Oni revno služe Bogu – u saveznoj državi New Yorku
PRIJE nekoliko godina Cesar i njegova supruga Rocio vodili su lagodan život u Kaliforniji. Cesar se bavio instaliranjem sustava za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju te je radio puno radno vrijeme, a Rocio je radila u jednoj liječničkoj ordinaciji i imala je skraćeno radno vrijeme. Živjeli su u svojoj kući i nisu imali djece. No jednog dana dogodilo se nešto što im je promijenilo život. Što je to bilo?
U listopadu 2009. podružnica u Sjedinjenim Američkim Državama poslala je pismo svim skupštinama u zemlji. U njemu je zamolila braću i sestre koji imaju potrebno znanje i iskustvo da se prijave kao volonteri za privremenu betelsku službu kako bi pomogli u proširenju betelskog kompleksa u Wallkillu, u saveznoj državi New Yorku. Poziv je bio upućen čak i objaviteljima koji su prešli dobnu granicu koja inače vrijedi za betelsku službu. “S obzirom na naše godine, znali smo da nam je to možda zadnja prilika da služimo u Betelu”, kažu Cesar i Rocio. “Nipošto je nismo htjeli propustiti!” Njih dvoje odmah su predali molbe za tu službu.
Prošlo je više od godinu dana, a Cesar i Rocio još nisu bili pozvani u Betel. Unatoč tome oni su odlučili pojednostaviti život kako bi lakše ostvarili svoj cilj. Cesar kaže: “Garažu smo pretvorili u garsonijeru kako bismo kuću mogli dati u najam. Zatim smo se iz naše kuće iz snova od 200 kvadratnih metara, koju smo bili sagradili samo nekoliko godina ranije, preselili u garsonijeru od 25 kvadratnih metara. To smo učinili kako bi nam bilo lakše doći u Betel ako nas jednog dana pozovu onamo.” Što se potom dogodilo? Rocio kaže: “Mjesec dana nakon što smo se preselili u našu garsonijeru pozvali su nas da služimo kao privremeni volonteri u Wallkillu. Nema sumnje, time što smo pojednostavili život pružili smo Jehovi priliku da nas blagoslovi.”
JEHOVA IH BOGATO BLAGOSLIVLJA ZBOG NJIHOVE POŽRTVOVNOSTI
Poput Cesara i Rocio, stotine braće i sestara bile su spremne učiniti neke žrtve kako bi sudjelovale * Mnogi bračni parovi ostavili su svoje lijepe kuće, dobro plaćene poslove, pa čak i kućne ljubimce kako bi u većoj mjeri služili Jehovi. Je li ih Jehova blagoslovio zbog takve požrtvovnosti? Itekako!
u građevinskim projektima koji se provode u saveznoj državi New Yorku. Neki od njih rade na proširenju kompleksa u Wallkillu, a mnogi drugi pomažu u gradnji našeg glavnog sjedišta u Warwicku.Naprimjer, Way, koji je po struci električar, i njegova žena Debra živjeli su u Kansasu. Premda oboje imaju skoro 60 godina, prodali su svoju kuću i većinu imovine te su se preselili u Wallkill kako bi ondje mogli služiti kao vanjski suradnici Betela. * Iako su zbog toga morali poduzeti neke promjene u svom životu, zaključili su da je to bilo vrijedno svake žrtve. Govoreći o svom poslu u Betelu, Debra kaže: “Ponekad imam dojam da ilustracije iz naših publikacija koje prikazuju kako gradimo kuće u novom svijetu postaju stvarnost pred mojim očima!”
Melvin i Sharon prodali su svoju kuću i imovinu u Južnoj Karolini kako bi mogli pomagati na gradilištu u Warwicku. Nije im bilo lako učiniti tu žrtvu, no njima je velika čast sudjelovati u tom značajnom građevinskom projektu. Oni kažu: “Presretni smo jer znamo da radimo nešto što će koristiti cijeloj Božjoj organizaciji. To je divan osjećaj.”
