1, 2. Što je pomoglo Jehovinim svjedocima da prežive marš smrti?

KAD se pretkraj Drugog svjetskog rata nacistički režim bližio svom kraju, nacisti su skovali strašan plan da pobiju tisuće logoraša koji su se još uvijek nalazili u koncentracijskim logorima. Zatvorenici iz logora Sachsenhausena morali su marširati do obale, gdje su ih planirali ukrcati na brodove i potopiti na pučini. To strašno iskustvo postalo je poznato kao marš smrti.

² Oko 33 000 logoraša iz koncentracijskog logora Sachsenhausena moralo je pješačiti 250 kilometara do njemačke luke Lübecka. Među njima bilo je i 230 Jehovinih svjedoka iz šest zemalja, kojima su vojnici naredili da marširaju zajedno. Svi su bili jako iscrpljeni zbog gladi i bolesti. Kako su naša braća uspjela preživjeti taj marš? “Neprestano smo jedni druge hrabrili da nastavimo hodati”, rekao je jedan od njih. Iznimna snaga koju su dobili od Boga i međusobna ljubav pomogle su im da prežive to mučno putovanje (2. Kor. 4:7).

3. Zašto trebamo hrabriti jedni druge?

³ Mi ne sudjelujemo u maršu smrti, ali suočavamo se s mnogim problemima. Nakon što je 1914. uspostavljeno Božje Kraljevstvo, Sotona je bio zbačen s neba na Zemlju i zato se silno razgnjevio “znajući da ima malo vremena” (Otkr. 12:7-9, 12). Kako se približava Harmagedon, tako nas on pokušava duhovno oslabiti putem raznih kušnji i pritisaka. Osim toga, moramo se boriti sa svakodnevnim životnim problemima (Job 14:1; Prop. 2:23). Ponekad nas sve to može toliko iscrpiti da se ne možemo othrvati obeshrabrenju koliko se god trudili biti jaki u emocionalnom i duhovnom pogledu. Naprimjer, jedan  je brat desetljećima hrabrio druge da ostanu vjerni Jehovi. No kad je ostario, on i njegova žena imali su mnogo zdravstvenih problema, pa je postao jako malodušan. Poput tog brata, svi mi trebamo iznimnu snagu koju daje Jehova i podršku braće i sestara.

4. Koji savjet apostola Pavla moramo uvažiti ako želimo hrabriti druge?

⁴ Ako želimo hrabriti druge, moramo uvažiti savjet koji je apostol Pavao dao hebrejskim kršćanima. Rekao je: “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge, tim više što vidite da se približava dan” (Hebr. 10:24, 25). Kako možemo primijeniti taj važan savjet?

5. Što znači da trebamo razmišljati jedni o drugima? Kako to možemo učiniti?

⁵ Što znači da trebamo razmišljati jedni o drugima? To znači da trebamo primjećivati potrebe drugih i promišljati o njima. Možemo li se upoznati s potrebama drugih ako ih samo na brzinu pozdravimo u dvorani ili ako s njima razgovaramo samo o nevažnim stvarima? To nipošto nije dovoljno. Naravno, moramo paziti da se bavimo svojim poslom i da se ne miješamo drugima u život (1. Sol. 4:11; 1. Tim. 5:13). No ako želimo ohrabriti svoju braću, trebamo ih dobro upoznati. Moramo znati njihove životne okolnosti, kako gledaju na duhovne stvari te koje su njihove jake i slabe strane. Oni trebaju znati da smo im prijatelji i da ih volimo. To je moguće samo ako provodimo vrijeme s njima, i to ne samo kad doživljavaju probleme i kad su obeshrabreni nego i u drugim prilikama (Rim. 12:13).

6. Što će pomoći starješinama da se upoznaju s potrebama svojih suvjernika?

⁶ Biblija potiče starješine da dragovoljno i gorljivo pasu Božje stado koje im je povjereno (1. Petr. 5:1-3). Kako mogu kvalitetno vršiti pastirsku službu ako ne poznaju dobro ovce koje su im povjerene? (Pročitaj Mudre izreke 27:23.) Ako su starješine pristupačni i ako vole biti u društvu svojih suvjernika, članovi skupštine osjećat će se slobodnijima obratiti im se za pomoć kad to bude potrebno. Osim toga, braća i sestre lakše će im reći kako se uistinu osjećaju i što ih brine, a to će starješinama pomoći da se upoznaju s njihovim potrebama i pruže im pomoć.

