Idi na sadržaj

Idi na kazalo

“Ako može Kingsley, mogu i ja!”

“Ako može Kingsley, mogu i ja!”

NAKON što ga je brat lagano potapšao po ramenu, Kingsley je počeo čitati Bibliju. Bio mu je to prvi zadatak u Teokratskoj školi propovijedanja. Pažljivo je izgovarao svaku riječ, i to bez greške. No pritom uopće nije gledao u Bibliju. Zašto?

Kingsley je živio na Šri Lanki i bio je slijep. Ujedno mu je bio oštećen sluh te se kretao pomoću invalidskih kolica. Kako je taj čovjek upoznao Jehovu i udovoljio preduvjetima za to da se uključi u Teokratsku školu propovijedanja? Ispričat ću vam.

Kad sam upoznao Kingsleyja, jako me se dojmilo koliko ga zanima biblijska istina. Prije toga proučavao je Bibliju s nekoliko Jehovinih svjedoka, a njegova knjiga Spoznaja koja vodi do vječnog života na Brailleovom pismu bila je već sva izlizana. * Kad sam ga upitao želi li ponovno proučavati Bibliju, pristao je. Međutim, postojala su dva problema.

Kao prvo, Kingsley je živio u domu za starije i nemoćne. Ondje je uvijek bilo prilično bučno, a Kingsley je vrlo slabo čuo, pa sam morao govoriti puno glasnije nego inače dok sam razgovarao s njim. Ustvari, svi u domu mogli su nas čuti dok smo proučavali!

Kao drugo, Kingsley je na svakom tečaju mogao pročitati i usvojiti vrlo malo novih informacija. Da bi tijekom proučavanja što više upamtio, Kingsley se marljivo pripremao. Nekoliko bi puta pročitao gradivo, potražio retke u svojoj Bibliji na Brailleovom pismu i zatim u mislima sročio odgovore na pitanja. Ta se metoda pokazala vrlo djelotvornom. Tijekom proučavanja sjedio je prekriženih nogu na tepihu te uzbuđeno lupkao rukama po podu dok je oduševljeno objašnjavao ono što je naučio, vičući na sav glas. Ubrzo smo počeli proučavati dvaput tjedno, i to po dva sata!

POČEO JE DOLAZITI NA SASTANKE I SUDJELOVATI U TEOKRATSKOJ ŠKOLI

Kingsley i Paul

Kingsley je silno želio ići na sastanke u dvoranu, ali to nije bilo nimalo lako. Trebala mu je pomoć da sjedne u kolica i ustane iz njih te da uđe u automobil i u dvoranu. No mnogi članovi skupštine naizmjence su mu pomagali, smatrajući to velikom čašću. Za vrijeme sastanaka Kingsley je pored uha držao zvučnik, pažljivo slušao i zdušno komentirao!

Nakon što je neko vrijeme proučavao, Kingsley je odlučio uključiti se u Teokratsku školu propovijedanja. Dva tjedna prije njegovog prvog zadatka upitao sam ga je li vježbao čitanje Biblije. Ponosno mi je rekao: “Da, brate, vježbao sam čitanje oko 30 puta.” Pohvalio sam ga za uloženi trud i zamolio ga da mi pročita to što je uvježbao. Otvorio je svoju Bibliju na Brailleovom pismu, stavio prste na tekst i počeo čitati. Međutim, zapazio sam da prstima ne prelazi po tekstu onako kako je to inače činio. Upamtio je cijeli ulomak iz Biblije!

Promatrao sam ga u nevjerici dok su mi se suze slijevale niz lice. Upitao sam ga kako je uspio tako dobro zapamtiti gradivo kad ga je pročitao samo 30 puta. Odgovorio mi je: “Ne, čitao sam ga oko 30 puta svaki dan.” Kingsley je više od mjesec dana svaki dan sjedio na svom tepihu i čitao tekst sve dok ga nije cijelog upamtio.

Došao je dan da Kingsley održi svoj prvi zadatak u Teokratskoj školi. Kad je pročitao ulomak do kraja, dvoranom se prolomio gromoglasan pljesak. Mnogi su se rasplakali kad su vidjeli koliko je truda taj novi učenik uložio u pripremu svog zadatka. Jedan objavitelj koji je zbog velike treme prestao držati govore u Teokratskoj školi zamolio je da se ponovno uključi u školu. Zašto je to učinio? Rekao je: “Ako može Kingsley, mogu i ja!”

Dana 6. rujna 2008, nakon što je tri godine proučavao Bibliju, Kingsley se krstio u znak predanja Jehovi. Vjerno je služio Bogu kao njegov svjedok sve do svoje smrti 13. svibnja 2014. Bio je uvjeren u to da će u raju na Zemlji moći još bolje služiti Jehovi jer će biti savršeno zdrav i u naponu snage (Iza. 35:5, 6). (Ispričao Paul McManus.)

^ odl. 4 Knjiga je izdana 1995. Više se ne tiska.