TIJEKOM Prvog svjetskog rata, koji je započeo 1914, Istraživači Biblije postali su nadaleko poznati po svojoj neutralnosti (Iza. 2:2-4; Ivan 18:36; Efež. 6:12). Što su sve zbog neutralnosti pretrpjeli Božji sluge u Velikoj Britaniji?

Godine 1916. u toj je zemlji bio donesen zakon prema kojem su svi neoženjeni muškarci u dobi od 18 do 40 godina morali ići u vojsku. No zakon je omogućavao poštedu onima koji su isključivo na temelju “vjerskih ili moralnih uvjerenja” odbijali služenje vojnog roka. Država je osnovala sudove koji su određivali tko i u kojoj mjeri može biti oslobođen vojske.

No ubrzo nakon toga otprilike 40 Istraživača Biblije završilo je u vojnim zatvorima, a 8 je poslano na bojište u Francusku. Ta nepravda potaknula je braću u Velikoj Britaniji da premijeru Herbertu Asquithu napišu pismo u kojem su izrazili negodovanje zbog zatvaranja svojih suvjernika, a uz pismo su priložili i peticiju s 5 500 potpisa.

A onda su čuli da su osmorica braće koja su bila poslana u Francusku osuđena na smrt zbog toga što nisu htjela sudjelovati u ratu. No kad su bili izvedeni pred streljački odred, kazna im je preinačena u deset godina zatvora. Vratili su se u Englesku da odsluže kaznu u civilnom zatvoru.

Budući da se ratu nije nazirao kraj, počelo se regrutirati i oženjene muškarce. Na optuženičkoj klupi u engleskom gradu Manchesteru završio je i Henry Hudson, Istraživač Biblije koji je po zanimanju bio liječnik. Taj je slučaj trebao poslužiti kao pravni presedan. Sud ga je 3. kolovoza 1916. proglasio krivim, odredio mu novčanu kaznu i izručio vojsci. Istovremeno se u škotskom gradu Edinburghu vodio sličan sudski spor protiv Jamesa Fredericka Scotta, 25-godišnjeg kolportera. Međutim, sud je presudio u korist optuženika. Državno tužiteljstvo uložilo je žalbu, no odustalo je od nje i posvetilo se jednom drugom slučaju koji se vodio u Londonu. Sudilo se bratu Herbertu Kippsu, ali ovog je puta sud optuženika proglasio krivim, novčano ga kaznio i izručio vojsci.

Do rujna 1916. ukupno 264 brata zatražila su oslobođenje od vojne službe. Petorica njih oslobođena su vojske, 154 brata poslana su obavljati “javne radove od državne važnosti”, 23 su radila civilne poslove u vojsci, 82 su poslana u vojsku, a neki su od njih završili na vojnom sudu jer nisu htjeli ići u rat. Mnogi su ljudi negodovali zato  što se u zatvorima okrutno postupalo s braćom, pa su vlasti braću premjestile u radne logore.

Edgar Clay i Pryce Hughes, koji je kasnije služio kao nadglednik podružnice u Velikoj Britaniji, radili su na izgradnji brane u Walesu. S druge strane, Herbert Senior, jedan od osmorice braće koja su se vratila iz Francuske, bio je poslan u zatvor u Wakefieldu, u pokrajini Yorkshireu. Drugi koji su bili osuđeni na prisilan rad služili su svoju kaznu u surovim uvjetima u zatvoru Dartmooru, gdje se nalazilo najviše zatvorenika koji su zbog savjesti odbijali vojnu službu.

Istraživač Biblije Frank Platt, koji je pristao obavljati civilne poslove u vojsci, bio je izvrgnut dugom i okrutnom mučenju nakon što je odbio sudjelovati u ratu. Vojni dužnosnici postupali su okrutno i s Atkinsonom Padgettom, koji je upoznao istinu ubrzo nakon novačenja i više nije želio ići u rat.

Iako naša braća u ono vrijeme nisu u potpunosti razumjela do koje mjere kršćani trebaju biti neutralni, željeli su ugoditi Jehovi Bogu. Braća spomenuta u ovom članku pružila su nam izvrstan primjer jer su ostala neutralna u naročito teškom “času kušnje” (Otkr. 3:10). (Iz našeg arhiva u Velikoj Britaniji.)