PETAR je s velikim zanimanjem promatrao lica Isusovih slušatelja. Nalazili su se u sinagogi u Kafarnaumu, gradu na obali Galilejskog mora. Petar je ondje živio i radio kao ribar, a ondje su živjeli i mnogi njegovi prijatelji, rođaci i ljudi s kojima je radio. Petar je sigurno žarko želio da njegovi sugrađani dožive Isusa onako kako ga je on doživio i da osjete koliko je prekrasno učiti o Božjem Kraljevstvu od najvećeg učitelja koji je ikad živio. No činilo se da se to neće dogoditi.

Mnogi su prestali slušati Isusa. Neki su naglas prigovarali jer se nisu slagali s onim što je govorio. No Petra je najviše uznemirila reakcija nekih Isusovih učenika. S njihovog je lica nestala radost i oduševljenje koje ljudi osjećaju kad dođu do neke važne spoznaje, do istine koja im može promijeniti život. Bili su uznemireni, čak ogorčeni. Neki od njih Isusov su govor javno proglasili sablažnjivim. Odbili su ga dalje slušati, napustili su sinagogu i prestali ga slijediti.

Bilo je to teško razdoblje za Petra i druge apostole. Ni Petar nije u potpunosti razumio ono o čemu je Isus tog dana govorio. Sigurno je shvaćao zašto bi Isusove riječi na prvi pogled mogle djelovati sablažnjivo. No što je Petar učinio? To nije bio ni prvi ni posljednji put da se njegova vjernost Učitelju našla na ispitu. U nastavku ćemo razmotriti kako je vjera pomogla Petru da izađe na kraj s takvim kušnjama i ostane vjeran.

Petar je mnogo puta bio iznenađen postupcima i riječima svog Učitelja jer se on često ponašao potpuno suprotno onome što su drugi od njega očekivali. Samo dan prije opisanog događaja Isus je čudom nahranio tisuće ljudi, a oni su ga zbog toga pokušali proglasiti kraljem. No njegova reakcija mnoge je iznenadila. On se povukao i rekao svojim učenicima da uđu u čamac i otplove prema Kafarnaumu. Dok su noću plovili olujnim Galilejskim morem, Isus je svoje učenike ponovno iznenadio. Počeo je hodati površinom uzburkane vode i pritom je Petru dao važnu pouku o vjeri. *

Čim je svanulo jutro, shvatili su da su ih mnogi čamcima pratili preko jezera. No ti ljudi očito nisu osjećali duhovnu glad za biblijskim istinama, nego su željeli da im Isus čudom pribavi još hrane. On ih je prekorio zato što su razmišljali samo o materijalnim  stvarima. Ta se rasprava nastavila u sinagogi u Kafarnaumu, gdje im je Isus rekao nešto što nisu očekivali. Pokušao im je dati jednu važnu pouku koju nije bilo lako shvatiti.

Isus nije želio da ga ti ljudi smatraju samo osobom koja će im dati doslovnu hranu. Naprotiv, želio je da shvate da im on pruža duhovnu hranu koja potječe od Boga i da će im svojim dolaskom na Zemlju i predstojećom smrću omogućiti da dobiju vječni život. Stoga im je ispričao usporedbu u kojoj je sebe usporedio s manom, kruhom koji je sišao s neba u Mojsijevo vrijeme. Kad su neki tome počeli prigovarati, ispričao je upečatljivu usporedbu — rekao je da trebaju jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv ako žele dobiti život. U tom trenutku neki njegovi slušatelji počeli su mu se otvoreno protiviti. Rekli su: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?” Nakon toga čak su ga i mnogi učenici prestali slijediti * (Ivan 6:48-60, 66).

Što je Petar učinio? I njega su sigurno zbunile Isusove riječi. Nije još shvaćao da Isus mora umrijeti kako bi izvršio Božju volju. No je li bio u napasti da se i on povede za tim prevrtljivim učenicima koji su tog dana napustili Isusa? Ne, Petar je bio puno drugačiji od njih. Po čemu se razlikovao?

Isus je upitao svoje apostole: “Hoćete li i vi otići?” (Ivan 6:67). Obratio se svoj dvanaestorici, no kao i obično odgovorio mu je Petar. Petar je možda bio najstariji među njima. U svakom slučaju, bio je najotvoreniji. Rijetko se ustručavao reći ono što misli. Tom je prilikom izrekao ove prekrasne i upečatljive riječi: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života” (Ivan 6:68).

