1, 2. (a) Kako znamo da se u 1. stoljeću skupština u Kolosima našla u opasnosti? (b) Koji je savjet Pavao dao braći u Kolosima kako bi im pomogao da ostanu čvrsti u vjeri?

U PRVOM stoljeću kršćanska skupština u Kolosima našla se u opasnosti! Neki članovi skupštine stvarali su podjele time što su govorili drugima da se kršćani trebaju držati Mojsijevog zakona. Neki su pak zagovarali asketizam, pogansko filozofsko učenje koje podrazumijeva krajnje samoodricanje. Stoga je apostol Pavao kršćanima u Kolosima napisao ohrabrujuću poslanicu u kojoj ih je upozorio na takva pogrešna učenja, rekavši: “Pazite da vas tko ne odmami filozofijom i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji, na načelima ovoga svijeta, a ne na Kristovim učenjima” (Kol. 2:8, bilješka).

² Pavao je znao da bi ti pomazani kršćani, kad bi usvojili “načela ovoga svijeta”, odbacili priliku za spasenje koje im je omogućio Jehova (Kol. 2:20-23). Stoga im je htio pomoći da ostanu u dobrom odnosu s Bogom, pa im je savjetovao: “Mislite na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji” (Kol.  3:2). Da, Kristova braća trebala su zadržati u mislima nadu u to da će dobiti neraspadljivo nasljedstvo koje se za njih “čuva na nebesima” (Kol. 1:4, 5).

3. (a) Koju nadu pomazani kršćani uvijek imaju u mislima? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

³ Pomazani kršćani i danas postupaju u skladu s Pavlovim savjetom te uvijek imaju u mislima Božje nebesko Kraljevstvo i svoju nadu u to da će biti “sunasljednici Kristovi” (Rim. 8:14-17). No što je s onima koji se nadaju vječnom životu na Zemlji? Kako se Pavlove riječi odnose na njih? Na koji način “druge ovce” mogu primijeniti savjet: “Mislite na ono što je na nebu”? (Ivan 10:16). Kako svima nama može koristiti razmatranje nekih pojedinosti iz života Abrahama i Mojsija, vjernih Božjih slugu iz prošlosti, koji su unatoč raznim poteškoćama uvijek imali u mislima “ono što je na nebu”?

4. Kako druge ovce mogu pokazati da uvijek imaju na umu “ono što je na nebu”?

⁴ Iako druge ovce nemaju nebesku nadu, i one mogu uvijek imati na umu “ono što je na nebu”. Kako mogu pokazati da to čine? Tako da Jehovu Boga i njegovo Kraljevstvo smatraju najvažnijima u svom životu (Luka 10:25-27). Krist nam je u tome pružio izvanredan primjer (1. Petr. 2:21). Poput naše braće u 1. stoljeću, i mi se susrećemo s pogrešnim razmišljanjima, svjetovnom mudrošću i filozofijom te materijalističkim stavovima jer živimo u svijetu kojim vlada Sotona. (Pročitaj 2. Korinćanima 10:5.) Trebamo se ugledati na Isusa i paziti da ne pokleknemo pred takvim napadima na svoju duhovnost.

5. Kako se možemo preispitati s obzirom na svoje gledište o novcu i materijalnim stvarima?

⁵ Jesmo li dopustili da na nas utječu svjetovna gledišta o novcu i materijalnim stvarima? Obično se po našem načinu razmišljanja i našim postupcima vidi što doista volimo. Isus je rekao: “Gdje je blago tvoje, ondje će biti i srce tvoje” (Mat. 6:21). Da bismo utvrdili kamo nas srce vuče, dobro je da s vremena na vrijeme sami sebe preispitamo. Upitaj se: Koliko vremena provodim razmišljajući o nečemu što je povezano s novcem? Razmišljam li puno o tome kako pronaći bolji posao, zaraditi više novca i lagodnije živjeti ili se trudim zadržati “bistro” oko i usredotočiti se na duhovne stvari? (Mat. 6:22). Isus je ukazao na to da se oni kojima je glavni cilj u životu skupiti “blago na zemlji” u duhovnom pogledu nalaze u velikoj opasnosti (Mat. 6:19, 20, 24).

6. Kako možemo izvojevati pobjedu u borbi protiv tjelesnih sklonosti?

⁶ Naše nesavršeno tijelo navodi nas da udovoljavamo svojim grešnim željama. (Pročitaj Rimljanima 7:21-25.) Ako ne bismo dopustili Božjem svetom duhu da nas vodi u životu, mogli bismo početi činiti “djela tame”, među kojima su “razuzdane gozbe i pijanke” te “bludničenje i besramna djela” (Rim. 13:12, 13). Da bismo pobijedili u borbi protiv “onoga što je na zemlji” — onoga što je privlačno grešnom tijelu — moramo uvijek imati na umu “ono što je na nebu”. No za to treba uložiti puno truda. Stoga je apostol Pavao rekao: “Tučem svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao roba” (1. Kor. 9:27). Nema sumnje, ne smijemo biti popustljivi prema sebi ako u trci za život želimo stići do cilja! Razmotrimo u nastavku kako su dva bogobojazna čovjeka iz starog doba činila ono što je ugodno Bogu (Hebr. 11:6).

