Neki smatraju da nam je sudbina odredila kad ćemo umrijeti. Drugi vjeruju da je sam Bog predodredio vrijeme naše smrti. Osim toga smatraju i da su svi važniji događaji u našem životu neizbježni. Imate li i vi slično gledište?

Mogli biste se upitati sljedeće: “Ako ne možemo utjecati na svoju budućnost, ako su Bog ili sudbina već unaprijed odredili ishod neke situacije, ima li onda smisla moliti se Bogu za pomoć? Ako su događaji u našem životu unaprijed određeni, zašto poduzimati bilo kakve mjere opreza kako bismo se zaštitili? Zašto vezati sigurnosni pojas dok se vozimo u automobilu? I na koncu, zašto izbjegavati vožnju pod utjecajem alkohola?”

Biblija nipošto ne odobrava takvo nepromišljeno postupanje. Ona nas ne uči da je u našem životu sve predodređeno, što se vidi po tome što je Izraelcima bilo zapovjeđeno da paze na vlastitu sigurnost i na sigurnost drugih. Naprimjer dobili su zapovijed da ravne krovove svojih kuća ograde niskim zidom, kako netko ne bi slučajno pao s krova. No zašto bi Bog dao takvu zapovijed ako je ionako već odredio tko će i kada pasti s krova i umrijeti? (5. Mojsijeva 22:8).

No što je s ljudima koji poginu u prirodnim katastrofama ili drugim tragičnim događajima na koje ne mogu utjecati? Je li sudbina odredila da oni upravo tada umru? Nije. Kralj Salamun, koji je napisao nekoliko biblijskih knjiga, rekao je da “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od [nas]” (Propovjednik 9:11). Stoga tragični događaji nisu unaprijed određeni, bez obzira na to koliko su čudne ili nevjerojatne okolnosti pod kojima se događaju.

Međutim neki smatraju da su te riječi proturječne onome što je Salamun ranije napisao. Naime u Propovjedniku 3:1, 2 stoji: “Sve ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme: vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire.” No je li Salamun doista zastupao fatalističko gledište o životu? Razmotrimo podrobnije njegove riječi.

Salamun time nije želio reći da je predodređeno kada će se tko roditi i kada će umrijeti. On je, zapravo, samo istaknuo da se ljudi rađaju i umiru te da je to nešto što se stalno događa. Naravno, u životu postoje i usponi i padovi. Salamun je rekao da postoji “vrijeme kad se plače i vrijeme kad se smije”. Time je htio reći da su takvi događaji koji se stalno ponavljaju i nepredviđene nevolje sastavni dio života, dio “svega što se čini pod nebom” (Propovjednik 3:1-8; 9:11, 12). Stoga je zaključio da se ne bismo smjeli toliko zaokupiti svakodnevicom da zaboravimo svog Stvoritelja (Propovjednik 12:1, 13).

Premda su život i smrt u vlasti našeg Stvoritelja, on ipak ne određuje našu sudbinu. Biblija uči da nam Bog svima nudi mogućnost da živimo vječno. No on nas ne prisiljava da prihvatimo njegovu ponudu. Umjesto toga njegova Riječ kaže: “Tko god želi, neka uzme vode života zabadava!” (Otkrivenje 22:17).

Dakle mi moramo imati želju “uzeti vode života”. Prema tome naša budućnost nije određena sudbinom, već je svojim odlukama, stavovima i postupcima određujemo mi sami.