U SVIM Božjim stvaralačkim djelima zapažamo red i sklad. Naprimjer građa naizgled jednostavne kvaščeve gljivice nevjerojatno je zadivljujuća. Taj jednostanični organizam sazdan je od otprilike istog broja dijelova kao Boeing 777. Iako je velik tek pet mikrometara, * svaki njegov dio ima svoje mjesto i obavlja svoju funkciju po točno utvrđenim zakonitostima. No to nije sve. Taj se sićušni organizam može i razmnožavati. To je samo jedan primjer da je sve što nas okružuje savršeno organizirano (1. Korinćanima 14:33).

Takav red nije vidljiv samo u prirodi. Iz Biblije saznajemo da i u duhovnom svijetu vlada iznimna organiziranost te da bića koja ondje prebivaju složno služe svom Stvoritelju, onako kako je on to uredio. Prorok Danijel u viziji je vidio mnoštvo anđela kako stoji u blizini Božjeg nebeskog prijestolja. Napisao je: “Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim” (Danijel 7:9, 10). Možemo samo zamisliti kakva je organizacija potrebna da bi nebrojeno mnoštvo anđela moglo jedinstveno služiti Jehovi Bogu i vršiti njegovu volju za dobrobit njegovih slugu koji žive na Zemlji (Psalam 91:11).

Iako je naš Stvoritelj vrhunski organizator, on nije krut ni sklon nametati bezbrojna pravila. Naprotiv, on je sretan Bog kojemu je stalo do svih njegovih slugu (1. Timoteju 1:11; 1. Petrova 5:7). Da je Jehova doista takav, jasno se vidi iz njegovog postupanja s drevnim izraelskim narodom, a kasnije i s prvom kršćanskom skupštinom.

Jehova je želio da mu Izraelci jedinstveno služe, pa im je preko Mojsija dao upute da im u tome pomogne. Navest ćemo samo nekoliko primjera koji pokazuju kako se pobrinuo da njegov narod bude organiziran. Dok su Izraelci na putu prema Obećanoj zemlji boravili u Sinajskoj pustinji, tabor su podizali onako kako je Jehova zapovjedio. Da je svatko mogao podignuti šator gdje je htio, sigurno bi nastao kaos. Stoga je Jehova preko Mojsija odredio gdje se svako od 12 izraelskih plemena treba utaboriti (4. Mojsijeva 2:1-34). Pored toga Izraelcima je dao Zakon s detaljnim odredbama o higijeni koje su štitile njihovo zdravlje, kao što je odredba o uklanjanju izmeta (5. Mojsijeva 23:12, 13).

Izraelski je narod i nakon dolaska u Obećanu zemlju bio vrlo dobro organiziran. Svako je pleme dobilo svoj dio zemlje. Zakon koji im je bio dan preko Mojsija ticao se gotovo svakog dijela njihovog života — službe Bogu, braka, obitelji, obrazovanja, posla, prehrane, obrađivanja zemlje, uzgajanja životinja i slično. * Neke odredbe tog Zakona bile su vrlo konkretne i detaljne, ali u svima njima vidjelo se koliko Jehova ljubi svoj narod i koliko mu je stalo do njegove dobrobiti. Dok su se god držali tih zakona i odredbi, Izraelci su uživali Jehovinu posebnu naklonost (Psalam 147:19, 20).

Istina, Mojsije je imao mnoge kvalitete zbog kojih se s pravom može reći da je bio dobar vođa. No bi li mogao uspješno predvoditi Božji narod da se uzdao isključivo u sebe? Nikako ne. Morao se vjerno držati Jehovinih  smjernica. Kako bi inače znao kojim će putem voditi Izraelce kroz pustinju prema Obećanoj zemlji? Biblija kaže: “Jehova je išao pred njima danju u stupu od oblaka da ih vodi putem, a noću u stupu od vatre” (2. Mojsijeva 13:21, 22). Iako je Jehova postavio čovjeka da predvodi njegove sluge, on ih je sam organizirao i bio njihov Vođa. Slično je bilo i s kršćanskom skupštinom u 1. stoljeću.

Zahvaljujući revnom propovijedanju Isusovih apostola i učenika u 1. su stoljeću osnovane mnoge skupštine u Aziji i Europi. Iako su bile prilično udaljene jedne od drugih, nisu djelovale neovisno. Upravo suprotno, bile su dobro organizirane i jedinstvene te su napredovale zato što su apostoli s ljubavlju vodili brigu o njima. Naprimjer apostol Pavao poslao je Tita na Kretu da ondje “uredi”, odnosno organizira, djelovanje skupština (Titu 1:5, Jeruzalemska Biblija). Suvjernicima u Korintu napisao je da u kršćanskoj skupštini ima onih koji su “sposobni upravljati”, čime je ukazao na to da su dobri organizatori (1. Korinćanima 12:28). No jesu li ljudi bili zaslužni za jedinstvo i organiziranost skupština? Nisu. Pavao je istaknuo da je Bog organizirao skupštinu u smislenu i funkcionalnu cjelinu kad je rekao: “Bog je sastavio tijelo” (1. Korinćanima 12:24).

