U ponedjeljak 2. travnja 2007. potres jačine 8,1 stupnja po Richterovoj ljestvici pogodio je neke dijelove Solomonskih otoka, tropskog arhipelaga sjeveroistočno od Australije. Za samo nekoliko minuta ogromni su valovi — neki kažu da su bili visoki deset metara — udarili u obalna područja pokrajine Western, uslijed čega su 52 osobe poginule, a bez doma je ostalo 6 000 osoba.

Među najteže stradalim mjestima bio je Gizo, obalni gradić s oko 7 000 stanovnika koji se nalazi na otoku Ghizo, samo 45 kilometara od epicentra potresa. Mala skupština Jehovinih svjedoka u Gizu trebala je te večeri obilježiti obljetnicu Kristove smrti (1. Korinćanima 11:23-26). Dan je počeo uobičajeno — sunce je izlazilo, a more bilo mirno. A onda je u 7.39 po lokalnom vremenu započeo potres.

Ron Parkinson, starješina tamošnje skupštine, i njegova žena Dorothy pripremali su doručak kad se desio potres. “Naša se stara kuća savijala poput palme, ali nije se srušila”, kaže Ron. “Buka je bila zastrašujuća. Namještaj, posuđe, pijanino i sve ostalo palo je na pod i razbilo se. Jedva smo uspjeli pobjeći iz kuće. Dorothy je izranila noge na staklo, jer je bila bosa.”

Tony i Christine Shaw, misionari koji žive u blizini, također su istrčali iz kuće. “Potres je bio tako jak da sam pala i nisam mogla ustati”, kaže Christine. “U moru su plutale kuće. Ogroman val iščupao ih je iz temelja. Ljudi u kanuima očajnički su veslali i u ruševinama tražili preživjele. Nakon toga osjetio se drugi snažan udar, a zatim i treći. Tlo je podrhtavalo idućih pet dana. Bilo je užasno!”

Patson Baea živi na otoku Sepo Hite, udaljenom od Giza oko šest kilometara, i bio je ondje kada se zbio potres. Što se dogodilo s Patsonom i njegovom obitelji tijekom potresa?

Patson se prisjeća tog strašnog događaja: “Potrčao sam prema obali za svojom ženom Naomi i naše četvero djece. Pali su na pod, ali nisu bili ozlijeđeni. Djeca su se tresla od straha, a neka su i plakala. Naomi i ja brzo smo ih umirili.

Primijetio sam nešto neobično na moru. Približavao se tsunami. Bili smo sigurni da će potopiti naš maleni otok. Moja majka Evalyn, koja je živjela na obližnjem otočiću,  također je bila u opasnosti. Rekao sam svojoj obitelji da brzo uđu u motorni kanu i pošli smo spasiti moju majku.

Nakon kratkog putovanja ispod našeg je kanua prošao ogroman val. More se dizalo i spuštalo. Kad smo došli do moje majke, bila je zbunjena i u šoku, i jako se bojala ući u vodu. Naomi i naš 15-godišnji sin Jeremy skočili su u valovito more i pomogli joj da dopliva do kanua. Zatim smo najvećom brzinom isplovili u dublje vode.

Do tada se more jako povuklo i ugledali smo koraljne grebene oko otoka. Odjednom se ogroman val sručio na oba otoka. Gostinska soba, koja se u našoj kući nalazila tik do mora, bila je potpuno razrušena i nije ju se moglo popraviti. Voda je potopila naš dom i uništila mnogo toga što smo imali. Kad se more povuklo, iz svoje smo razrušene kuće uzeli Biblije i pjesmarice i otišli u Gizo.”

Na obali se moglo vidjeti mnogo razrušenih kuća i poginulih ljudi. Zapadna strana otoka Ghiza najviše je stradala. Najmanje 13 sela potpuno je uništeno kad se vodeni zid visok navodno pet metara sručio na njih.

Te su se večeri 22 osobe okupile u Gizu u dvorani Jehovinih svjedoka kako bi obilježile obljetnicu Kristove smrti. Srećom, nitko od njih nije bio teže povrijeđen. “Nije bilo struje, a naše su kerozinske svjetiljke bile pokvarene”, kaže Ron, kojeg smo spomenuli ranije. “Zato je brat Shaw održao govor pod svjetlom baterijske lampe. U mraku smo snažno i višeglasno pjevali hvalospjeve Jehovi.”

