1, 2. Zašto ne bismo trebali kriviti Jehovu za probleme koji pogađaju ljude? Navedi primjer.

ZAMISLI da si već mnogo godina sretno oženjen. Jednog dana dolaziš kući s posla i zatekneš neočekivan prizor. Cijela je kuća isprevrtana. Namještaj i sagovi su uništeni, a suđe razbijeno. Tvoj lijepi dom kao da je pogodio potres! Koga bi okrivio za to? Bi li odmah pomislio: “Zašto je to moja žena učinila?” ili bi se upitao: “Tko je to napravio?” Nesumnjivo bi odmah pomislio ovo drugo jer znaš da tvoja voljena žena nikad ne bi napravila takvu strašnu štetu.

² Naš dom, planet Zemlja, svakim je danom u sve gorem stanju zbog zagađenosti, nasilja i nemorala. Budući da proučavamo Bibliju, znamo da nije moguće da Jehova uzrokuje sve te probleme. On je stvorio Zemlju da bude predivan raj (1. Mojs. 2:8, 15). Jehova je Bog pun ljubavi (1. Ivan. 4:8). Istražujući Bibliju saznali smo da brojne probleme koji pogađaju svijet zapravo uzrokuje Sotona Đavo, “vladar svijeta” (Ivan 14:30; 2. Kor. 4:4).

3. Što bi nas moglo navesti na pogrešno razmišljanje?

³ No ne možemo kriviti Sotonu za sve svoje probleme. Zašto ne možemo? Zato što su neki naši problemi posljedica pogrešaka koje smo napravili. (Pročitaj 5. Mojsijevu 32:4-6.) Iako smo možda toga svjesni, zbog svoje bismo nesavršenosti mogli početi pogrešno razmišljati i krenuti putem koji vodi u propast (Izr. 14:12). Kako bi se to moglo dogoditi? Umjesto da za svoje probleme krivimo sebe ili Sotonu, mogli bismo početi kriviti Jehovu. Čak bismo se mogli početi ljutiti na njega (Izr. 19:3).

4, 5. Kako bi se moglo dogoditi da se neki kršćanin počne ljutiti na Jehovu?

⁴ Je li uopće moguće da se netko počne ljutiti na Jehovu? Moguće je, ali od toga nema nikakve koristi  (Iza. 41:11). Jedan je pjesnik jednom rekao da su naše ruke prekratke da bismo se borili s Bogom. Možda se nikada nećemo naglas žaliti na Jehovu. No u Mudrim izrekama 19:3 stoji: “Ludost čovjeku iskrivljuje put, a srce se njegovo ljuti na Jehovu.” Da, netko bi se mogao ljutiti na Boga u svom srcu. To ne mora biti odmah jasno vidljivo. Međutim, moglo bi se dogoditi da kršćanin počne nešto zamjerati Jehovi i da se zbog toga udalji od skupštine ili da prestane predano podupirati teokratske aktivnosti.

⁵ Što bi nas moglo navesti na to da se ljutimo na Jehovu? Kako možemo izbjeći tu zamku? Jako je važno dobiti odgovor na ta pitanja. O tome ovisi naš odnos s Jehovom Bogom!

6, 7. Zašto su se Izraelci u Mojsijevo vrijeme počeli žaliti na Jehovu?

⁶ Što nekog vjernog Jehovinog slugu može navesti na to da se u srcu počne žaliti na Boga? Razmotrimo pet mogućih razloga i osvrnimo se na biblijske primjere koji pokazuju kako su neki upali u tu zamku (1. Kor. 10:11, 12).

⁷ Na nas je loše utjecao negativan govor drugih. (Pročitaj 5. Mojsijevu 1:26-28.) Prisjeti se što je Jehova učinio za Izraelce. Izbavio ih je iz egipatskog ropstva. Čudom je nanio deset nevolja na Egipat i uništio faraona i njegovu vojsku u Crvenom moru (2. Mojs. 12:29-32, 51; 14:29-31; Psal. 136:15). Božji je narod bio nadomak Obećane zemlje. No u tom ključnom trenutku Izraelci su se počeli žaliti na Jehovu. Zašto su izgubili vjeru? Zato što su desetorica uhoda nakon izviđanja Obećane zemlje donijela loše vijesti i tako posijala strah u njihova srca (4. Mojs. 14:1-4). Do čega je to dovelo? Cijeli jedan naraštaj nije ušao u tu “dobru zemlju” (5. Mojs. 1:34, 35). Bi li se i nama moglo dogoditi da negativan govor drugih oslabi našu vjeru i da se zbog toga počnemo žaliti na to kako Jehova postupa s nama?