Nadglednici u kršćanskim skupštinama nisu gospodarili svojim suvjernicima. Naprotiv, surađivali su s braćom i sestrama u vjeri, postupali u skladu s vodstvom Božjeg duha te bili “uzor stadu” (2. Korinćanima 1:24; 1. Petrova 5:2, 3). Biblija jasno kaže da “glava skupštini” nisu nesavršeni ljudi, već uskrsnuli Isus Krist (Efežanima 5:23).

Kad je skupština u Korintu počela postupati na svoj način i znatno odudarati od načina djelovanja ostalih skupština, Pavao je napisao: “Pa zar je riječ Božja od vas izašla? Zar je doprla samo do vas?” (1. Korinćanima 14:36). Tim je retoričkim pitanjima želio ispraviti njihov način razmišljanja i pomoći im da razumiju kako ne bi smjeli biti neovisni. Skupštine su se “učvršćivale u vjeri i rasle” kad su se držale uputa koje su dolazile od apostola (Djela apostolska 16:4, 5).

U današnje vrijeme nekima već i sama pomisao da se pridruže nekoj vjerskoj organizaciji zvuči odbojno. No Biblija jasno pokazuje da je Bog oduvijek imao organizaciju preko koje je ispunjavao svoje naume. Kao što smo vidjeli, u drevno je doba organizirao svetu službu izraelskog naroda, a kasnije i prvu kršćansku skupštinu kako bi mu mogla jedinstveno služiti.

Nije li stoga logično zaključiti da Jehova Bog i danas vodi svoj narod? Budući da mu je stalo do njegovih slugu, pobrinuo se da mu zajednički služe jer zna da je to za njihovo dobro. Još uvijek koristi organizaciju kako bi ostvario svoj naum s ljudima. Kako možemo prepoznati Božju organizaciju? Spomenut ćemo neka njena obilježja.

• Pravi kršćani organizirani su kako bi izvršili zadatak koji im je Krist povjerio (Matej 24:14; 1. Timoteju 2:3, 4). Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio da po čitavoj Zemlji propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Taj bi zadatak bilo nemoguće izvršiti da njegovi sljedbenici nisu ujedinjeni u jednu međunarodnu organizaciju. Zamislite da trebate nahraniti jednu gladnu osobu. To vam sigurno ne bi bio nikakav problem. No što kad biste dobili zadatak da nahranite na tisuće ili milijune gladnih? Bi li to bilo izvedivo bez dobro organizirane grupe ljudi koja bi djelovala ujedinjeno? Slično je i sa zadatkom koji je Krist povjerio pravim kršćanima. Da bi ga mogli izvršiti, moraju biti složni i surađivati “rame uz rame” (Sefanija 3:9, bilješka). Bi li milijuni propovjednika mogli objavljivati dobru vijest na stotinama jezika i u stotinama zemalja da nisu dio jedne organizacije? Odgovor je sasvim očit.

• Pravi kršćani organizirani su kako bi se uzajamno podupirali i hrabrili. Planinar koji sam krene u osvajanje nekog vrha može izabrati put kojim će se penjati i ne mora paziti na druge, manje iskusne planinare. Ali ako dođe do neke nezgode, naći će se u velikoj opasnosti  jer neće biti nikoga da mu priskoči u pomoć. U Bibliji stoji: “Tko se osamljuje, (...) suprotstavlja se svakoj mudrosti” (Mudre izreke 18:1). Da bi kršćani mogli izvršiti Isusovu zapovijed, moraju jedni drugima pružati pomoć i podršku (Matej 28:19, 20). U kršćanskoj skupštini stječu biblijsko znanje, uče prenositi biblijske istine drugima i dobivaju ohrabrenje koje im je prijeko potrebno da bi ustrajno služili Bogu. Gdje bismo saznali što Jehova traži od nas da nema kršćanskih sastanaka na kojima dobivamo biblijsku pouku i slavimo ga? (Hebrejima 10:24, 25).

• Pravi kršćani organizirani su kako bi ujedinjeno služili Bogu. U Bibliji se prave kršćane uspoređuje s ovcama koje su ujedinjene u “jedno stado” i slušaju glas svog pastira, Isusa (Ivan 10:16). Oni nisu rasijani po raznim kršćanskim crkvama i zajednicama niti među njima vladaju podjele do kojih dolazi uslijed različitih tumačenja biblijskih učenja. Umjesto toga svi “jedno govore i (...) potpuno su ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja” (1. Korinćanima 1:10). Da bi ljudi bili jedinstveni, među njima mora vladati sklad, a za to je potrebna organizacija. Treba imati na umu da Bog svoj blagoslov daje samo onima koji mu jedinstveno služe u okviru njegove organizacije (Psalam 133:1, 3).

Mnogi ljudi koji iskreno ljube Boga i koji su zavoljeli biblijsku istinu uvidjeli su da su Jehovini svjedoci organizacija koja odgovara Božjim mjerilima zapisanima u Bibliji. Oni su ujedinjeni i jedinstveno vrše Božju volju. Čvrsto vjeruju da se na njima ispunjava Božje obećanje: “Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj” (2. Korinćanima 6:16). I vi možete dobiti Božji blagoslov ako mu budete služili zajedno s njegovom organizacijom.