Kenneth, umirovljeni građevinski radnik, i njegova žena Maureen, koji imaju preko 50 godina, došli su iz Kalifornije kako bi pomogli u gradnji glavnog sjedišta u Warwicku. Prije nego što su počeli služiti ondje, zamolili su jednu sestru iz skupštine da pazi na njihovu kuću. Osim toga, zamolili su druge članove svoje obitelji da vode brigu o Kenovom ostarjelom ocu. Je li im žao zbog žrtava koje su učinili kako bi mogli služiti u Betelu? Nije! “Ova služba donosi nam mnoge blagoslove”, kaže Ken. “Znači li to da nemamo nikakvih poteškoća? Naravno da ne, ali ovakav način života donosi nam veliko zadovoljstvo i zato bismo ovu službu od sveg srca preporučili drugima.”
KAKO SU SVLADALI PREPREKE
Većina onih koji su došli pomagati na gradilištu morala je svladati neke prepreke. Naprimjer, William i Sandra, koji imaju nešto više od 60 godina, vodili su lagodan život u Pennsylvaniji. Imali su uspješnu tvrtku sa 17 zaposlenika koja je izrađivala dijelove za precizne strojeve. William i Sandra služili su u skupštini u kojoj su bili još od malih nogu, a većina članova njihove obitelji i rođaka živjela je na tom području. Kad im se pružila prilika da služe u Wallkillu kao vanjski suradnici Betela,
znali su da bi zbog toga trebali ostaviti gotovo sve ljude koji su im dragi i odreći se svega na što su se bili naviknuli. “Bez ikakve sumnje, najveći nam je izazov bio napustiti lagodan život”, kaže William. No puno su se molili i potom su odlučili preseliti se. Nimalo nisu požalili zbog toga. “To što možemo sudjelovati u gradnji podružnice i raditi rame uz rame s članovima betelske obitelji pruža nam radost koja se ni s čim ne može usporediti”, kaže William. “Sandra i ja nikad nismo bili toliko sretni!”Ricky, koji je bio voditelj građevinskih projekata na Havajima, dobio je poziv da služi kao vanjski suradnik Betela kako bi pomagao u gradnji objekata u Warwicku. Njegova žena Kendra željela je da on prihvati taj poziv. No brinulo ih je kako će se preseljenje odraziti na njihovog 11-godišnjeg sina Jacoba. Pitali su se je li mudro preseliti se u državu New York te hoće li se njihov sin moći prilagoditi na život u potpuno drugačijoj sredini.
“Jedan od najvažnijih ciljeva koje smo si postavili bio je pronaći neku skupštinu u kojoj će biti mlade braće i sestara koji su duhovno jaki”, kaže Ricky. “Htjeli smo da Jacob ima dobro društvo.” Ispalo je da u skupštini u koju su došli ima vrlo malo djece, ali zato u njoj ima nekoliko betelskih radnika. Ricky kaže: “Nakon prvog sastanka upitao sam Jacoba kako mu se sviđa nova skupština s obzirom na to da u njoj nema njegovih vršnjaka. Odgovorio mi je: ‘Ne brini, tata. Prijatelji će mi biti mlada braća iz Betela.’”
I doista, mladi betelski radnici sprijateljili su se s Jacobom. Kako je to utjecalo na njega? Ricky kaže: “Jedne sam večeri prošao pokraj njegove sobe i vidio da u njoj još uvijek gori svjetlo. Mislio sam da igra videoigre, ali on je čitao Bibliju! Pitao sam ga što radi, a on mi je odgovorio: ‘Ja sam mladi betelski radnik, pa moram pročitati Bibliju za godinu dana.’” Ne treba ni spominjati da su Ricky i Kendra oduševljeni, i to ne samo zato što Ricky sudjeluje u gradnji objekata u Warwicku nego i zato što njihov sin u novoj sredini duhovno napreduje (Izr. 22:6).
