Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Spremno opraštajmo jedni drugima

Spremno opraštajmo jedni drugima

Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima (KOL. 3:13)

1, 2. Zašto trebaš razmisliti o tome jesi li spreman opraštati?

JEHOVINA pisana Riječ otkriva nam kako Bog gleda na grijeh i kako reagira kad zgriješimo. Iz nje možemo puno naučiti i o opraštanju. U prethodnom članku vidjeli smo zašto je Jehova oprostio Davidu i Manašeu. Oni su bili vrlo skrušeni i iskreno su žalili zbog svega što su učinili. To ih je potaknulo da priznaju svoje grijehe, prestanu činiti zlo i iskreno se pokaju. Jehova im je zbog toga ukazao milost.

2 U ovom članku govorit ćemo o opraštanju iz jedne druge perspektive. Što bi osjećao prema Manašeu da je neki član tvoje obitelji bio jedna od njegovih nedužnih žrtava? Bi li mu mogao oprostiti? Sasvim je na mjestu postaviti to pitanje jer živimo u svijetu u kojem vlada bezakonje, nasilje i sebičnost. Dakle, zašto bi kršćani trebali učiti opraštati? Ako je tebi nanesena nepravda, što će ti pomoći da kontroliraš svoje osjećaje i da spremno oprostiš onome tko te povrijedio, kao što Jehova i očekuje od tebe?

ZAŠTO TREBAMO OPRAŠTATI

3-5. (a) Kako je Isus pokazao da trebamo opraštati? (b) Koju pouku izvlačimo iz Isusove usporedbe zapisane u Mateju 18:21-35?

3 Da bismo bili u miru s članovima obitelji, prijateljima, suvjernicima i Jehovom, moramo biti spremni oprostiti onima koji su nas povrijedili, bilo da se radi o članovima skupštine ili ljudima u svijetu. Biblija ukazuje na to da se od kršćana zahtijeva da opraštaju drugima bez obzira na to koliko ih puta netko povrijedi. Isus je pomoću usporedbe o robu koji je dugovao novac svom gospodaru pokazao da je taj zahtjev itekako razuman.

 4 Taj je rob dugovao toliko novca da bi morao raditi 60 milijuna dana da otplati dug. Međutim, gospodar mu je poništio taj dug. Kad je rob otišao od svoga gospodara, pronašao je drugog roba koji je njemu dugovao svotu novca koja se mogla zaraditi za samo 100 dana. Iako ga je dužnik preklinjao da bude strpljiv s njim, rob kojemu je gospodar oprostio ogroman dug nije to htio učiniti, nego ga je bacio u zatvor. To je razbjesnilo njihovog gospodara. “Nisi li se i ti trebao smilovati drugome robu, kao što sam se i ja smilovao tebi?” upitao je gospodar. “I razgnjevio se gospodar njegov i predao ga tamničarima, dok ne vrati sve što duguje” (Mat. 18:21-34).

Što učimo iz ove Isusove usporedbe?

5 Koju pouku izvlačimo iz te usporedbe? Sam Isus je objasnio: “Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki bratu svojemu” (Mat. 18:35). Jasno je što je Isus želio reći. Budući da smo nesavršeni, cijeli život griješimo. To pokazuje da jednostavno nismo u stanju udovoljiti Jehovinim pravednim mjerilima. Pa ipak, Jehova nam je spreman oprostiti i zaboraviti naše grijehe kao da se nikada nisu ni dogodili. Stoga svatko tko želi biti Jehovin prijatelj mora opraštati svojim bližnjima. To potvrđuju i riječi koje je Isus izrekao u Propovijedi na gori: “Ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, i vaš će Otac nebeski oprostiti vama. Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni Otac vaš neće vama oprostiti vaše prijestupe” (Mat. 6:14, 15).

6. Zašto nije uvijek lako oprostiti?

6 No možda si pomislio: “Sve to dobro zvuči, ali to je lakše reći nego učiniti.” Zašto je tako? Zato što na osobne uvrede obično reagiramo vrlo emotivno. Možda smo gnjevni, osjećamo se izdanima, želimo istjerati pravdu ili se čak osvetiti. Neki misle da nikada neće moći oprostiti osobi koja ih je povrijedila. Ako se i ti slično osjećaš,  što će ti pomoći da spremno opraštaš drugima, i tako učiniš ono što Jehova traži od tebe?

PREISPITAJ SVOJE OSJEĆAJE

7, 8. Što ti može pomoći da oprostiš onome tko te povrijedio?

7 Kad nam netko doista učini nešto loše, ili kad mi to samo tako doživimo, mogli bismo jako burno reagirati. U jednom znanstvenom istraživanju koje se bavilo gnjevom opisana je reakcija jednog tinejdžera: “Jednom sam u napadu bijesa izašao iz kuće i zakleo se da se više nikada neću vratiti. Bio je divan ljetni dan i dugo sam hodao živopisnim ulicama, sve dok me mir i ljepota tog prizora malo-pomalo nisu umirili. Nakon nekoliko sati smekšao sam se i pokajnički vratio kući.” Kao što ovo iskustvo pokazuje, budeš li se smirio i hladne glave razmislio o čitavoj situaciji, vjerojatno nećeš učiniti nešto zbog čega bi kasnije mogao požaliti (Psal. 4:4; Izr. 14:29; Jak. 1:19, 20).

