Pavao je napisao: ‘Bog nas u zajedništvu s Kristom vodi u pobjedničkoj povorci i preko nas posvuda širi miris znanja o sebi! Jer mi smo Bogu ugodan miris Kristov koji osjećaju i oni što su na putu spasenja i oni što su na putu u propast. Ovim posljednjima to je miris smrti koji vodi u smrt, a prvima miris života koji vodi u život’ (2. Korinćanima 2:14-16).

Apostol Pavao osvrnuo se na rimski običaj priređivanja svečane povorke u čast generalu koji je izvojevao pobjedu nad neprijateljima Rima. U takvim se prilikama javnosti pokazivalo ratni plijen i zarobljenike. U povorci se vodilo i bikove koje se namjeravalo prinijeti na žrtveniku. Mnoštvo je klicalo slaveći pobjedničkog generala i njegovu vojsku. Na kraju se bikove prinijelo na žrtvu, a većinu zarobljenika obično se pogubilo.

Metafora “ugodan miris Kristov” koji jednima znači život, a drugima smrt “vjerojatno se temelji na rimskom običaju paljenja kada duž puta kojim je prolazila pobjednička povorka”, objašnjava The International Standard Bible Encyclopedia. “Miris koji je pobjednike podsjećao na to da su izvojevali pobjedu zarobljenike je podsjećao na to da ih po svoj prilici čeka smaknuće.” *

Kad su Izraelci trebali ući u Obećanu zemlju, Jehova im je rekao da unište sva mjesta na kojima su Kanaanci, stanovnici te zemlje, štovali svoje bogove. “Uništite sve njihove kamene kipove, sve lijevane likove njihove uništite i sve svete uzvišice njihove opustošite”, zapovjedio im je Bog (4. Mojsijeva 33:52). Ta svetišta na kojima su se ljudi okupljali kako bi štovali svoje lažne bogove često su se nalazila na vrhovima brda ili na postoljima koja su bila podignuta na nekim drugim mjestima, primjerice pod stablima ili u gradovima (1. Kraljevima 14:23; 2. Kraljevima 17:29; Ezekijel 6:3). Na tim se uzvišicama moglo naći žrtvenike, obredne stupove ili debla, likove raznih bogova, kadione stalke i druge predmete koje se koristilo u vjerskim obredima.

Prije nego što je bio izgrađen hram u Jeruzalemu Jehova je dozvolio Izraelcima da ga štuju na mjestima koja je on za to odredio. Ta se mjesta u Bibliji naziva obrednim uzvišicama. Božji prorok Samuel prinio je žrtve “na uzvišici” u jednom gradu u zemlji Suf (1. Samuelova 9:11-14). No kad je hram bio izgrađen, neki kraljevi koji su bili vjerni Jehovi nastojali su ukloniti “obredne uzvišice” iz zemlje (2. Kraljevima 21:3; 23:5-8, 15-20; 2. Ljetopisa 17:1, 6).