NISU ZABRINUTI ZA BUDUĆNOST
Građevinski projekti u Wallkillu i Warwicku jednog će dana biti završeni, pa braća i sestre koji su pozvani da pomažu u gradnji znaju da u Betelu služe samo privremeno. Jesu li oni zabrinuti zato što ne znaju kamo će nakon toga ići ili što će raditi? Nikako! Mnogi od njih složili bi se s onim što kažu dva bračna para s Floride koja imaju preko 50 godina. John, koji je radio kao voditelj gradilišta, Psal. 119:116). Luis, koji projektira sustave za gašenje požara, i njegova žena Quenia služe u Wallkillu. Oni kažu: “Već smo vidjeli kako nam Jehova velikodušno daje sve što nam je potrebno u materijalnom pogledu. Premda ne znamo kako će to ubuduće činiti i gdje ćemo mi tada biti, uvjereni smo da će se on brinuti za nas” (Psal. 34:10; 37:25).
i njegova žena Carmen služe kao privremeni volonteri u Warwicku. Oni kažu: “Jehova se dosad uvijek brinuo za naše potrebe. Sigurni smo da nas Jehova nije pozvao ovamo samo da bi nas kasnije ostavio na cjedilu” (BLAGOSLOVIT ĆU VAS “DOK NE BUDE DOSTA”
Većina onih koji su došli pomagati na gradilištima u državi New Yorku mogla je naći razloge da ne sudjeluje u tim građevinskim projektima. No oni su iskušali Jehovu jer on sam na to poziva sve svoje sluge moleći ih: “Iskušajte me (...) neću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti na vas blagoslov dok ne bude dosta!” (Mal. 3:10).
Hoćeš li i ti iskušati Jehovu te dobiti od njega bogate blagoslove? U molitvi razmisli o tome kako bi mogao sudjelovati u važnim građevinskim projektima koje trenutno provodi Božja organizacija — bilo u državi New Yorku bilo u tvojoj blizini — pa ćeš iz prve ruke osjetiti kako Jehova nagrađuje svoje sluge (Mar. 10:29, 30).
Dale, građevinski inženjer iz Alabame, i njegova žena Cathy toplo preporučuju takvu vrstu službe. Oni služe kao volonteri u Wallkillu te kažu: “Ako se odvažiš promijeniti svoj način života i okušati se u nečem novom, imat ćeš priliku vidjeti kako na tebe djeluje Jehovin duh.” A što trebaš učiniti da bi se mogao staviti na raspolaganje? Dale kaže: “Pojednostavi svoj život, a onda ga još malo pojednostavi, pa onda još malo. Nikada nećeš požaliti zbog toga!” Gary iz Sjeverne Karoline 30 je godina radio kao voditelj građevinskih projekata. On i njegova žena Maureen smatraju da je jedan od najvećih blagoslova koje su dobili u Warwicku to što imaju priliku “družiti se i surađivati s mnoštvom divne braće i sestara koji već godinama služe Jehovi u Betelu”. Gary dodaje: “Da bi služio u Betelu, trebaš živjeti jednostavnim životom, jer je to najbolji način da dočekaš kraj ovog starog svijeta.” Jason iz Illinoisa, koji je prije radio za jednu tvrtku koja se bavi postavljanjem i održavanjem elektroinstalacija, i njegova žena Jennifer rade na proširenju Betela u Wallkillu. Oni kažu da je taj posao “vjerojatno najsličniji onome što ćemo raditi kad budemo živjeli u novom svijetu”. Jennifer dodaje: “Izvanredan je osjećaj znati da Jehova cijeni sve što radiš i da se putem takve službe pripremaš za ono što te čeka u budućnosti. Jehova će te uvijek velikodušno nagraditi za tvoj trud.”
^ odl. 7 Vanjski suradnici Betela s nepunim radnim vremenom sami se brinu za svoj smještaj i pokrivaju svoje životne troškove dok jedan ili više dana u tjednu rade u Betelu.