7. Kako trebamo gledati na nepromišljene riječi obeshrabrenih osoba?

⁷ U svojoj poslanici upućenoj skupštini u Solunu Pavao je rekao: “Pomažite slabima.” (Pročitaj 1. Solunjanima 5:14.) U tu grupu spadaju “potištene duše” i oni koji su obeshrabreni. U Mudrim izrekama 24:10 stoji: “Obeshrabriš li se u dan nevolje, oslabit će snaga tvoja.” Kad je netko jako obeshrabren, može govoriti nepromišljeno (Job 6:2, 3). Želimo li pomoći takvim osobama, trebamo imati na umu da njihove riječi ne moraju biti odraz onoga što stvarno misle i osjećaju. U to se uvjerila i Rachelle, čija je majka bila jako potištena. Ona kaže: “Mama je često znala reći nešto jako ružno. Tada sam se obično trudila razmišljati o tome kakva je zapravo moja mama — da je puna ljubavi, dobra i velikodušna. Shvatila sam da potišteni ljudi puno puta kažu nešto što ustvari ne misle. Najgore bi bilo uzvratiti im ružnim riječima ili postupcima.” U Mudrim izrekama 19:11 stoji: “Razumijevanje čovjeka zadržava od gnjeva i na čast mu je kad prijeđe preko prijestupa.”

8. Kome posebno trebamo pokazivati ljubav i zašto?

 ⁸ Kako možemo pomoći nekome tko je malodušan zbog grijeha koji je počinio u prošlosti i možda još uvijek osjeća sram i očaj iako je već poduzeo potrebne korake da ispravi svoju grešku? Pavao je članovima skupštine u Korintu napisao kako se trebaju ponašati prema jednom pokajničkom grešniku. Rekao je: “Spremno [mu] oprostite i utješite ga, da ga ne bi shrvala prevelika žalost. Zato vas molim, pokažite mu da ga ljubite” (2. Kor. 2:7, 8). Ne možemo naprosto pretpostaviti da naša braća znaju da ih volimo i da nam je stalo do njih. Moramo im to pokazati svojim riječima i djelima.

9. Kako možemo poticati druge “na ljubav i dobra djela”?

⁹ Pavao je napisao: “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela.” Trebamo pomagati svojim suvjernicima da pokazuju ljubav i čine dobra djela. Kad vidimo da se vatra gasi, trebamo razgrnuti žeravicu i raspiriti vatru (2. Tim. 1:6). Slično tome, možemo obzirno poticati svoju braću da pokazuju ljubav prema Bogu i bližnjima. Ako ih pohvalimo kad učine nešto dobro, potaknut ćemo ih na dobra djela.

10, 11. (a) Kome treba pohvala? (b) Navedi primjer koji pokazuje kako pohvala može pomoći osobi koja je pogriješila.

¹⁰ Svi trebamo pohvalu, bez obzira na to jesmo li obeshrabreni ili nas trenutno ne muči taj osjećaj. Jedan je starješina napisao: “Otac me nikada nije nizašto pohvalio. Zato sada nemam samopoštovanja. (...) Premda imam 50 godina, još mi uvijek puno znači kad mi prijatelji kažu da dobro obavljam zaduženja koja imam kao starješina. (...) Iz vlastitog iskustva znam koliko je važno hrabriti druge, pa se uvijek trudim pohvaliti braću.” Pohvala dobro djeluje  na svakoga, bilo da se radi o pionirima, ostarjelima ili onima koji su obeshrabreni (Rim. 12:10).

¹¹ Kad starješine pokušavaju pomoći nekome tko je pogriješio, njihovi očinski savjeti i prikladne pohvale mogu potaknuti prijestupnika da se vrati na pravi put (Gal. 6:1). To može potvrditi i naša sestra Miriam. Ona je napisala: “Prolazila sam kroz jako teško životno razdoblje jer su neki moji bliski prijatelji napustili istinu, a moj je otac baš u to vrijeme doživio moždani udar. Bila sam shrvana. Počela sam izlaziti s jednim svjetskim dečkom jer sam mislila da ću tako nadvladati potištenost.” Miriam je mislila da zbog toga nije dostojna Jehovine ljubavi i razmišljala je o tome da napusti istinu. Kad ju je jedan starješina podsjetio na to kako je nekada vjerno služila Jehovi, to ju je jako dirnulo. Dala je priliku starješinama da joj pomognu uvidjeti da je Jehova i dalje ljubi. To je oživjelo njenu ljubav prema Jehovi. Prekinula je vezu sa svjetskim mladićem i nastavila služiti Jehovi.

