1. Zašto je za nas važno razumjeti Mojsijev zakon?

KAD ne bismo imali nadahnute zapise apostola Pavla, teško bismo razumjeli koliko su važni mnogi dijelovi Mojsijevog zakona. Naprimjer, Pavao je u svojoj poslanici Hebrejima objasnio da je Isus kao ‘vjerni veliki svećenik’ jednom zauvijek prinio “pomirbenu žrtvu” i time pribavio “vječno izbavljenje” onima koji pokazuju vjeru u nju (Hebr. 2:17; 9:11, 12). Pavao je rekao da je sveti šator bio samo “sjena onoga nebeskoga” i da je Isus postao Posrednik ‘saveza koji je bio bolji’ od onoga u kojem je posredovao Mojsije (Hebr. 7:22; 8:1-5). Ta su objašnjenja Zakona bila od neprocjenjive vrijednosti kršćanima u Pavlovo vrijeme, a izuzetno su vrijedna i nama danas. Ona nam pomažu da bolje razumijemo što je sve Bog učinio za nas.

2. U kom su pogledu kršćani židovskog porijekla bili u prednosti u odnosu na ne-Židove?

² Kad je Pavao pisao kršćanima u Rimu, neke je dijelove svoje poslanice napisao upravo za članove skupštine koji su porijeklom bili Židovi i koji su dobro poznavali Mojsijev zakon. Rekao im je da zbog toga što poznaju Božji Zakon već imaju “osnove znanja i istine” o Jehovi i njegovim pravednim načelima. Kršćani židovskog porijekla razumjeli su te ‘osnove istine’ i iskreno ih cijenili. Stoga su, po uzoru na vjerne Židove prije njih, mogli voditi i poučavati one koji nisu poznavali Zakon koji je Jehova dao svom narodu. (Pročitaj Rimljanima 2:17-20.)

3. Kako nam koristi razmatranje žrtava koje su prinosili stari Židovi?

³ ‘Osnove istine’ o kojima je Pavao govorio, odnosno temeljne istine Mojsijevog zakona, važne su i nama danas jer nam pomažu razumjeti Jehovine naume. Načela na kojima se temeljio Mojsijev zakon i danas su jednako važna i vrijedna. Imajući to na umu, u nastavku ćemo razmotriti samo jedan aspekt tog Zakona. Vidjet ćemo kako su različite žrtve i prinosi doveli ponizne Židove do Krista i pomogli im da razumiju što Bog traži od njih. Budući da se temeljni zahtjevi koje Jehova postavlja svojim slugama ne mijenjaju, ovaj članak podsjetit će nas i na to da nam zakoni u vezi s prinošenjem žrtava i prinosa, koje je Bog dao Izraelcima, pomažu da ispitamo kvalitetu svoje svete službe (Mal. 3:6).

4, 5. (a) Na što je Mojsijev zakon podsjećao Božji narod? (b) Što su predočavale žrtve koje je propisivao Božji zakon?

⁴ Mnogi dijelovi Mojsijevog zakona podsjećali su Židove da su grešni. Naprimjer, tko bi god dotaknuo ljudski leš morao se obredno očistiti. U tu je svrhu trebalo zaklati i spaliti zdravu crvenu junicu. Pepeo se trebao čuvati za “vodu očišćenja”, kojom se škropilo osobu trećeg i sedmog dana nakon onečišćenja (4. Mojs. 19:1-13). Zakon je Židove podsjećao i na to da se svi ljudi rađaju nesavršeni i grešni. Zbog toga je žena jedno vrijeme nakon poroda bila nečista, a potom je trebala prinijeti žrtvu kako bi postala čista (3. Mojs. 12:1-8).

⁵ Židovi su i u mnogim drugim situacijama morali prinositi životinjske žrtve kako bi se očistili od grijeha. Bez obzira na to jesu li toga bili svjesni, te žrtve, kao i one koje su se kasnije prinosile u Jehovinom hramu, bile su tek “sjena” Isusove savršene žrtve (Hebr. 10:1-10).

6, 7. (a) O čemu su Izraelci trebali voditi računa kad su prinosili žrtve Jehovi i na što je to ukazivalo? (b) Koja bismo si pitanja mogli postaviti?

⁶ Koju god da su životinju Izraelci prinosili na žrtvu Jehovi, morali su poštovati temeljni propis da životinja mora biti “bez mane” u svakom pogledu — nije smjela biti slijepa, ozlijeđena, deformirana ni bolesna (3. Mojs. 22:20-22). Kad su Jehovi prinosili žito i druge plodove zemlje, trebali su dati “prvine”, “ono najbolje” od svog uroda (4. Mojs. 18:12, 29). Jehova nije prihvaćao žrtve lošije kvalitete. Taj važan zahtjev o životinjskim žrtvama ukazivao je na to da će Isusova žrtva biti bez mane i neokaljana te da će Jehova žrtvovati najbolje što ima i ono što mu je najdraže kako bi otkupio ljudski rod (1. Petr. 1:18, 19).