To su bile zaista dirljive riječi. Vjera u Isusa pomogla je Petru da izgradi jednu izvanrednu osobinu — vjernost. Petru je bilo jasno da je Isus jedini Spasitelj i da on spašava ljude propovijedajući o Božjem Kraljevstvu. Iako su ga neke stvari zbunjivale, znao je da se nema kome drugom obratiti ako želi dobiti Božje odobravanje i vječni život.

Što vi mislite o tome? Nažalost, danas mnogi tvrde da vole Isusa, no nisu mu vjerni. Ako želimo biti istinski odani Kristu, moramo na njegova učenja gledati jednako kao i Petar. Trebamo ih upoznati, shvatiti i živjeti u skladu s njima, čak i onda kada su potpuno drugačija od naših očekivanja ili od onog što se nama osobno sviđa. Isus želi da dobijemo vječni život, no to možemo jedino ako mu budemo vjerni.

Nedugo nakon tih burnih događaja, Isus je s apostolima i nekim učenicima krenuo na dugo putovanje na sjever. Snijegom  pokriven vrh gore Hermona na krajnjem sjeveru Obećane zemlje ponekad se mogao vidjeti čak s modrog Galilejskog mora. Dok su se približavali toj gori uspinjući se prema selima u blizini Cezareje Filipove, ona im se činila još višom. * U tom prekrasnom okruženju, s pogledom na velik dio Obećane zemlje, koja se protezala prema jugu, Isus je svojim sljedbenicima postavio jedno važno pitanje.

“Što govore ljudi, tko sam ja?” zanimalo je Isusa. Možemo zamisliti Petra kako je pogledao Isusa u oči i ponovno se uvjerio u pronicljivost, dobrotu i nadmoćnu inteligenciju svog Učitelja. Isus je želio znati do kakvih su zaključaka došli njegovi slušatelji na temelju onog što su vidjeli i čuli. Njegovi učenici odgovorili su mu na to pitanje ponavljajući neka uvriježena pogrešna gledišta o tome tko je on. No Isus je želio saznati više. Zanimalo ga je da li i njegovi najbliži sljedbenici imaju krive predodžbe o njemu. Stoga ih je upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Luka 9:18-22).

Petar je ponovno brzo reagirao. Jasno je i odlučno rekao ono što su mnogi od prisutnih mislili u svom srcu: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Možemo zamisliti kako mu se Isus s odobravanjem nasmiješio i srdačno ga pohvalio. Isus je podsjetio Petra da je sam Jehova Bog, a ne neki čovjek, objavio tu važnu istinu onima koji iskreno vjeruju. Petar je shvatio jednu od najvažnijih istina koje je Jehova dotad otkrio — identitet davno prorečenog Mesije, odnosno Krista (Matej 16:16, 17).

Na tog se Krista odnosilo drevno proročanstvo o kamenu koji će graditelji odbaciti (Psalam 118:22; Luka 20:17). Imajući na umu takva proročanstva, Isus je otkrio da će Jehova osnovati kršćansku skupštinu na kamenu, odnosno stijeni, čiji je identitet Petar upravo utvrdio. * Potom je Petru povjerio vrlo važna zaduženja u toj skupštini. Nije mu dao prednost pred drugim apostolima, kao što to neki misle, nego mu je povjerio veliku odgovornost. Dao mu je “ključeve kraljevstva” (Matej 16:19). Petrov zadatak bio je objaviti trima različitim grupama ljudi da imaju priliku ući u Božje Kraljevstvo — najprije Židovima, zatim Samarićanima i na kraju neznabošcima, odnosno ne-Židovima.

Isus je kasnije rekao da će se od onoga kojemu je mnogo dano mnogo i tražiti, a Petrov primjer potvrđuje istinitost tih riječi (Luka 12:48). Isus je nastavio otkrivati važne  činjenice o Mesiji, između ostalog govorio je o neizbježnoj patnji i smrti koje su mu predstojale u Jeruzalemu. Petra su te riječi uznemirile. Stoga je pozvao Isusa na stranu i prekorio ga: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!” (Matej 16:21, 22).

Petar je nesumnjivo imao dobre namjere, pa je Isusov odgovor sigurno sve iznenadio. Okrenuo je leđa Petru, pogledao druge učenike, koji su vjerojatno slično razmišljali, i rekao mu: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Matej 16:23; Marko 8:32, 33). Isusove su riječi korisne za sve nas. Lako se može dogoditi da počnemo razmišljati na ljudski način, a ne na Božji. Tada bismo, čak i kad želimo nekome pomoći, nenamjerno zastupali Sotonine, a ne Božje interese. No kako je Petar reagirao na Isusove riječi?