12. Na što moramo paziti kad pokušavamo potaknuti braću da revnije služe Bogu?

¹² Moramo paziti na koji način pokušavamo potaknuti braću da revnije služe Bogu. Ne bismo ih smjeli posramiti uspoređujući ih s drugima, kritizirati ih jer se ne drže krutih pravila koja smo mi postavili ili im nabijati osjećaj krivnje jer ne čine više u službi. Takvim metodama možda bismo i uspjeli nekoga potaknuti da se malo više potrudi, ali to bi trajalo samo kratko. S druge strane, ako suvjernika pohvalimo i apeliramo na njegovu ljubav prema Bogu, možemo ga potaknuti da zauvijek revno služi Jehovi. (Pročitaj Filipljanima 2:1-4.)

13. Što znači hrabriti druge? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹³ Trebamo hrabriti jedni druge, tim više što vidimo “da se približava dan”. Hrabriti druge znači poticati ih da nastave služiti Bogu. Kao što smo već rekli, kad potičemo braću na ljubav i dobra djela, to je kao da raspirujemo vatru koja se gotovo ugasila. Slično tome, kad hrabrimo druge, to je kao da dodajemo drva na vatru kako bi ona i dalje gorjela ili kako bi se još više rasplamsala. Osim toga, hrabriti druge znači jačati i tješiti potištene. Kad smo u prilici ohrabriti takvu osobu, moramo s njom razgovarati srdačno i blago (Izr. 12:18). Isto tako, trebamo biti brzi slušati, a spori govoriti (Jak. 1:19). Ako suosjećajno slušamo ono što nam govori, lakše ćemo shvatiti zašto je obeshrabrena i pronaći prave riječi koje će joj pomoći da iziđe na kraj sa svojim problemima.

14. Kako je jedan starješina pomogao obeshrabrenom bratu?

 ¹⁴ Pogledajmo kako je jedan suosjećajan starješina pomogao bratu koji je nekoliko godina bio neaktivan. Starješina je u razgovoru shvatio da brat još uvijek jako voli Jehovu. Taj je brat temeljito proučavao svaki broj Stražarske kule i trudio se redovito ići na sastanke. Međutim, bio je razočaran i pomalo ogorčen zbog onoga što su bili radili neki pojedinci u skupštini. Starješina ga je suosjećajno slušao i nije ga osuđivao, nego je pokazao da mu je stalo do njega i njegove obitelji. Brat je s vremenom shvatio da je dozvolio da ga neka loša iskustva iz prošlosti spriječe u tome da služi Bogu kojeg ljubi. Starješina ga je pozvao u službu propovijedanja. Brat je uz njegovu pomoć ponovno postao aktivan i s vremenom je opet počeo služiti kao starješina.

15. Kako možemo po uzoru na Jehovu hrabriti potištene?

¹⁵ Obeshrabrena osoba možda se neće odmah osjećati bolje niti će isti čas prihvatiti našu pomoć. Možda ćemo joj morati duže vrijeme pružati podršku. Pavao je rekao: “Pomažite slabima, budite dugotrpljivi sa svima” (1. Sol. 5:14). Nemojmo brzo dignuti ruke od slabih, nego ih nastavimo hrabriti. Jehova je u prošlosti bio strpljiv sa svojim slugama koji su ponekad bili obeshrabreni. Naprimjer, bio je jako milostiv prema proroku Iliji i uzimao je u obzir njegove osjećaje. Dao mu je ono što mu je trebalo da nastavi svoju službu (1. Kralj. 19:1-18). Isto tako, dobrostivo je oprostio Davidu jer se on iskreno pokajao za svoje grijehe (Psal. 51:7, 17). Bog je pomogao i piscu 73. psalma, koji mu je gotovo prestao služiti (Psal. 73:13, 16, 17). Jehova je milostiv i dobrostiv prema nama, posebno kad smo malodušni i obeshrabreni (2. Mojs. 34:6). Njegova se milost obnavlja “svakoga jutra” i “milosrđa njegova nikako ne nestaje” (Tuž. 3:22, 23). Jehova očekuje od nas da ga u tome oponašamo i da budemo obzirni prema potištenima.

16, 17. Što moramo raditi dok se ovaj svijet bliži kraju i zašto?

¹⁶ Na tisuće logoraša iz koncentracijskog logora Sachsenhausena, koji su morali sudjelovati u maršu smrti, izgubilo je život. S druge strane, svih 230 Jehovinih svjedoka je preživjelo. Zahvaljujući tome što su se cijelo vrijeme hrabrili i pomagali jedni drugima, marš smrti odveo ih je u život.

¹⁷ Mi se nalazimo na putu “koji vodi u život” (Mat. 7:14). Uskoro će svi Jehovini sluge ujedinjeno ući u pravedni novi svijet (2. Petr. 3:13). Stoga pomažimo jedni drugima da ostanemo na putu koji vodi u vječni život!