7, 8. (a) S kakvim su se problemima suočili Abraham i Sara? (b) Što je Abraham uvijek imao na umu?

⁷ Kad je Jehova rekao Abrahamu neka se sa svojom obitelji preseli u zemlju Kanaan, on ga je spremno poslušao. Zbog njegove vjere i poslušnosti Jehova je s njim sklopio savez, rekavši mu: “Velik ću narod od tebe načiniti, blagoslovit ću te” (1. Mojs. 12:2). No nakon više godina Abraham i njegova žena Sara još uvijek nisu imali djece. Je li Jehova zaboravio obećanje koje je bio dao Abrahamu? Tom bogobojaznom čovjeku život u Kanaanu nije bio nimalo lak. On i njegova obitelj otišli su iz Ura, bogatog grada u Mezopotamiji, i ostavili ondje svoju kuću i rodbinu. Prevalili su više od 1 600 kilometara da bi došli u Kanaan te su ondje živjeli u šatorima. Usto ih je zadesila glad i morali su se boriti protiv pljačkaša (1. Mojs. 12:5, 10; 13:18; 14:10-16). No oni se unatoč svemu tome nisu željeli vratiti u Ur i ondje uživati u lagodnom životu! (Pročitaj Hebrejima 11:8-12, 15.)

⁸ Abraham nije čeznuo za onim “što je na zemlji”, nego je vjerovao Jehovi (1. Mojs. 15:6). On je uvijek imao na umu “ono što je na nebu” tako što je razmišljao o Božjim obećanjima. Svevišnji Bog nagradio ga je zbog njegove vjere time što mu se obratio i rekao mu: “‘Pogledaj, molim te, na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!’ A onda je dodao: ‘Toliko će biti potomstva tvojega’” (1. Mojs. 15:5). Te su riječi sigurno ohrabrile Abrahama. Svaki put kad bi noću pogledao u nebo obasuto zvijezdama, mogao se sjetiti kako mu je Jehova obećao da će mu umnožiti potomstvo. U vrijeme koje je Bog odredio Abraham je dobio nasljednika, kao što je bilo i obećano (1. Mojs. 21:1, 2).

9. Kako nas razmišljanje o Abrahamu može potaknuti da revno služimo Bogu?

⁹ Poput Abrahama, i mi očekujemo ispunjenje Božjih obećanja (2. Petr. 3:13). Ako ne razmišljamo često o “onom što je na nebu”, moglo bi nam se učiniti da Jehova kasni s ispunjenjem svojih obećanja, pa bi naša revnost u njegovoj službi mogla splasnuti. Naprimjer, razmisli o sljedećem: Jesi li nekada činio određene žrtve da bi služio kao pionir ili da bi na neki drugi način služio Bogu u većoj mjeri? Ako jesi, zaslužuješ pohvalu. No kako je s tobom danas? Sjeti se da je Abraham uvijek imao u mislima “grad s pravim temeljima” (Hebr. 11:10). On je “povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim” (Rim. 4:3).

10. Kakvo je obrazovanje stekao Mojsije i kako je bio odgajan?

¹⁰ I Mojsije je bio jedan od onih koji su uvijek mislili na “ono što je na nebu”. U mladosti je stekao izvanredno obrazovanje — bio je “poučen svoj mudrosti egipatskoj”. Egipat je u to doba bio vodeća svjetska sila, a Mojsije je bio odgajan kao član faraonove obitelji. Nije ni čudo da je uz takvo obrazovanje Mojsije postao “silan u svojim riječima i djelima” (Djela 7:22). Zamisli što je sve mogao postići u tom svijetu! Unatoč tome Mojsije je razmišljao o nečemu puno uzvišenijem — o vršenju Božje volje.

11, 12. Što je Mojsije jako cijenio i kako to znamo?

¹¹ Dok je Mojsije bio mali, njegova majka, Jokebeda, sigurno ga je učila o hebrejskom Bogu. Mojsije je jako cijenio ono što je naučio o Jehovi i smatrao je to bogatstvom većim od bilo kakvog materijalnog blaga. Stoga se odrekao prilike da kao član faraonove obitelji jednog dana  stekne moć i bogatstvo. (Pročitaj Hebrejima 11:24-27.) Spoznaja o Jehovi i vjera u njega potaknule su Mojsija da misli na “ono što je na nebu”.

¹² Mojsije je stekao najbolje obrazovanje koje je bilo dostupno u njegovo doba. No je li ga upotrijebio za stjecanje moći, slave ili bogatstva u Egiptu? Nije. Biblija kaže da je “odbio zvati se sinom kćeri faraonove” te da je radije “izabrao biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego uživati u prolaznim grešnim zadovoljstvima”. Očito je da je Mojsije svoje znanje o Jehovi koristio kako bi vršio njegovu volju.