8 No što ako si i dalje uznemiren? Pokušaj ustanoviti zašto se tako osjećaš. Je li ti netko nanio nepravdu ili bio nepristojan prema tebi? Imaš li osjećaj da te netko namjerno povrijedio? Je li ono što ti je učinio doista bilo tako strašno? Ako shvatiš zašto si se uzrujao, lakše ćeš pronaći biblijske savjete koji ti mogu pomoći da u toj situaciji reagiraš onako kako Jehova želi. (Pročitaj Mudre izreke 15:28; 17:27.) Takav ti pristup može pomoći da budeš objektivniji i da spremnije opraštaš drugima. Iako nije uvijek lako postupiti na takav način, Božja Riječ može ti pomoći da preispitaš svoje “misli i namjere srca” te da po uzoru na Jehovu opraštaš drugima (Hebr. 4:12).

NEMOJ SVE SHVAĆATI PREVIŠE OSOBNO

9, 10. (a) Kako bismo mogli reagirati kad nas netko uzruja? (b) Zašto je korisno pozitivno razmišljati i opraštati drugima?

9 U životu nas mnogo toga može uzrujati. Naprimjer, zamisli da se neki automobil gotovo sudario s tvojim vozilom. Kako bi reagirao? Vjerojatno si imao prilike čitati o tome da se u takvim situacijama neki vozači toliko razgnjeve da napadnu druge vozače. Kao kršćanin ti sigurno ne bi tako postupio.

10 Bilo bi puno bolje smiriti se i razmisliti o onome što se dogodilo. Možda si i ti djelomično kriv jer nisi bio dovoljno koncentriran na vožnju. Možda je drugi vozač imao neki kvar na automobilu. Ovaj primjer pokazuje da možemo smanjiti ljutnju, razočaranje i druge negativne osjećaje ako se trudimo razumjeti zašto se nešto dogodilo te ako objektivno sagledamo situaciju i spremno oprostimo. U Propovjedniku 7:9 stoji: “Nemoj se brzo vrijeđati, jer uvredljivost počiva u grudima bezumnih.” Nemoj sve shvaćati previše osobno. Puno se puta pokazalo da je ono što je možda izgledalo kao namjerna osobna uvreda zapravo posljedica nesavršenosti ili nesporazuma. Trudimo se biti objektivni kad nas netko povrijedi naizgled grubim postupcima ili riječima, pokažimo mu ljubav i spremno oprostimo. Ako tako postupamo, bit ćemo sretni. (Pročitaj 1. Petrovu 4:8.)

NEKA SE VAŠ MIR VRATI K VAMA

11. Kako trebamo postupiti ako su ljudi grubi prema nama u službi propovijedanja?

11 Kako možeš ostati smiren ako je u službi propovijedanja netko grub prema tebi? Kad je Isus poslao 70 učenika da propovijedaju, rekao im je da požele  mir u svakoj kući u koju uđu. “Ako tamo bude prijatelj mira, vaš će mir počinuti na njemu”, rekao je Isus. “A ako ne bude, vratit će se k vama” (Luka 10:1, 5, 6). Sretni smo kad ljudi prihvaćaju dobru vijest jer tako mogu imati koristi od nje. No njihova reakcija ponekad nije nimalo miroljubiva. Što tada učiniti? Isus je rekao da i u takvoj situaciji moramo sačuvati mir. Na svakim vratima trebamo ostati mirni, bez obzira na to kako se ljudi ophode s nama. Ako se uzrujamo zato što je stanar neljubazan prema nama, nećemo uspjeti sačuvati unutarnji mir.

12. Na što nas Pavao potiče u Efežanima 4:31, 32?

12 Trudi se sačuvati mir u svim situacijama, a ne samo u službi propovijedanja. Naravno, to što si spreman oprostiti ne znači da odobravaš neispravne postupke ili da umanjuješ nastalu štetu. Oprostiti nekome znači zadržati unutarnji mir i prestati biti ogorčen na njega. Neki ljudi stalno razmišljaju o negativnim stvarima koje su doživjeli i o tome kako je netko loše postupio s njima, pa tako dopuštaju da im nečiji postupci oduzmu radost. Nemoj dozvoliti da takve misli upravljaju tobom. Upamti da ne možeš biti sretan ako si stalno ljut. Stoga spremno opraštaj drugima! (Pročitaj Efežanima 4:31, 32.)

POSTUPI ONAKO KAKO ŽELI JEHOVA

13. (a) Kako kršćanin može zgrtati “živo ugljevlje” na glavu svog neprijatelja? (b) Što možemo postići ako smo blagi?