⁷ Ako je osoba koja je prinosila žrtvu bila doista zahvalna Jehovi za njegovu dobrotu, zar ne bi spremno žrtvovala najbolje što ima? Pojedinac je sam odlučivao kakve će kvalitete biti žrtva koju prinosi Jehovi. No znao je da Bogu neće  ugoditi ako njegova žrtva bude imala manu jer bi time pokazao da je za njega prinošenje žrtava puka formalnost, pa čak i teret. (Pročitaj Malahiju 1:6-8, 13.) To bi nas trebalo potaknuti da razmislimo o svojoj službi Bogu i upitamo se: S kakvim stavom služim Jehovi? Da li bih trebao preispitati kvalitetu svoje službe i poticaje iz kojih služim Bogu?

8, 9. Zašto nam je važno razmotriti s kakvim su stavom Izraelci prinosili žrtve?

⁸ Ako je neki Izraelac dragovoljno prinosio žrtvu Jehovi kako bi mu izrazio svoju iskrenu zahvalnost ili kako bi stekao njegovu naklonost, naprimjer kad je prinosio žrtvu paljenicu, onda mu vjerojatno nije bilo teško ispravno izabrati životinju koju će žrtvovati. Spremno je dao Jehovi najbolje što je imao. Danas kršćani ne prinose doslovne žrtve kakve je propisivao Mojsijev zakon, no oni se žrtvuju tako što koriste svoje vrijeme, snagu i novac kako bi služili Jehovi. Apostol Pavao je rekao da trebamo “objavljivati” svoju kršćansku nadu te “činiti dobro i dijeliti s drugima”, jer su to žrtve kojima se ugađa Bogu (Hebr. 13:15, 16). Stav koji pripadnici Jehovinog naroda imaju prema tim aktivnostima pokazuje koliko cijene sve što im Bog daje. Stoga i današnji kršćani, poput Izraelaca koji su prinosili dragovoljne žrtve, trebaju preispitati s kakvim stavom i iz kojih poticaja služe Bogu.

⁹ No u nekim je situacijama Mojsijev zakon zahtijevao da pojedinac koji je zgriješio prinese žrtvu za grijeh ili žrtvu za krivnju. Budući da su te žrtve bile obavezne, je li i njih prinosio jednako spremno i s ispravnim stavom? Je li ih možda prinosio preko volje? (3. Mojs. 4:27, 28). Ako je iskreno želio ostati u dobrom odnosu s Jehovom, trebao ih je prinositi s ispravnim stavom.

10. Na kakve “žrtve” kršćani trebaju biti spremni kako bi obnovili narušene odnose?

¹⁰ Slično tome, i nama bi se moglo dogoditi da nesvjesno ili nepromišljeno povrijedimo svog brata ili sestru. Isto tako, savjest bi nas mogla upozoriti da smo učinili neki grijeh. Onaj tko ozbiljno shvaća svoju službu Jehovi sigurno će učiniti sve što može kako bi ispravio svoju pogrešku. To može značiti da se trebamo iskreno ispričati onome koga smo povrijedili ili da trebamo zatražiti duhovnu pomoć brižnih kršćanskih nadglednika ako smo učinili težak grijeh (Mat. 5:23, 24; Jak. 5:14, 15). Dakle, trebamo biti spremni na određenu “žrtvu” kako bismo ispravili štetu koju smo uzrokovali time što smo povrijedili sukršćanina ili time što smo zgriješili Bogu. No takvim “žrtvama” možemo obnoviti svoj odnos  s Jehovom i svojim bratom u vjeri te imati čistu savjest. To će nas uvjeriti da Jehova zna kako je najbolje postupiti.

11, 12. (a) Po čemu su bile karakteristične žrtve zajedništva? (b) Od kakvog su značaja žrtve zajedništva za današnje Božje sluge?

¹¹ Mojsijev zakon nalagao je i prinošenje žrtava zajedništva. One su pokazivale da je osoba koja ih je prinijela u miru s Jehovom. Ona i njena obitelj jele su meso žrtvovane životinje, i to možda u jednoj od hramskih blagovaonica. Dio mesa dobivao je svećenik koji je žrtvovao životinju i drugi svećenici koji su služili u hramu (3. Mojs. 3:1; 7:31-33). Osoba koja je prinijela žrtvu učinila je to isključivo zato što je željela biti u dobrom odnosu s Bogom. Na taj način kao da su osoba koja je prinijela žrtvu, njena obitelj, svećenici i Jehova radosno i u miru uživali u zajedničkom obroku.

¹² Za Izraelca nije bilo veće časti od toga da, slikovito govoreći, pozove Jehovu na takav obrok i da se Jehova odazove na njegov poziv. Naravno, domaćin je takvom počasnom gostu želio ponuditi najbolje što je imao. Žrtve zajedništva, koje su spadale u ‘osnove istine’ sadržane u Zakonu, ukazivale su na to da zahvaljujući Isusovoj većoj žrtvi svi koji to žele mogu biti u miru sa svojim Stvoriteljem i imati blizak odnos s njim. Mi možemo biti prisni s Jehovom i uživati u njegovom prijateljstvu ako dragovoljno “žrtvujemo” svoju snagu i novac u njegovoj službi.

