“SVA srca ispituje Jehova i svaku pomisao i želju razabire!” (1. Ljetopisa 28:9). Te riječi koje su nadahnute od Boga trebale bi u nama pobuditi cijenjenje za to što Jehova pokazuje tako veliko zanimanje za nas. Jehova traži dobro u našem srcu iako smo nesavršeni i imamo mnogo mana. To se jasno vidi po onome što je rekao o Abiji, a zapisano je u 1. Kraljevima 14:13.

Abija je živio u zloj obitelji. Njegov otac, Jeroboam, bio je na čelu otpadničke dinastije. * Jehova je naumio “pomesti dom Jeroboamov kao što se čisti izmet” (1. Kraljevima 14:10). No zapovjedio je da se samo jednom članu Jeroboamovog doma — nasmrt bolesnom Abiji — priredi dostojan pogreb. * Zašto je to zapovjedio? Bog je objasnio: “Samo se na njemu u domu Jeroboamovu našlo nešto dobra pred Jehovom, Bogom Izraelovim” (1. Kraljevima 14:1, 12, 13). Što nam te riječi govore o Abiji?

Biblija ne kaže da je Abija vjerno služio Bogu. Unatoč tome u njemu je bilo nešto dobrote. To nešto dobra što se našlo pred Jehovom možda se odnosilo na njegovu službu Bogu. Rabinski pisci pretpostavljaju da je Abija hodočastio u jeruzalemski hram ili da je uklonio stražare koje je njegov otac postavio kako bi spriječio Izraelce da idu u Jeruzalem.

Ma što da je bilo posrijedi, znamo da je Abijina dobrota po nečemu bila posebna. Kao prvo, ta je dobrota bila iskrena i dolazila je iz njegovog srca. Kao drugo, bila je pravi izuzetak. Abija je pokazivao tu dobrotu iako je bio “u domu Jeroboamovu”. Jedan učenjak napisao je: “Vrlo je pohvalno kad ljudi ostanu dobri čak i ako žive u iskvarenoj sredini i lošoj obitelji.” Jedan drugi učenjak rekao je da se u takvoj sredini Abijina dobrota “posebno isticala (...), kao što su i zvijezde najsjajnije kad je nebo tamno i kao što su cedri najljepši kad na okolnom drveću nema lišća”.

Što je najvažnije, iz riječi zapisanih u 1. Kraljevima 14:13 učimo nešto divno o Jehovi i o tome što on traži u nama. Prisjetimo se da je Jehova “našao nešto dobra” na Abiji. Jehova je očito pretraživao Abijino srce sve dok u njemu nije pronašao tračak dobrote. U usporedbi sa svojom obitelji, Abija je, prema riječima jednog učenjaka, bio jedan jedini biser “među gomilom šljunka”. Jehova je cijenio tu dobrotu i nagradio je tako što je na određen način ukazao milost tom članu zle obitelji.

Nije li utješno znati da Jehova traži i cijeni dobro u nama unatoč našim manama? (Psalam 130:3). Ta bi nas spoznaja trebala potaknuti da se još više približimo Jehovi, Bogu koji pažljivo ispituje naše srce ne bi li u njemu pronašao makar i tračak dobrote.