OVOG tjedna na sastanku u našoj skupštini Niurka je prvi put imala točku — prikazala je vođenje biblijskog razgovora. Da bi se pripremila, zapisala je na Brailleovom pismu što će reći, a zatim je uvježbavala svoj tekst kako bi ga zapamtila. Ja sam joj bila sugovornica na podiju — glumila sam osobu koja želi upoznati biblijska učenja. Govorila sam na mikrofon, a Niurka je imala slušalice jer jako slabo čuje. Kad smo završile točku, prisutni su joj tako glasno pljeskali da ih je Niurka čak uspjela čuti. Po osmijehu na njenom licu vidjelo se koliko je radosna i zadovoljna. I ja sam bila sretna. Misionarska služba doista donosi divne rezultate!

Sjećam se prvog susreta s Niurkom. Bilo je to prije dvije godine. Ugledala sam je nakon polusatne vožnje po prašnjavim putevima. Sjedila je na verandi skromne seoske kuće od drva i građevinskih blokova, a natkrivene hrđavim limenim krovom. Osjetio se miris koza, zečeva i pasa, a čulo se i njihovo glasanje. Niurka je sjedila pognute glave; djelovala je usamljeno i potišteno. Imala je 34 godine, no izgledala je dosta starije.

Lagano sam je potapšala po ramenu i ona je okrenula glavu prema nama, no nije nas mogla vidjeti jer je već 11 godina bila slijepa. Da bih predstavila sebe i svoju suradnicu, morala sam joj jako glasno govoriti na uho. Kasnije smo saznali da Niurka boluje od Marfanovog sindroma, genetske bolesti koja joj stvara velike poteškoće. Niurka ima i dijabetes, bolest koja može biti opasna, pa stoga mora redovito kontrolirati razinu šećera u krvi jer se ona nepredvidivo mijenja.

Kad sam Niurki stavila Bibliju u ruke, prepoznala je koja je to knjiga i rekla da ju je rado čitala dok nije izgubila vid. Kako da tu usamljenu, poniznu, krhku osobu poučim okrepljujućim istinama iz Božje Riječi? Budući da je bila pismena, ispočetka sam joj stavljala plastična slova u ruke. Brzo ih je naučila prepoznavati. Kasnije je stavljala ruke na moje dok bih joj pokazivala znakove, pa je tako naučila povezivati svako slovo sa znakom za to slovo u američkom znakovnom jeziku. S vremenom je naučila i druge znakove. Budući da sam i ja sama tek počela učiti znakovni jezik, svaki put sam se nekoliko sati pripremala prije našeg proučavanja. I Niurka i ja imale smo snažnu volju, stoga smo brzo svladavale znakovni jezik.

 Kad je Niurka preko jedne dobrotvorne organizacije dobila slušne aparate, počela je strahovito brzo napredovati. Iako nisu bili najsuvremeniji, puno su joj pomogli. Budući da je preko deset godina bila slijepa i gotovo posve gluha, povukla se u svoj svijet. No Jehova joj je svojim duhom pomogao da um i srce ispuni spoznajom, nadom i ljubavlju. Hodajući uz pomoć štapa, Niurka je ubrzo u susjedstvu počela prenositi drugima biblijske istine.

Niurka vodi biblijski tečaj sa svojom tetkom i njenom kćerkom te sa ženom svog bratića. Svaki put se marljivo priprema za tečaj nastojeći dobro upamtiti gradivo. Njene učenice čitaju odlomke iz knjige, a Niurka pročita pitanje na svaki odlomak iz svoje knjige na Brailleu. Niurkina suradnica prenosi joj odgovore učenica tako što joj glasno govori na uho ili joj pokazuje znakove taktilnom metodom.

Cijela skupština pomaže Niurki i hrabri je. Nekoliko sukršćana pomaže joj da dolazi na sastanke i veće skupove. Drugi surađuju s njom u službi propovijedanja. Niurka mi je nedavno rekla: “Nikad prije nisam osjetila takvu ljubav.” Namjerava se krstiti na našem sljedećem oblasnom kongresu.

Skrećemo u Niurkinu ulicu i vidimo je kako sjedi na sunčanoj verandi podignute glave i nasmiješena lica. Pitam je zašto se smiješi. Ona kaže: “Razmišljala sam o budućnosti, kada će Zemlja biti raj. Zamišljala sam da sam već tamo.”