DAROVI koje Bog daje ljudima dokaz su njegove nezaslužene dobrote. Riječ khárisma (doslovno: milosni dar) pojavljuje se 17 puta u grčkim knjigama Biblije, a odnosi se na dar koji dobivamo zahvaljujući Božjoj “nezasluženoj dobroti” (kháris) (Rimljanima 6:23; 1. Korinćanima 12:4; 2. Timoteju 1:6; 1. Petrova 4:10). Stoga je sasvim prikladno da darove koje dobivamo od Jehove koristimo na dobrobit bližnjih i na slavu Boga koji nam ih daje (1. Petrova 4:10, 11). Onaj tko dobije te darove ne smije ih koristiti u sebične svrhe. Budući da ih je “besplatno primio”, dužan je “besplatno davati” (Matej 10:8).

U Jakovu 1:17 stoji: “Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo je.” Jehova u svojoj velikodušnosti daje sunce i kišu pravednima i nepravednima. Ustvari, on “daje svima život i dah i sve”. Svi Božji darovi, u koje spadaju hrana, piće i uživanje u dobru od svega truda svojega, čine nam život ljepšim (Matej 5:45; Djela apostolska 17:24, 25; Propovjednik 3:12, 13; 5:19; 1. Timoteju 6:17). Samaštvo i brak također su darovi od Boga, no da bismo u njima uživali, moramo postupati u skladu s Božjim zahtjevima. Budući da se onaj tko nije u braku može nesmetano posvetiti služenju Jehovi, samaštvo je bolji dar od braka (Mudre izreke 18:22; Matej 19:11, 12; 1. Korinćanima 7:7, 17, 32-38; Hebrejima 13:4).

Nezaslužena dobrota koju je Jehova pokazao kad je dao svog Sina kao otkupnu žrtvu dar je od neprocjenjive vrijednosti, a oni koji pokazuju vjeru u žrtvu Isusa Krista mogu dobiti vječni život na dar (Rimljanima 6:23; Ivan 3:16). Božji “neopisivi dar” uključuje svu dobrotu i milost koju Bog iskazuje svojim slugama preko Isusa Krista (2. Korinćanima 9:15; usporedi Rimljanima 5:15-17).

Bog pripadnicima svog naroda daje na dar sveti duh te im tako pomaže da se klone sramotnih djela tijela i da razvijaju plodove duha, a to su ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost i samosvladavanje (Djela apostolska 2:38; Rimljanima 8:2-10; Galaćanima 5:16-25). Jehovin duh kršćaninu pruža pouzdano vodstvo i daje iznimnu snagu, pomažući mu da ispuni zadatke koje je dobio od Boga, bez obzira na to s kojim se pritiscima mora suočavati (Ivan 16:13; 2. Korinćanima 4:7-10). Isus je obećao svojim učenicima da će ih Božji duh poučiti svemu, da će ih podsjetiti na sve što im je on rekao te da će im pomoći da budu spremni na obranu dobre vijesti čak i pred vlastima (Ivan 14:26; Marko 13:9-11).

Prava mudrost i znanje također su darovi od Boga. Jehova potiče svoje sluge da se mole za mudrost i znanje, kao što je to učinio i Salamun (Jakov 1:5; 2. Ljetopisa 1:8-12). No da bismo stekli znanje, trebamo marljivo proučavati Božju Riječ, koja je također dar od Boga (Mudre izreke 2:1-6; 2. Timoteju 2:15; 3:15). Međutim proučavanje Božje Riječi nije samo po sebi jamstvo da ćemo steći znanje i mudrost. Pravo znanje i mudrost možemo dobiti samo preko Isusa Krista i uz pomoć Božjeg duha (1. Korinćanima 2:10-16; Kološanima 2:3).

Božja mudrost služi nam kao zaštita i može nas voditi kroz život (Propovjednik 7:12; Mudre izreke 4:5-7). Mudrost koja dolazi od Boga posve je različita od svjetovne mudrosti, koja je u Jehovinim očima ludost, a usto je i štetna jer ne priznaje Boga (1. Korinćanima 1:18-21). U Jakovu 3:17 čitamo: “Ali mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna,  razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna.”

Onaj tko dobro poznaje Jehovinu volju moći će “prosuditi što je najvažnije”, neće biti drugima na spoticanje te će “živjeti životom dostojnim Jehove i tako mu potpuno ugoditi” (Filipljanima 1:9-11; Kološanima 1:9, 10). Osim toga znanje pomaže kršćaninu da bude aktivan i produktivan u službi Bogu (2. Petrova 1:5-8). Posjedovati znanje, koje je pravi dar od Boga, ne znači samo biti upoznat s golim činjenicama nego i ispravno razumjeti te činjenice i znati ih upotrijebiti da bismo “svakome odgovorili kako treba” (Kološanima 4:6).

Zaduženja koja imamo u Božjoj organizaciji doista su dar od Jehove (4. Mojsijeva 18:7; Rimljanima 12:6-8; Efežanima 3:2, 7). Za one koji su Božjom nezasluženom dobrotom dobili određene službe kaže se da su ‘ljudi dani na dar’, a njih je Isus Krist, kao Božji zastupnik i poglavar skupštine, dao kako bi svim članovima skupštine pomogli da se izgrađuju i postignu zrelost (Efežanima 4:8, 11, 12). Da bi onaj kome je povjerena određena služba mogao vjerno izvršavati svoja zaduženja na dobrobit drugih, mora razvijati svoj dar i nikada ga ne smije zanemariti (1. Timoteju 4:14; 2. Timoteju 1:6). Uz Jehovinu pomoć svatko može izvršiti zadatak koji je dobio od Boga ako se svojski trudi u potpunosti iskoristiti svoje sposobnosti i nadvladati prepreke koje se pritom mogu pojaviti (Filipljanima 4:13).