ZABRINUTOST može štetno djelovati na zdravlje. Može uzrokovati depresiju te čovjeku oduzeti snagu i volju za bilo kakvom aktivnošću. Jedna nadahnuta izreka kaže: “Od zabrinutosti čovjeku srce klone, a dobra riječ veseli ga” (Mudre izreke 12:25). Zabrinutost može imati teške posljedice na ljudski organizam. U jednoj knjizi stoji: “Liječnici znaju kako zabrinutost utječe na tjelesne funkcije. Ona može podići (ili sniziti) krvni tlak, povisiti broj bijelih krvnih stanica, a pod djelovanjem adrenalina na jetru iznenada može doći do poremećaja u razini šećera u krvi. Zabrinutost čak može utjecati na nalaz elektrokardiograma. Dr. Charles Mayo rekao je: ‘Zabrinutost utječe na cirkulaciju, srce, žlijezde i na cijeli živčani sustav’” (How to Master Your Nerves, dr. P. Steincrohn i dr. D. LaFia, 1970, stranica 14).

Daleko ozbiljnija je šteta koju zabrinutost može prouzročiti u duhovnom pogledu. Isus Krist je rekao da brige oko problema koji su u ovom svijetu sastavni dio života mogu ugušiti cijenjenje prema “riječi Božjoj”. Kao što trnje može spriječiti mladicu da raste i donosi plod, tako i zabrinutost može spriječiti osobu da duhovno napreduje i donese plod na slavu Bogu (Matej 13:22; Marko 4:18, 19; Luka 8:7, 11, 14). Budući da su dozvolili da ih zaokupe životne brige, a zanemarili su svoje duhovne potrebe, mnogi će zaslužiti osudu kad Sin Božji ponovno dođe u svojoj slavi, te će izgubiti vječni život (Luka 21:34-36).

Sasvim je na mjestu voditi brigu o tome radimo li ono što je ugodno Jehovi Bogu kako ne bismo izgubili blagoslove koji čekaju njegove predane sluge. Onaj tko je učinio ozbiljan prijestup trebao bi se osjećati poput psalmista, koji je rekao: “Tjeskoban sam postao zbog grijeha svojega” (Psalam 38:18). Kad smo u razumnoj mjeri zabrinuti i tjeskobni zbog učinjenog grijeha, to će nas potaknuti da priznamo grijeh, pokajemo se i prestanemo činiti ono što je neispravno te da ponovno razvijemo dobar odnos s Jehovom, Svevišnjim Bogom.

Svi kršćani trebaju voditi brigu o duhovnoj, fizičkoj i materijalnoj dobrobiti svojih suvjernika (1. Korinćanima 12:25-27). Takva briga za druge dolazi do izražaja u pismu koje je apostol Ivan uputio Gaju: “Ljubljeni, molim se da ti u svemu bude dobro i da budeš zdrav, kao što je duši tvojoj sada dobro” (3. Ivanova 2). Apostol Pavao je rekao da ga pritišće “briga za sve skupštine” (2. Korinćanima 11:28). Bio je duboko zabrinut za to hoće li svi učenici Sina Božjeg ostati vjerni do kraja.

Biblija govori i o tome da se trebamo “brinuti za Gospodinovo”, odnosno za sve čime se slavi Sin Božji. Budući da kršćani koji su samci nemaju odgovornosti i brige koje donose brak i roditeljstvo, mogu se manje brinuti za “svjetovno”, a više “za Gospodinovo” (1. Korinćanima 7:32-35).

Apostol Pavao je napisao da se kršćani koji su u braku “brinu za svjetovno”, jer ih čekaju neke dužnosti koje samci nemaju. Dok se brine za sebe, svoj dom i svoje osnovne životne potrebe — hranu, odjeću i krov nad glavom — osoba koja nije u braku treba daleko manje toga nego ona koja se mora brinuti za obitelj. Budući da je odnos između muža i žene vrlo prisan, oboje se s pravom brinu da ugode jedno drugome jer time doprinose fizičkoj, psihičkoj, emocionalnoj i duhovnoj dobrobiti cijele obitelji. Čak i ako se ne suočavaju s bolešću, nekim nepredviđenim problemima, ograničenjima i drugim poteškoćama, bračni parovi koji imaju djecu “svjetovnome”, odnosno aktivnostima koje nisu duhovnog karaktera, a važne su za svakodnevni život, moraju posvećivati mnogo više vremena nego što to čini većina kršćana koja nije u braku.

Pa ipak, brige oko svjetovnih stvari ne bi smjele zaokupljati svu našu pažnju. Isus Krist je to jasno dao do znanja Lazarovoj sestri Marti. Toliko se brinula za svoje goste da ga nije  imala vremena slušati. S druge strane, Marija je izabrala “bolji dio” — dobila je duhovnu pouku od Božjeg Sina (Luka 10:38-42).

Ako smo posve uvjereni da Jehova ljubi svoje sluge i brine se za njihovu dobrobit, nećemo biti suviše zabrinuti (Jeremija 17:7, 8). Isus Krist je ukazao na to u Propovijedi na gori. Savjete o zabrinutosti zaključio je sljedećim riječima: “Ne budite (...) zabrinuti za sutrašnji dan, jer će sutrašnji dan imati svoje brige. Dosta je svakom danu zla njegova” (Matej 6:25-34). Kršćani se ionako svaki dan moraju boriti s problemima, pa nema smisla da se još opterećuju i onim što bi se moglo dogoditi sutradan, a što se zapravo možda nikada neće ni dogoditi.

Čak i ako u vrijeme progonstva kršćani dođu na saslušanje pred vlasti, pouzdanje u Božju podršku pomoći će im da ne budu zabrinuti. Jehova će ih putem svog duha poduprijeti u toj teškoj situaciji i omogućiti im da daju dobro svjedočanstvo (Matej 10:18-20; Luka 12:11, 12).

Kad god je kršćanin opterećen zbog nečega što ga brine, izaziva u njemu tjeskobu i strah, trebao bi se obratiti svom nebeskom Ocu u molitvi. Tako može ‘sve svoje brige baciti na Jehovu’, uvjeren da će ga on čuti jer se brine za njega (1. Petrova 5:7). To će mu donijeti spokoj, mir od Boga, koji čuva naše srce i um. Duboko u svojoj nutrini, u svom srcu, neće osjećati tjeskobu, strepnju ni nemir i neće biti rastresen ni uznemiren uslijed zabrinutosti (Filipljanima 4:6, 7).