SVI često griješimo. Koliko god nam bilo žao zbog onoga što smo učinili, možda se pitamo: “Sluša li Bog moje molitve i vidi li da se iskreno kajem? Hoće li mi oprostiti?” Biblija nam otkriva ovu utješnu misao: Iako Jehova ni u kom slučaju ne odobrava grijeh, spreman je oprostiti grešnicima koji se kaju. Ta misao jasno dolazi do izražaja u slučaju Davida, kralja u starom Izraelu, o kojem govori 12. poglavlje 2. Samuelove.

Predočimo si situaciju u kojoj se David nalazio. On je počinio teške grijehe. Učinio je preljub s Bat-Šebom, a kad mu je propao pokušaj da sakrije svoj grijeh, organizirao je ubojstvo njezinog muža. David nije nikome priznao svoje grijehe te se mjesecima ponašao kao da nije ništa učinio. No Jehova je sve to promatrao. Vidio je Davidove grijehe, ali vidio je i što mu je u srcu — da bi se mogao pokajati (Mudre izreke 17:3). Što je Jehova učinio?

Poslao je Davidu proroka Natana (redak 1). Pod vodstvom Božjeg duha Natan je taktično pristupio kralju, znajući da mora pažljivo birati riječi kojima će mu se obratiti. Naime nije bilo lako ukazati Davidu na to da sam sebe zavarava i pomoći mu da uvidi težinu svojih grijeha.

Da ne bi Davidu pružio priliku da se počne opravdavati, ispričao mu je jednu priču, vjerujući da će ona tog bivšeg pastira dirnuti u srce. Priča je govorila o dva čovjeka: jedan je bio bogat, a drugi siromašan. Bogataš je imao “mnogo ovaca i goveda”, a siromah “nije imao ništa, osim jedne ovčice”. Bogatašu je neki čovjek došao u posjet pa mu je htio pripremiti jelo. Umjesto da uzme jednu od svojih ovaca, uzeo je siromahu jedinu ovcu koju je imao. David je očito mislio da mu Natan govori o stvarnom događaju te se razgnjevio i u afektu rekao: “Čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!” Zašto? David je sam rekao: “Zato što je učinio takvo što i nije se smilovao!” * (reci 2-6).

Natanova je priča postigla željeni učinak. David je, ustvari, sam sebe osudio. Tada mu je Natan otvoreno rekao: “Ti si taj čovjek!” (redak 7). Budući da je Natan govorio u Božje ime, očito je da je Jehova osobno shvatio ono što je David učinio. Prekršivši Božje zakone David je pokazao nepoštovanje prema onome koji je te zakone dao. “Prezreo si me”, rekao mu je Bog (redak 10). Davida je probolo u srcu kad je čuo te oštre riječi osude te je priznao: “Zgriješio sam Jehovi.” Natan mu je rekao da mu je Jehova oprostio ono što je učinio, ali da će morati živjeti s posljedicama svojih grijeha (reci 13, 14).

Nakon što je njegov grijeh bio razotkriven, David je napisao riječi koje su danas poznate kao 51. psalam. U njemu je iznio svoje najskrivenije osjećaje, pokazavši da se kaje iz dubine srca. Kralj David je svojim grijesima prezreo Jehovu. No kad je, nakon što se pokajao, iskusio koliko je divno dobiti njegovo oproštenje, rekao mu je: “Srce slomljeno i satrveno, Bože, nećeš prezreti” (Psalam 51:17). To su doista vrlo utješne riječi za grešnike koji se kaju i mole Jehovu da im se smiluje.