13, 14. (a) Što je Mojsiju pomoglo da bude spreman za izvršavanje zadatka koji mu je Jehova namjeravao povjeriti? (b) Što možda i mi, poput Mojsija, trebamo učiniti?

¹³ Mojsije je ljubio Jehovu i bilo mu je jako stalo do njegovog naroda. Kad je imao 40 godina, pomislio je da je spreman osloboditi Božji narod iz egipatskog ropstva (Djela 7:23-25). No Mojsiju je nešto nedostajalo da bi mu Jehova mogao povjeriti taj zadatak. Trebao je razviti dobre osobine kao što su poniznost, strpljivost, blagost i samosvladavanje (Izr. 15:33). Mojsiju je bila potrebna obuka koja bi ga pripremila da izdrži kušnje i nevolje s kojima se morao suočiti. Stoga mu je Bog dao da četrdeset godina bude pastir, što mu je trebalo pomoći da razvije spomenute dobre osobine.

¹⁴ Je li Mojsije nešto naučio tijekom tih godina koje je proveo čuvajući ovce? Doista jest! Božja Riječ kaže da je Mojsije postao “vrlo krotak čovjek, najkrotkiji od svih ljudi na zemlji” (4. Mojs. 12:3). Postao je ponizan, što mu je pomoglo da se strpljivo ophodi s različitim ljudima i rješava njihove teške probleme (2. Mojs. 18:26). I mi možda trebamo razviti neke dobre osobine koje će nam pomoći da preživimo “veliku nevolju” i dođemo u Božji novi svijet, u kojem će vladati pravednost (Otkr. 7:14). Jesmo li u stanju lijepo se ophoditi s drugim ljudima, pa tako i s onima koje smatramo temperamentnima ili pak preosjetljivima? Trebali bismo postupati u skladu s riječima apostola Petra, koji je svoje suvjernike potaknuo: “Svakoga poštujte, svu braću ljubite!” (1. Petr. 2:17).

15, 16. (a) Zašto je važno uvijek imati na umu ono što je ispravno? (b) Zašto se kršćani trebaju uzorno vladati?

¹⁵ Vremena u kojima živimo naročito su teška (2. Tim. 3:1). Stoga uvijek moramo imati na umu ono što je ispravno kako bismo ostali duhovno budnima (1. Sol. 5:6-9). Razmotrimo tri područja života na kojima možemo pokazati da to činimo.

¹⁶ Ponašanje: Petar je ukazao na to da se kršćani trebaju uzorno vladati. Rekao je: “Uzorno živite među ljudima iz svijeta! (...) Kad vide vaša dobra djela, slavit će Boga” (1. Petr. 2:12). Bili mi kod kuće, na poslu, u školi, u društvu prijatelja ili u službi propovijedanja, dajmo sve od sebe kako bismo se ponašali uzorno i time slavili Jehovu. Naravno, budući da smo nesavršeni, svi mi činimo greške (Rim. 3:23). No budemo li vodili “dobru bitku vjere”, moći ćemo pobijediti svoje nesavršeno tijelo (1. Tim. 6:12).

17. Kako se možemo ugledati na Isusa Krista? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹⁷ Način razmišljanja i stavovi: Da bismo se ponašali uzorno, trebamo imati ispravne stavove u životu. Apostol Pavao rekao je: “Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus” (Filip. 2:5). Kako je Isus razmišljao i kakve je stavove imao?  On je bio ponizan, a poniznost ga je poticala da bude samopožrtvovan u službi. Isus je uvijek imao na umu koliko je važno propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Mar. 1:38; 13:10). U životu mu je uvijek bilo najvažnije ono što piše u Božjoj Riječi (Ivan 7:16; 8:28). Marljivo je proučavao svete spise kako bi ih mogao citirati i tumačiti te braniti ono što u njima piše. Ako smo ponizni te ako revno propovijedamo drugima i proučavamo Bibliju, pokazujemo da razmišljamo poput Krista.

18. Kako možemo pokazati da smo podložni Jehovi i da želimo vršiti njegovu volju?

¹⁸ Služba Bogu: Jehovin je naum da se “u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji” (Filip. 2:9-11). Iako je na tako visokom položaju, Isus je podložan svom Ocu i ponizno vrši njegovu volju, a to bismo i mi trebali činiti (1. Kor. 15:28). Kako možemo pokazati da smo podložni Jehovi i da želimo vršiti njegovu volju? Tako da svim srcem izvršavamo zadatak koji nam je povjeren, a to je činiti učenike “od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:19). Osim toga, mi “činimo dobro svima” tako što pomažemo svojim bližnjima i svojoj braći u vjeri (Gal. 6:10).

19. Što trebamo odlučno činiti?

¹⁹ Doista smo zahvalni Jehovi na tome što nas podsjeća da trebamo uvijek imati na umu “ono što je na nebu”. Stoga “ustrajno trčimo trku koja je pred nama”! (Hebr. 12:1). Budimo odlučni služiti Jehovi “cijelom dušom”, znajući da će naš nebeski Otac bogato nagraditi naš trud (Kol. 3:23, 24).