AKO biste Jehovu Boga htjeli opisati jednom riječju, koja bi riječ najbolje dočarala njegovu osobnost? U 8. stoljeću pr. n. e. prorok Izaija dobio je viziju u kojoj je vidio anđele kako veličaju Jehovu. Oni su za njega govorili da je svet i time opisali samu bit njegove osobnosti. Prizori koje je Izaija vidio u toj viziji i riječi koje je čuo trebaju u nama izazvati strahopoštovanje, ali i želju da se približimo Jehovi i bolje ga upoznamo. Razmotrimo pobliže veličanstveni prizor opisan u Izaiji 6:1-3.

Opis te vizije Izaija je započeo sljedećim riječima: “Vidio sam Jehovu kako sjedi na prijestolju visokom i uzvišenom” (redak 1). On nije doslovno vidio Svevišnjeg Boga jer čovjek ne može vidjeti što se događa u duhovnom svijetu, u kojem prebivaju Bog i njegovi anđeli. Biblija to potvrđuje vrlo jednostavnom istinom: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga” (Ivan 1:18). Izaija je Boga i njegovo prijestolje vidio u viziji. * No ona mu se činila toliko stvarnom da je imao osjećaj kao da stoji pred samim Jehovom. Nije ni čudo što je taj nesvakidašnji prizor u njemu izazvao strahopoštovanje.

Ono što je Izaija potom ugledao vjerojatno nije vidio nijedan drugi čovjek. Prorok je napisao: “Iznad njega [Jehove] stajali su serafi. Svaki je imao šest krila. Dvama je pokrivao lice svoje, dvama je pokrivao noge svoje, a dvama je letio” (redak 2). Serafi su duhovna stvorenja, anđeli koji imaju vrlo uzvišen položaj. Izaija je jedini biblijski pisac koji spominje serafe. Ti su anđeli spremni izvršiti svaku dužnost koju im Jehova povjeri. U viziji su prikazani kako krilima zaklanjaju lice i noge. Time pokazuju dužno poštovanje Jehovi, svjesni toga koliku čast imaju zato što služe u blizini njegovog prijestolja.

Izaija je strahopoštovanje osjetio ne samo zbog onoga što je vidio nego i zbog onoga što je čuo. Mnoštvo serafa skladno je podiglo glas i uputilo hvalospjev Jehovi. Izaija je nesumnjivo bio zadivljen. Napisao je: “Govorili su jedan drugome: ‘Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama!’” (redak 3). Hebrejska riječ koja se prevodi izrazom “svet” prenosi misao o čistoći i neokaljanosti te pokazuje da je osoba kojoj se pripisuje ta osobina “potpuno čista, odnosno neokaljana grijehom”. Ponavljajući da je Jehova svet, serafi su dali do znanja da je naš nebeski Otac čist u apsolutnom smislu (Otkrivenje 4:8). Svetost je, dakle, istaknuta odlika njegove osobnosti. U Bibliji se često ukazuje na njegovu besprijekornu čistoću i savršenu svetost.

Spoznaja da je Jehova svet trebala bi nas potaknuti da se zbližimo s njim i postanemo mu prijatelji. Zašto? Za razliku od ljudskih vladara koji mogu zloupotrijebiti svoj položaj i postati zli, Jehovu ništa ne može iskvariti. Njegova svetost jamči nam da će uvijek biti savršen Otac, pravedan Vladar i nepristran Sudac. Možemo biti potpuno uvjereni da nas naš sveti Bog nikad neće iznevjeriti.