Biblija mijenja živote ljudi
Zašto je jedna popularna pjevačica prekinula svoju karijeru i počela propovijedati biblijsku poruku? Što je jednom kriminalcu kojeg je sudac proglasio izgubljenim slučajem pomoglo da se promijeni i postane uzoran građanin? Životne priče koje slijede pružit će vam odgovor na ta pitanja.
“Nitko ne može robovati dvojici gospodara” — ANTOLINA ORDEN CASTILLO
-
ROĐENA: 1962.
-
ZEMLJA: ŠPANJOLSKA
-
PRIJE: GLUMICA I PJEVAČICA
MOJ ŽIVOT NEKADA: Rodila sam se u malom selu Tresjuncosu, koje se nalazi u pokrajini La Manchi. Moja se obitelj bavila zemljoradnjom. Otac je bio protestant i svaki je dan čitao Bibliju. Naučio me da tu knjigu treba poštovati. No majka me odgajala u katoličkom duhu i svaku me nedjelju vodila na misu.
S 15 godina otišla sam živjeti kod svoje starije sestre u Madrid. Roditelji su mi u početku jako nedostajali, ali s vremenom sam se priviknula na gradski život. Kad sam napunila 17 godina, nekoliko sam mjeseci surađivala s jednom skupinom koja je izvodila zarzuelu, tradicionalnu španjolsku operetu. Jako mi se svidio život na kazališnim daskama, pa sam odlučila postati glumica. Prekinula sam tečaj za tajnice koji sam pohađala i počela nastupati s raznim operetnim skupinama. Nekako u isto vrijeme počela sam hodati s bratom jedne svoje prijateljice. Mislila sam da nitko nije sretniji od mene — imala sam dobar posao, puno novca i bila sam zaljubljena.
S raznim operetnim skupinama nastupala sam po cijeloj Španjolskoj. Gostovali smo čak i u nekim drugim zemljama, primjerice u Kolumbiji, Kostariki, Ekvadoru i Venezueli. Osim toga pjevala sam u raznim grupama iz Madrida koje su pripadale tada veoma popularnom umjetničkom pravcu “La movida madrileña”. Jedna grupa u kojoj sam bila glavni vokal postala je prilično poznata.
Jako sam voljela svoj posao, no nije mi se sviđao promiskuitetan način života ljudi s kojima sam radila. Pored toga silno sam željela zadržati imidž popularne pjevačice te sam postala opsjednuta izgledom. Bila sam na strogoj dijeti i s vremenom oboljela od anoreksije i bulimije.
Još uvijek sam žarko željela postati glumica. Na koncu sam bila primljena na madridsku Akademiju dramske umjetnosti. Ondje smo učili da se glumci trebaju uživjeti u osjećaje likova koje glume kako bi ih vjerno dočarali. Da bi to postigli, moraju zaviriti u vlastitu nutrinu i pronaći te emocije u sebi. Kad sam to učinila, shvatila sam da sam u emocionalnom pogledu
potpuno prazna. Postala sam površna, sebična osoba.KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Željela sam promijeniti svoju osobnost i znala sam da će mi za to trebati puno truda. No nisam znala odakle početi. Odlučila sam otići u evangeličku crkvu u kojoj sam jednom bila sa svojim roditeljima. Molila sam se Jehovi Bogu, obraćajući mu se po imenu.
Nije prošlo dugo, a na vrata su mi došle dvije Jehovine svjedokinje. Bilo mi je drago što mogu s nekim razgovarati o Bibliji, ali nisam se slagala s puno toga što su mi rekle. Ipak, prihvatila sam biblijski tečaj. Esther, Jehovina svjedokinja koja me poučavala Bibliji, bila je vrlo strpljiva sa mnom. Ona i njezina obitelj pokazali su mi ljubav i obzirnost. Počela sam ići na vjerske sastanke Jehovinih svjedoka i ubrzo shvatila da sam pronašla istinu za kojom sam tragala.
U međuvremenu sam završila akademiju. Preda mnom se otvorilo mnogo mogućnosti za uspješnu glumačku karijeru. Dobila sam ulogu u predstavi koja se trebala prikazivati u jednom poznatom madridskom kazalištu. No bilo mi je posve jasno da ne mogu uspjeti u svijetu glume ako joj se potpuno ne posvetim. Naposljetku sam odlučila pronaći neki drugi posao koji bi mi omogućio da se usredotočim na služenje Bogu. Uvjerila sam se u istinitost Isusovih riječi: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Matej 6:24). Dečko s kojim sam bila u vezi osam godina nije dijelio moja vjerska uvjerenja, stoga sam odlučila prekinuti s njim. Nije mi bilo nimalo lako učiniti sve te promjene.
KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Danas imam posao sa skraćenim radnim vremenom u domu za ostarjele. Zahvaljujući tome većinu vremena mogu posvetiti propovijedanju biblijske poruke ljudima u svom kraju koji govore arapskim jezikom. Iako učenje novog jezika zahtijeva puno truda, sretna sam što biblijske istine mogu podijeliti s ljudima koji su jako gostoljubivi i koji svim srcem žele upoznati Boga.
Praznina koja me izjedala dok sam bila na glumačkoj akademiji sada je dio prošlosti. Pronašla sam pravi smisao u životu i to me čini neopisivo radosnom. Jehova mi je pomogao da postanem bolja i sretnija osoba.