8. Zašto se u Izaijino vrijeme Božji narod žalio na Jehovu?

⁸ Obeshrabrile su nas nevolje i problemi. (Pročitaj Izaiju 8:21, 22.) U Izaijino vrijeme stanovnici Jude našli su se u bezizlaznoj situaciji. Opkolili su ih neprijatelji. Vladala je nestašica hrane i mnogi su bili gladni. No što je još gore, vladala je duhovna glad (Amos 8:11). Umjesto da su molili Jehovu da im pomogne podnijeti te nevolje, počeli su proklinjati svog kralja i svog Boga. Jehovu su krivili za svoje probleme. Ako nas je zadesila neka tragedija ili su nas pritisnuli problemi, hoćemo li pomisliti: “Gdje je bio Jehova kad sam ga najviše trebao?”

9. Zašto su Izraelci u Ezekijelovo vrijeme smatrali da Jehova ne postupa pravedno?

⁹ Ne znamo sve činjenice. Izraelci u Ezekijelovo vrijeme nisu bili upoznati sa svim činjenicama, pa su smatrali da “put Jehovin nije prav” (Ezek. 18:29). Bilo je to kao da su sebe postavili za suca Bogu. Stavljali su svoja mjerila pravde iznad Jehovinih i osuđivali ga iako im nisu bili poznati svi razlozi zašto je Jehova postupio na određeni način. Ako i mi ne razumijemo u potpunosti neki biblijski izvještaj ili ne shvaćamo zašto nam se nešto događa, hoćemo li zaključiti da Jehova ne postupa pravedno, da “put Jehovin nije prav”? (Job 35:2).

10. Što bi moglo nekoga navesti da postupi poput Adama?

 ¹⁰ Ne prihvaćamo odgovornost za svoje grijehe i pogreške. Na samom početku ljudske povijesti Adam je okrivio Boga za svoj grijeh (1. Mojs. 3:12). Iako je namjerno prekršio Božji zakon i bio potpuno svjestan koje će posljedice zbog toga snositi, okrivio je Jehovu. Ustvari, rekao je da mu je Jehova dao lošu ženu. Kasnije su i mnogi drugi okrivljavali Boga za svoje pogreške. Stoga trebamo razmisliti bi li nas razočaranje i ljutnja zbog vlastitih grešaka mogli navesti na to da Jehovina mjerila počnemo smatrati prestrogima.

11. Što učimo od Jone?

¹¹ Previše smo usredotočeni na sebe. Prorok Jona nije mogao prihvatiti Jehovinu milosrdnu odluku da poštedi stanovnike Ninive (Jona 4:1-3). Zašto mu je to bilo teško prihvatiti? Očito se bojao da će se osramotiti jer je najavljivao uništenje, a do njega nije došlo. Važnije mu je bilo što će drugi misliti o njemu nego pokazati samilost prema stanovnicima Ninive koji su se pokajali. Da li možda i mi mislimo samo na sebe i ljutimo se na Jehovu zato što kraj još nije došao? Bi li nam se moglo dogoditi da postanemo nestrpljivi dok čekamo Jehovu zato što nam se drugi rugaju dok propovijedamo ono što je Biblija prorekla? (2. Petr. 3:3, 4, 9).

12, 13. Što moramo činiti ako počnemo sumnjati u ispravnost nekih Jehovinih postupaka?

¹² Što možemo učiniti ako počnemo sumnjati u ispravnost nekih Jehovinih postupaka? Upamtimo da nije mudro tako razmišljati. U Mudrim izrekama 19:3 podsjeća nas se na to da bismo zbog neznanja mogli kriviti Jehovu za probleme koje smo zapravo sami izazvali. Stoga razmotrimo pet stvari koje će nam pomoći da ne krivimo Jehovu za svoje probleme.

 ¹³ Jačaj svoj odnos s Jehovom. Blizak odnos s Jehovom pomoći će nam da se ne ljutimo na njega. (Pročitaj Mudre izreke 3:5, 6.) Trebamo se uzdati u Jehovu. Isto tako, ne smijemo početi misliti o sebi da smo mudri ni biti usredotočeni samo na sebe (Izr. 3:7; Prop. 7:16). Budemo li primjenjivali te savjete, nećemo kriviti Jehovu kad nam se dogodi nešto loše.

14, 15. Što trebamo činiti da negativan govor drugih ne bi utjecao na nas?

¹⁴ Nemoj dozvoliti da na tebe utječe negativan govor drugih. U Mojsijevo vrijeme Izraelci su imali i više nego dovoljno razloga vjerovati da će ih Jehova uvesti u Obećanu zemlju (Psal. 78:43-53). No kad su desetorica nevjernih uhoda donijela loše vijesti, “nisu se sjećali ruke njegove” (Psal. 78:42). Budemo li razmišljali o Jehovinim postupcima i o svemu dobrom što je učinio za nas, ojačat ćemo svoj odnos s njim. Tada negativna gledišta drugih neće stvoriti jaz između nas i Jehove (Psal. 77:11, 12).

¹⁵ No što ako negativno razmišljamo o svojim suvjernicima? To može štetno utjecati na naš odnos s Jehovom (1. Ivan. 4:20). Kad su Izraelci počeli dovoditi u pitanje Aronovo pravo da bude veliki svećenik, Jehova je na to gledao kao da gunđaju protiv njega samog (4. Mojs. 17:10). Slično tome, ako gunđamo protiv onih koje je Jehova postavio da vode zemaljski dio njegove organizacije, zapravo se žalimo na Jehovu (Hebr. 13:7, 17).