Kad su vijesti o nesreći došle do glavnog grada Honiare, tamošnja je podružnica Jehovinih svjedoka brzo organizirala pružanje pomoći. Telefonski je brzo utvrđeno da je većina Jehovinih svjedoka u postradalim područjima na sigurnom. Pouzdani su pojedinci poslani da pronađu jedinu Jehovinu svjedokinju koja je živjela na otoku Choiseulu. Pronašli su je živu i zdravu. U Gizo su poslana i novčana sredstva kako bi se moglo kupiti ono što je bilo neophodno.

U četvrtak su prvim avionom u Gizo stigli i predstavnici podružnice. “Sa sobom smo donijeli i nekoliko kutija s humanitarnom pomoći”, kaže Craig Tucker, član Odbora podružnice. “Drugi su putnici svoju prtljagu morali ostaviti zbog prekoračenja težine, ali na našu veliku radost sve su naše kutije stigle na odredište. To je bila jedna od prvih pošiljki s humanitarnom pomoći koja je stigla u postradalo područje. Dva dana kasnije brodom su dopremljene i druge potrebne stvari.”

U međuvremenu su Tony Shaw i Patson Baea, zajedno s drugim Jehovinim svjedocima iz Giza, putovali dva sata kanuom kako bi pomogli svojoj braći i sestrama u vjeri koji žive na otoku Ranonggi. Potres je ovaj otočić, dug 32 i širok 8 kilometara, podigao iz vode, i to za 2 metra! Iznenadno kretanje vode oko otoka vjerojatno je pokrenulo tsunami koji je pogodio obližnje otoke.

“Članovi skupštine bili su presretni kad su nas vidjeli”, kaže Tony. “Bili su živi i zdravi, no iselili su se iz kuća, strahujući od daljnjih podrhtavanja tla. Naš brod bio je prvi s humanitarnom pomoći. Prije nego što smo otišli, iskreno smo u molitvi zahvalili Jehovi.”

Patson kaže: “Nekoliko dana nakon toga vratili smo se na Ranonggu i donijeli još potrebnih stvari te smo potražili obitelj Jehovinih svjedoka koja je živjela daleko na kraju otoka. Na kraju smo našli Matthewa Itua i njegovu obitelj. Tih su dana boravili duboko u šumi. Plakali su od sreće kad su vidjeli da ih nismo zaboravili. Potres im je uništio kuću, kao i većinu kuća u njihovu selu. Međutim, najveća im je briga bila mogu li dobiti druge Biblije, jer su svoje izgubili u potresu.”

Kršćanska ljubav koju smo pokazali nije prošla nezapaženo. “Jedan novinar koji je kritizirao neučinkovito pružanje humanitarne pomoći bio je iznenađen i vrlo dojmljen kad je saznao da su Jehovini svjedoci za samo nekoliko dana od potresa članovima svoje zajednice dopremili hranu, cerade i druge potrepštine”, kaže Craig Tucker. “Mještani Ranongge pohvalili su nas zbog brzog dopremanja pomoći i žalili se da njima njihova crkva nije pomogla”, dodaje Patson. Jedna je žena rekla: “Vaša organizacija tako brzo pomaže!”

Jehovini svjedoci nisu pomagali samo svojoj braći u vjeri. “U privremenoj bolnici u Gizu vidjeli smo jedan bračni par koji smo sreli nekoliko dana ranije dok smo propovijedali”, kaže Christine Shaw. “I muž i žena bili su povrijeđeni i doživjeli su traumu. Unuk im je poginuo u tsunamiju, i to tako što ga je val doslovce istrgnuo iz ruku te žene. Brzo smo se vratili kući i donijeli im hranu i odjeću. Bili su jako zahvalni za to.”

Žrtvama elementarnih nepogoda nije dovoljna samo materijalna pomoć. Naročito im je potrebna utjeha, a nju im može pružiti jedino Riječ Božja, Biblija. “Neki su svećenici govorili da Bog kažnjava ljude zbog njihovih grijeha”, kaže Ron. “Ali mi smo im iz Biblije pokazali da Bog ne čini nikakvo zlo. Mnogi od njih zahvalili su nam što smo ih utješili tim mislima” (2. Korinćanima 1:3, 4; Jakov 1:13). *