‘Sudac nije bio u pravu’ — PAUL KEVIN RUBERY
-
ROĐEN: 1954.
-
ZEMLJA: ENGLESKA
-
PRIJE: KRIMINALAC
MOJ ŽIVOT NEKADA: Rođen sam u Dudleyu, velikom industrijskom gradu u blizini Birminghama. Otac mi je od malih nogu usadio ljubav prema knjigama. Pomogao mi je da razvijem cijenjenje prema prirodi, ali njen je nastanak pripisivao evoluciji. Učio me da Bog ne postoji. Unatoč tome roditelji su me slali na vjeronauk u obližnju metodističku crkvu.
Kad sam imao osam godina, vidio sam da su neki dječaci iz
susjedstva zapalili brod. Zaprijetili su mi da ih ne smijem odati, pa iz straha policiji nisam rekao što se dogodilo. Na kraju sam ja bio optužen za podmetanje požara. Ta me nepravda jako pogodila. Zato sam odlučio vratiti milo za drago i teško oštetio nekoliko škola, crkava i tvornica. Taj je vandalizam grad stajao na tisuće funti. Imao sam tek deset godina kad sam počeo provaljivati u kuće i trgovine te krasti novac i druge vrijedne stvari. Postao sam pravi piroman i podmetnuo sam mnoge požare. I u školi sam pravio probleme, a nastavnici nisu znali što da rade sa mnom. Bio sam nemoguć.S dvanaest godina pročitao sam jednu knjigu o okultizmu te sam napravio svoju ouija ploču. Budući da moji roditelji nisu vjerovali u Boga, mislili su da je sve to samo bezazlena zabava koja će mi pomoći da se klonim nevolja. No nije bilo tako. Napustio sam školu i mnogo se puta našao pred maloljetničkim sudom. Pridružio sam se skinhedima i sa sobom uvijek nosio oružje — britvu i lanac od bicikla. Iako sam našao posao, brzo sam ga izgubio jer sam bio osuđen na izdržavanje zatvorske kazne. Nakon kratkog boravka u zatvoru ponovno sam počeo uništavati javnu imovinu. Policija me uhvatila te sam dobio kaznu od dvije godine zatvora. Sudac koji je donio tu presudu rekao je da sam izgubljen slučaj i prijetnja društvu.
Kratko nakon što sam bio pušten na slobodu, susreo sam svoju nekadašnju djevojku, Anitu. Počeli smo hodati i ubrzo se odlučili vjenčati. Zbog toga sam se primirio te nisam krao ni stvarao probleme. Ali nakon samo nekoliko godina vratio sam se starom načinu života. Obijao sam trgovine i krao novac. Počeo sam uzimati drogu i opijati se, a britvu i lanac zamijenio sam pištoljem. Još jednom sam bio uhvaćen i neko vrijeme proveo iza rešetaka.
Zbog mog načina života Anita je stalno bila pod velikim stresom. Liječnik joj je prepisao tablete za smirenje, no rekao joj je da je jedini lijek za njezine probleme razvod. Ne mogu vam reći koliko sam sretan što ga nije poslušala.
KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Kad smo se tek vjenčali, Anita je kratko proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima. Tijekom moje posljednje zatvorske kazne ponovno je došla u kontakt s njima. Zanimljivo je da sam istog dana kad su Jehovini svjedoci posjetili moju ženu molio Boga: “Ako postojiš, pokaži mi to.”
Kad su me nekoliko mjeseci kasnije pustili iz zatvora, otišao sam razgovarati s jednim svećenikom i pitao ga može li proučavati Bibliju sa mnom i Anitom. Rekao mi je da nas on može poučiti samo crkvenim vjerovanjima i molitvi.
Na koncu sam počeo sam čitati Bibliju. Iznenadio sam se kad sam u njoj pročitao da Bog osuđuje okultizam (5. Mojsijeva 18:10-12). Kasnije sam pronašao Stražarsku kulu koju su Jehovini svjedoci ostavili mojoj ženi onog dana kad sam se u zatvoru molio Bogu za pomoć. Ono što sam pročitao potaknulo me da potražim Jehovine svjedoke.
Naši roditelji i prijatelji nisu bili oduševljeni kad su čuli da Anita i ja proučavamo Bibliju s Jehovinim svjedocima. Neki moji poznanici govorili su da mi je ispran mozak. Iskreno govoreći, moj je um bio toliko prljav da mi je i trebalo temeljito pranje. Imao sam groznu osobnost, savjest mi je bila potpuno otupjela, a pored ostalih poroka pušio sam do 60 cigareta dnevno. Jehovini svjedoci koji su proučavali Bibliju s nama, a i oni koje smo kasnije upoznali na njihovim sastancima, bili su vrlo strpljivi i srdačni. S vremenom sam se uspio riješiti svih loših navika (2. Korinćanima 7:1).
KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Anita i ja u braku smo već 35 godina. Naša kći i njeno dvoje djece zajedno s nama služe Jehovi. Posljednjih godina moja žena i ja provodimo dosta vremena pomažući svojim bližnjima upoznati Bibliju.
Pronašli smo smisao života u služenju Jehovi Bogu. Prije četrdesetak godina sudac je rekao da sam izgubljen slučaj. No dokazao sam da nije bio u pravu. Uz Božju pomoć i mudre savjete iz njegove Riječi uspio sam iz temelja promijeniti svoj život.