16, 17. Što trebamo upamtiti kad se suočimo s problemima?

¹⁶ Upamti da Jehova ne uzrokuje naše probleme. Iako su Izraelci u Izaijino vrijeme okrenuli leđa Jehovi, on im je i dalje želio pomoći (Iza. 1:16-19). S kakvim se god problemom suočili, utješno je znati da se Jehova brine za nas i želi nam pomoći (1. Petr. 5:7). Ustvari, on obećava da će nam dati snage da izdržimo sve poteškoće (1. Kor. 10:13).

¹⁷ Ako poput vjernog Joba trpimo nepravdu, sjetimo se da Jehova ne uzrokuje naše patnje. On mrzi nepravdu, a ljubi pravednost (Psal. 33:5). Pokažimo da se slažemo s riječima Jobovog prijatelja Elihua: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao!” (Job 34:10). Jehova ne uzrokuje naše probleme. Naprotiv, on nam daje “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” (Jak. 1:13, 17).

18, 19. Zašto ne bismo trebali sumnjati u Jehovu? Navedi primjer.

¹⁸ Nemoj sumnjati u Jehovu. Bog je savršen i njegove su misli uzvišenije od naših (Iza. 55:8, 9). Stoga trebamo biti ponizni i skromni te priznati da je naše znanje ograničeno (Rim. 9:20). Rijetko kad imamo potpuni uvid u neku situaciju. Nesumnjivo si se uvjerio koliko je istinita izreka: “Tko je prvi u parnici svojoj, pravedan je, a onda dolazi bližnji njegov i ispitivanjem opovrgne riječi njegove” (Izr. 18:17).

¹⁹ Ako naš prijatelj u kojeg imamo povjerenja učini nešto što isprva ne razumijemo ili nešto što nam djeluje čudno, hoćemo li odmah pomisliti da je učinio nešto loše ili ćemo mu vjerovati, naročito ako ga dugo znamo? Ako sa svojim nesavršenim prijateljima postupamo tako obazrivo, koliko bismo tek trebali vjerovati svom  nebeskom Ocu, čiji su postupci i misli daleko uzvišeniji od naših!

20, 21. Zašto je važno zadržati na umu koji su pravi uzroci naših problema?

²⁰ Nemoj zaboraviti koji su pravi uzroci tvojih problema. Zašto je to važno? Možda smo sami odgovorni za neke probleme. Ako je tako, moramo to priznati (Gal. 6:7). Nemoj kriviti Jehovu za svoje probleme. Zašto bi to bilo nerazumno? Navest ćemo jedan primjer. Automobili mogu postići veliku brzinu. Zamisli da vozač u zavoju vozi puno brže nego što je dozvoljeno i da doživi nesreću. Treba li za to okriviti proizvođača automobila? Naravno da ne treba! Slično tome, Jehova nas je stvorio sa slobodnom voljom, ali dao nam je i smjernice koje nam pomažu donositi mudre odluke. Zašto onda kriviti svog Stvoritelja za vlastite greške?

²¹ Naravno, nisu svi problemi koje imamo posljedica naših grešaka i neispravnih postupaka. Neke nam se stvari događaju zato što nas snalazi “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” (Prop. 9:11). Nemojmo nikada izgubiti iz vida činjenicu da je Sotona Đavo glavni uzročnik zla (1. Ivan. 5:19; Otkr. 12:9). On je naš neprijatelj, a ne Jehova! (1. Petr. 5:8).

22, 23. Što trebamo imati na umu ako se obeshrabrimo zbog svojih problema?

²² Kad te snađu nevolje i problemi, sjeti se Jošue i Kaleba, koji su nam dali izvrstan primjer. Za razliku od ostalih deset uhoda, ta su dva vjerna čovjeka dobro govorila o Obećanoj zemlji (4. Mojs. 14:6-9). Pokazali su vjeru u Jehovu. Unatoč tome, morali su 40 godina lutati pustinjom s ostalim Izraelcima. Jesu li se Jošua i Kaleb žalili ili postali ogorčeni smatrajući da je to nepravedno? Nisu. Uzdali su se u Jehovu. Je li ih on blagoslovio? Dakako! Iako je cijeli jedan naraštaj umro u pustinji, njih su dvojica na koncu ušla u Obećanu zemlju (4. Mojs. 14:30). Jehova će i nas blagosloviti ako se “ne umorimo” i ako nastavimo vršiti njegovu volju (Gal. 6:9; Hebr. 6:10).

²³ Što bi trebao učiniti ako si obeshrabren zbog svojih problema, tuđih mana ili vlastitih slabosti? Usredotoči se na Jehovine divne osobine. Razmišljaj o nadi koju ti je Jehova dao. Upitaj se: Gdje bih sada bio da ne znam Jehovu? Ostani blizak s njim i nemoj se nikada u svom srcu ljutiti na njega!