13 Možda ćemo osobi koja se ružno ponijela prema nama ponekad uspjeti pomoći da se zainteresira za biblijsku istinu. Apostol Pavao je napisao: “‘Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, napoji ga, jer čineći tako, zgrćeš živo ugljevlje na glavu njegovu.’ Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom!” (Rim. 12:20, 21). Budeš li ljubazan kad doživljavaš provokacije, možda ćeš uspjeti smekšati i najtvrđu osobu te probuditi dobro u njoj. Ako pokažeš razumijevanje i suosjećanje prema onome tko te povrijedio, možda će on htjeti saznati nešto više o biblijskim učenjima. Kako bilo da bilo, možda će zbog tvoje blagosti razmišljati o tome što te navelo da postupiš drugačije od većine ljudi (1. Petr. 2:12; 3:16).

14. Zašto ne bi trebao gajiti ljutnju čak ni prema onome tko te jako povrijedio?

14 Međutim, s nekim se ljudima nipošto ne bismo trebali družiti. Naprimjer, to su oni koji su nekad pripadali skupštini, ali su počinili težak grijeh i nisu se pokajali, pa su morali biti isključeni. Ako te povrijedio netko tko je počinio težak grijeh, možda ti je jako teško oprostiti mu, čak i ako se u međuvremenu pokajao. To je razumljivo jer treba dosta vremena da bi zacijelile emocionalne rane. Ukoliko se nalaziš u takvoj situaciji, moli Jehovu da ti pomogne oprostiti pokajničkom grešniku. Uostalom, možeš li znati što je u nečijem srcu? Ne možeš, ali Jehova to zna. On ispituje najskrivenije osjećaje svake osobe i strpljiv je s grešnicima (Psal. 7:9; Izr. 17:3). Zbog toga nas Biblija potiče: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Činite ono što svi ljudi smatraju dobrim! Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rim. 12:17-19). Imaš li pravo osuđivati druge? Nikako ne (Mat. 7:1, 2). Međutim, budi uvjeren da će Bog svima pravedno suditi.

15. Što će nam pomoći da ne gajimo gnjev prema onome tko nas je povrijedio?

 15 Ako smatraš da ti je nanesena nepravda i teško ti je oprostiti prijestupniku koji se pokajao, sjeti se da i osoba koja te povrijedila na neki način ispašta jer i ona trpi posljedice naslijeđene nesavršenosti (Rim. 3:23). Jehova suosjeća sa svim nesavršenim ljudima. Stoga je dobro moliti se za onoga tko nas je povrijedio. Vjerojatno se nećemo dugo ljutiti na nekoga za koga se molimo. Isus je jasno rekao da ne smijemo gajiti gnjev čak ni prema onima koji se loše ophode s nama. Kazao je: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone” (Mat. 5:44).

16, 17. (a) Kako trebaš postupiti ako starješine donesu odluku da se neki grešnik pokajao? (b) Zašto trebaš oprostiti pokajničkom grešniku?

16 Jehova je starješinama povjerio odgovoran zadatak da odlučuju o tome je li se član skupštine koji je počinio težak grijeh pokajao ili je nepokajnički grešnik. Za razliku od Boga, ta braća nemaju potpuni uvid u situaciju, ali cilj im je da pod vodstvom svetog duha donesu odluku koja je u skladu s načelima iz Božje Riječi. Dakle, odluka koju donesu nakon što u molitvi zatraže Jehovinu pomoć u skladu je s njegovim načinom razmišljanja (Mat. 18:18).

Od kršćana se zahtijeva da opraštaju drugima

17 U takvim situacijama do izražaja dolazi naša odanost Bogu. Kad starješine donesu odluku da se grešnik pokajao, hoćeš li mu oprostiti i pokazati da ga i dalje voliš? (2. Kor. 2:5-8). To nije lako, posebno ako je ta osoba svojim postupcima povrijedila tebe ili nekoga iz tvoje obitelji. No ako se uzdaš u Jehovu i vjeruješ da on vodi skupštinu, sigurno ćeš postupiti ispravno. Pokazat ćeš da spremno opraštaš (Izr. 3:5, 6).

18. Zašto je korisno opraštati?

18 Psiholozi se slažu da je opraštanje korisno iz više razloga. Kad nekome oprostimo, oslobađamo se potisnutih emocija koje nam oduzimaju snagu i čak štete našem zdravlju te razvijamo bolje i zdravije međuljudske odnose. S druge strane, ako nismo spremni oprostiti, platit ćemo to narušenim zdravljem i lošim odnosima s drugima, bit ćemo pod stresom i teže ćemo surađivati s ljudima. No ne smijemo zaboraviti najvažniji razlog zašto trebamo opraštati — samo tako možemo biti u dobrom odnosu sa svojim nebeskim Ocem Jehovom. (Pročitaj Kološanima 3:12-14.)