ono što smo dosad razmotrili iz poslanice Rimljanima moglo bi se činiti kao turoban prikaz položaja u kojem se ljudski rod nalazi pred Svemogućim Bogom, pa tako i mi osobno. No Pavao nije stao na tome. Citirajući Davidove riječi iz Psalma 32:1, 2, napisao je: “Sretni su oni kojima su bezakonita djela oproštena i kojima su grijesi pokriveni. Sretan je čovjek kojemu Jehova ne uračunava grijeh” (Rim. 4:7, 8). Dakle, Bog je omogućio da nam se oproste grijesi, a da se pritom ne prekrše njegovi pravedni zakoni.

18, 19. (a) Koji je aspekt “dobre vijesti” Pavao istaknuo u poslanici Rimljanima? (b) Što moramo učiniti da bismo uživali blagoslove koje će donijeti Božje Kraljevstvo?

¹⁸ Doista je “dobra vijest” to što nam mogu biti oprošteni grijesi. Vratimo se stoga na onaj aspekt dobre vijesti koji je Pavao istaknuo u poslanici Rimljanima. Kao što smo već spomenuli, Pavao je napisao: “Ne stidim se dobre vijesti. Ona je Božja sila koja donosi spasenje” (Rim. 1:15, 16).

¹⁹ Ta “dobra vijest” ističe ulogu Isusa Krista u ostvarenju Božjeg nauma. Pavao je imao razloga radovati se “danu u koji će Bog preko Krista Isusa suditi ono što je sakriveno u ljudima, po dobroj vijesti” (Rim. 2:16). Tim riječima nije htio umanjiti važnost “kraljevstva Kristovog i Božjeg”, odnosno onoga što će Bog učiniti putem tog Kraljevstva (Efež. 5:5). Naprotiv, pokazao je da možemo dobiti život i uživati blagoslove koje će donijeti Božje Kraljevstvo ako (1) priznamo da smo u Božjim očima grešnici i (2) shvatimo zašto trebamo pokazati vjeru u Isusa Krista da bi nam bili oprošteni grijesi. Kad netko shvati te aspekte Božjeg nauma i prihvati ih te uvidi kakvu mu nadu to pruža, može s pravom reći: “To je doista dobra vijest!”

20, 21. Zašto bismo u službi propovijedanja trebali imati na umu “dobru vijest” koja se često spominje u poslanici Rimljanima i do čega bi to moglo dovesti?

 ²⁰ Nema sumnje da trebamo razmišljati o tom aspektu dobre vijesti dok propovijedamo drugima. Imajući na umu Isusa, Pavao je citirao Izaijine riječi: “Nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati” (Rim. 10:11; Iza. 28:16). Osnovna učenja o Isusu možda nisu strana onima koji znaju što Biblija govori o grijehu. No drugima je to nešto sasvim novo, nešto što u njihovoj kulturi nije poznato i u što ljudi, općenito govoreći, ne vjeruju. Dok takvim osobama pomažemo da steknu vjeru u Boga i pouzdanje u Bibliju, trebamo im objasniti ulogu Isusa Krista. U idućem članku razmatrat ćemo kako se u 5. poglavlju poslanice Rimljanima razrađuje taj aspekt dobre vijesti. Te misli sigurno će ti biti korisne u službi propovijedanja.

²¹ Raduje nas što možemo pomagati iskrenim osobama da razumiju dobru vijest koju je Pavao često spominjao u poslanici Rimljanima — dobru vijest koja je “Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje” (Rim. 1:16). Osim toga, raduje nas kad vidimo da drugi prihvaćaju dobru vijest i uviđaju istinitost riječi koje je Pavao citirao u Rimljanima 10:15: “Kako su krasne noge onih koji objavljuju dobru vijest o onom što je dobro!” (Iza. 52:7).