Sigurno je bio svjestan da ga Isus ne smatra Sotonom Đavlom u doslovnom smislu. Uostalom, nije mu se obratio istim riječima kao i Sotoni. Sotoni je rekao: “Odlazi”, a Petru je, prema izvornom grčkom tekstu, rekao riječi koje bi se mogle prevesti: “Idi iza mene” (Matej 4:10). Isus nije odbacio svog apostola, koji je imao mnoge dobre osobine, nego je jednostavno ispravio njegov pogrešan način razmišljanja. Petar se više nije smio istrčavati ispred svog Učitelja i biti mu kamen spoticanja. Umjesto toga trebao ga je vjerno slijediti i podupirati.

Je li se Petar zbog toga svađao, razljutio ili uvrijedio? Nije, nego je ponizno prihvatio ukor. I tom je prilikom pokazao da je vjeran. Svi oni koji slijede Krista povremeno trebaju dobiti savjet. Ako želimo i dalje razvijati bliski odnos s Isusom Kristom i njegovim Ocem, Jehovom Bogom, moramo ponizno prihvaćati savjete i izvlačiti pouku iz njih (Mudre izreke 4:13).

Ubrzo nakon toga Isus je rekao još nešto što je zapanjilo njegove učenike: “Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” (Matej 16:28). Te su riječi sigurno izazvale Petrovu znatiželju. Što je Isus time želio reći? Budući da je Petar upravo bio dobio strogi ukor, možda se pitao znači li to da neće dobiti taj poseban blagoslov o kojem je Isus govorio.

Međutim oko tjedan dana kasnije Isus je poveo Jakova, Ivana i Petra “na visoku goru”. To je vjerojatno bila gora Hermon, koja se nalazila samo nekoliko kilometara dalje. Po svoj prilici bila je noć jer su se trojica apostola borila sa snom. No dok se Isus molio, dogodilo se nešto što ih je potpuno razbudilo (Matej 17:1; Luka 9:28, 29, 32).

Isus se preobrazio pred njihovim očima. Lice mu je postalo blistavo i sjajno poput sunca. Odjeća mu je postala blistavo bijela. Potom su apostoli ugledali pokraj Isusa dvije pojave — jedna je predstavljala Mojsija, a druga Iliju. Mojsije i Ilija razgovarali su s Isusom o “njegovu odlasku koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu”, odnosno o njegovoj smrti i uskrsnuću. Bilo je očito da je Petar bio u krivu kad je poricao da će Isus doživjeti nešto tako bolno (Luka 9:30, 31).

Petar je osjećao da naprosto mora na neki način sudjelovati u toj izvanrednoj viziji. Izgledalo je da Mojsije i Ilija odlaze od Isusa. Stoga je Petar rekao: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju!” Naravno, ti Jehovini sluge, koji su već davno bili umrli, pojavili su se samo u viziji i nisu trebali šatore. Petar očito nije znao što govori. No njegovo oduševljenje i srdačnost zaista su privlačni (Luka 9:33).

Petar, Jakov i Ivan te su noći doživjeli još jedno prekrasno iskustvo. Na gori se stvorio  oblak i zasjenio ih. Iz oblaka se začuo jedan glas — glas Jehove Boga! Rekao je: “Ovo je Sin moj, izabranik. Njega slušajte!” Time je vizija završila i učenici su ponovno ostali sami s Isusom (Luka 9:34-36).

Ta je vizija zaista bila veliki dar Petru, a i nama danas. Nekoliko desetljeća nakon toga Petar je pisao o časti koja mu je bila ukazana tom prilikom, kad je bio “očevidac njegove veličanstvenosti”. Ustvari, Petar je imao priliku u viziji vidjeti Isusa kao veličanstvenog nebeskog Kralja. Ta je vizija potvrdila mnoga proročanstva iz Božje Riječi i ojačala Petrovu vjeru kako bi se mogao suočiti s kušnjama koje su tek bile pred njim (2. Petrova 1:16-19). Ona može pomoći i nama ako, poput Petra, ostanemo vjerni Isusu kojeg je Jehova postavio nad nama, ako učimo od njega, prihvaćamo njegove ukore i savjete i ponizno ga slijedimo iz dana u dan.