13, 14. Zašto Jehovi nije bila ugodna žrtva koju mu je kralj Šaul namjeravao prinijeti?

¹³ Da bi žrtve propisane Mojsijevim zakonom bile ugodne Jehovi, Izraelci su ih morali prinositi s ispravnim stavom. No Biblija navodi i neke slučajeve kada prinesene žrtve nisu bile Bogu po volji. Zašto ih Bog nije prihvatio? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo dva upozoravajuća primjera.

¹⁴ Prorok Samuel rekao je kralju Šaulu da je došlo vrijeme da Jehova izvrši osudu nad Amalečanima. Šaul je stoga trebao iskorijeniti taj neprijateljski narod i pobiti svu njihovu stoku. Međutim, Šaul je nakon pobjede dozvolio svojim vojnicima da ostave na životu amalečkog kralja Agaga. Poštedio je i njihovu najbolju stoku jer ju je namjeravao žrtvovati Jehovi (1. Sam. 15:2, 3, 21). Kako je Jehova reagirao na to? Odbacio je Šaula zbog njegove neposlušnosti. (Pročitaj 1. Samuelovu 15:22, 23.) Što učimo  iz toga? Da bi naše žrtve bile ugodne Bogu, moramo slušati njegove zapovijedi.

15. Što su Izraelci pokazali time što su prinosili žrtve, a istovremeno činili zlo?

¹⁵ Sličan primjer nalazimo i u knjizi proroka Izaije. Izraelci su u Izaijino vrijeme tek reda radi prinosili žrtve Jehovi. Istovremeno su činili zlo, pa njihovo prinošenje žrtava nije imalo nikakvu vrijednost. “Što će mi mnoštvo žrtava vaših?” upitao je Jehova. “Sit sam ovnujskih paljenica cijelih i sala životinja ugojenih. Krv junaca, jaganjaca i jaraca nije mi mila. (...) Prestanite donositi bezvrijedne žrtve žitne! Kâd mi je odvratan.” U čemu je bio problem? Bog im je rekao: “Molitve mnoge izgovarate, ali ja ne slušam — ruke su vaše pune krvi. Operite se, očistite se, uklonite mi s očiju zloću djela svojih, prestanite zlo činiti!” (Iza. 1:11-16).

16. O čemu ovisi hoće li Bog prihvatiti neku žrtvu?

¹⁶ Jehovi nisu bile ugodne žrtve koje su prinosili nepokajnički grešnici. S druge strane, prihvaćao je molitve i žrtve onih koji su iskreno nastojali živjeti u skladu s njegovim zapovijedima. Na temelju ‘osnova istine’ sadržanih u Zakonu ti su pojedinci mogli zaključiti da su grešni i da im je potrebno oproštenje grijeha (Gal. 3:19). Kad su toga postali svjesni, osjetili su žaljenje zbog svojih grijeha. I mi trebamo priznati da nam je potrebna Kristova žrtva, jer nas samo ona može očistiti od grijeha. Ako smo svjesni koliko je važna njegova žrtva i ako je cijenimo, Jehovi će biti “milo” sve što činimo kao njegovi predani sluge. (Pročitaj Psalam 51:17, 19.)

17-19. (a) Kako možemo pokazati Jehovi zahvalnost za Isusovu otkupnu žrtvu? (b) O čemu govori sljedeći članak?

¹⁷ Za razliku od Božjih slugu iz pretkršćanskog vremena, mi ne vidimo samo “sjenu” Božjih nauma (Hebr. 10:1). Zakoni o žrtvama poticali su Židove da razvijaju ispravne stavove kako bi imali dobar odnos s Bogom — trebali su mu biti iskreno zahvalni, davati mu najbolje što imaju i priznati da im je potrebna otkupnina. Grčke knjige Biblije pomažu nam razumjeti da će Jehova putem otkupnine zauvijek ukloniti posljedice grijeha i da zahvaljujući njoj već danas možemo imati čistu savjest pred njim. Isusova otkupna žrtva doista je divan Jehovin dar! (Gal. 3:13; Hebr. 9:9, 14).

¹⁸ Naravno, da bismo imali koristi od otkupne žrtve, nije dovoljno samo razumjeti što ona znači. “Zakon nam je bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere”, napisao je apostol Pavao (Gal. 3:24). Takva vjera mora biti popraćena djelima (Jak. 2:26). Kršćani u 1. stoljeću imali su “osnove znanja” jer su poznavali Mojsijev zakon. No Pavao ih je potaknuo da to znanje sprovedu u djelo. Tako bi živjeli u skladu s Božjim načelima o kojima su poučavali druge. (Pročitaj Rimljanima 2:21-23.)

¹⁹ Iako današnji kršćani nisu obavezni držati Mojsijev zakon, i oni moraju prinositi žrtve koje su ugodne Jehovi. U sljedećem članku vidjet ćemo kako to možemo činiti.