Osobe koje pate od preosjetljivosti na mirise suočavaju se s nimalo jednostavnim problemom. Vrlo vjerojatno ne mogu utjecati na to koliko će biti izloženi mirisima u svom svakodnevnom kontaktu s nepoznatim ljudima. Ipak, neki su postavili pitanje bi li bilo moguće zamoliti braću i sestre da ne koriste kolonjsku vodu i parfeme na skupštinskim i pokrajinskim sastancima te na kongresima.

Naravno, nijedan kršćanin ne želi namjerno otežavati drugima posjećivanje kršćanskih sastanaka i većih skupova. Svima nam je potrebno ohrabrenje koje dobivamo putem sastanaka (Hebr. 10:24, 25). Zbog toga bi bilo dobro da osobe kojima mirisi smetaju u tolikoj mjeri da im to otežava prisustvovanje sastancima razgovaraju o tome sa starješinama. Iako ne bi bilo prikladno ni u skladu s Biblijom postavljati pravila o korištenju parfema na sastancima, starješine mogu članovima skupštine pružiti informacije koje im mogu pomoći da razumiju s kakvim se poteškoćama neki objavitelji suočavaju. Ovisno o okolnostima, starješine mogu na Osposobljavanju za kršćansku službu pod točkom “Po potrebi skupštine” razmotriti informacije koje su objavljene u našoj literaturi ili mogu iznijeti taktičnu obavijest o toj temi. * Međutim, starješine ne mogu uvijek iznova davati takve obavijesti. Na našim sastancima uvijek će biti novozainteresiranih osoba i posjetitelja koji nisu upoznati s ovim problemom, a nama je stalo do toga da se oni osjećaju ugodno. Nikoga se ne bi smjelo dovoditi u situaciju da se osjeća nelagodno zato što u razumnoj mjeri koristi parfem.

Ondje gdje je to moguće starješinstvo se može pobrinuti da osobe koje pate od preosjetljivosti na mirise sjede u nekom odvojenom dijelu dvorane. Naprimjer, to bi mogla biti pomoćna prostorija ili soba za sastanke starješina u kojoj mogu slušati program. Ako neki objavitelji pate od težeg oblika preosjetljivosti na mirise te se problem ne može riješiti takvim razumnim koracima, možda starješine mogu organizirati da neki član skupštine za njih snima sastanke ili da ih prate putem telefona, kao i mnoga druga braća koja su vezana za kuću.

Posljednjih godina u Našoj službi za Kraljevstvo potiče nas se da posebno pazimo na korištenje parfema za vrijeme regionalnih kongresa. Uzimajući u obzir da se većina kongresa održava u zatvorenim prostorima, koji se provjetravaju samo ventilacijskim sustavom, prisutne se moli da u takvim prilikama umjereno koriste kozmetičke preparate intenzivnog mirisa ili da ih ne koriste. To se posebno odnosi na regionalne kongrese jer kongresni objekti obično nemaju poseban prostor za osobe koje su previše osjetljive na mirise. Međutim, ta uputa nikad nije bila dana s namjerom da postane pravilo za skupštinske sastanke, pa je ne bismo trebali tako ni tumačiti.

Dok god budemo živjeli u ovom svijetu, svi ćemo osjećati posljedice naslijeđene nesavršenosti. Stoga sigurno jako cijenimo kad se drugi trude ublažiti naše patnje! Odreći se parfema da bi nekom suvjerniku olakšali prisustvovanje sastancima nekima možda nije lako. No ljubav bi ih mogla potaknuti da ipak budu spremni na takvu žrtvu.

Čitateljima Biblije Poncije Pilat poznat je zbog uloge koju je imao u Isusovom suđenju i pogubljenju (Mat. 27:1, 2, 24-26). Međutim, njegovo se ime pojavljuje više puta i u drugim povijesnim zapisima iz tog vremena. Prema djelu The Anchor Bible Dictionary, svjetovni povijesni zapisi o njemu “brojniji su i detaljniji nego zapisi o bilo kojem drugom rimskom upravitelju Judeje”.

Pilatovo ime najčešće se pojavljuje u zapisima židovskog povjesničara Josipa Flavija. On je zabilježio tri događaja koja svjedoče o tome da se Pilat suočavao s problemima dok je upravljao Judejom, a još jedan sličan događaj zapisao je židovski povjesničar Filon. Rimski pisac Tacit, koji je bilježio povijest rimskih careva, potvrđuje da je Poncije Pilat dao pogubiti Isusa za vrijeme vladavine cara Tiberija.

Godine 1961. arheolozi su među iskopinama drevnog rimskog kazališta u izraelskom gradu Cezareji pronašli kamenu ploču na kojoj je čitko napisano Pilatovo ime na latinskom jeziku. Natpis (prikazan na slici) nepotpun je, no smatra se da je izvorno glasio: “Blaženim bogovima (ovaj je) Tiberieum Poncije Pilat, prefekt Judeje, posvetio.” Spomenuti Tiberieum vjerojatno je bio hram posvećen rimskom caru Tiberiju.

U članku iz rubrike “Pitanja čitatelja” koji je objavljen u Stražarskoj kuli od 15. srpnja 2002. bilo je rečeno da sestra treba pokriti glavu kad vodi biblijski tečaj u prisutnosti objavitelja muškog spola, bez obzira na to je li on kršten ili nije. No dodatnim razmatranjem tog pitanja došlo se do zaključka da bi tu uputu ipak trebalo promijeniti.

Ako kršteni brat prisustvuje već ustaljenom tečaju koji vodi sestra, tada bi ona svakako trebala pokriti glavu. Time pokazuje da poštuje načelo podložnosti koje je Jehova postavio u kršćanskoj skupštini jer obavlja zadatak koji bi inače trebao izvršiti brat (1. Kor. 11:5, 6, 10). Druga je mogućnost da zamoli brata neka on vodi tečaj ako to može i ako se osjeća sposobnim za to.

Međutim, ako ustaljenom biblijskom tečaju koji vodi sestra prisustvuje nekršteni objavitelj koji nije njen suprug, s biblijskog gledišta ona ne mora pokriti glavu. Ipak, možda će neke sestre na temelju svoje savjesti odlučiti da i u takvim situacijama pokriju glavu.