Abraham — izuzetno hrabar čovjek
Abraham se sa svojom obitelji i slugama spremao napustiti svoj dom i krenuti prema Kanaanu, zemlji u koju ih je vodio Bog (1. Mojsijeva 12:1-5). Na njemu je ležala velika odgovornost. Trebao je udovoljiti potrebama svih tih ljudi i pobrinuti se za njihovu sigurnost. Možda se pitao kako će to učiniti u stranoj zemlji. U bogatom gradu Uru, gdje su dotad živjeli, to mu je nesumnjivo bilo lakše budući da je ondje bilo mnogo zelenih pašnjaka, plodne zemlje i pitke vode. Što ako se na putu razboli ili čak umre? Tko će se onda brinuti za njegovu obitelj? Iako je zacijelo razmišljao o poteškoćama na koje bi mogao naići, nije dopustio da ga strah od neizvjesnosti odvrati od njegove namjere. Čvrsto je odlučio poslušati Božju zapovijed i time pokazao izuzetnu hrabrost.
ŠTO JE HRABROST?
Hrabrost je odlika smione i odvažne osobe, koja se usuđuje suočiti se s opasnostima i teškoćama. Ta je osobina suprotna strašljivosti i kukavičluku. Ali biti hrabar ne znači nikad ne osjećati strah. Osoba čija hrabrost proizlazi iz bliskog odnosa s Bogom postupa po njegovoj volji unatoč svojim strahovima.
KAKO JE ABRAHAM POKAZAO HRABROST?
Abraham se nije povodio za većinom. On je odrastao u sredini u kojoj je štovanje mnoštva bogova i idola bilo uobičajeno. Ipak, mišljenje ljudi među kojima je živio nije mu toliko značilo da bi zbog njega zanemario svoja uvjerenja. Hrabro je odlučio postupati drugačije od ostalih i štovati samo jednog Boga, Svevišnjeg Boga Jehovu, zato što je znao da je to ispravno (1. Mojsijeva 14:21, 22).
Abrahamu je vršenje Božje volje bilo važnije od materijalnih pogodnosti. Spremno se odrekao lagodnog života u Uru i krenuo u nepoznato, čvrsto vjerujući da će se Jehova pobrinuti za njegove materijalne potrebe. Vjerojatno je ponekad razmišljao o udobnostima koje mu je pružao njegov rodni grad. No bio je potpuno uvjeren da će se Jehova uvijek brinuti za njega i njegovu obitelj. Budući da mu ništa nije bilo toliko važno kao prisan odnos s Bogom, imao je hrabrosti postupati po njegovim zapovijedima.
ŠTO MOŽEMO NAUČITI OD ABRAHAMA?
Ljudima danas, općenito govoreći, nije stalo do Božjeg mišljenja. Stoga nam treba hrabrosti da bismo Bogu bili poslušni kao što je to bio Abraham. Biblija upozorava da ćemo, odlučimo li služiti Jehovi Bogu, možda doživjeti protivljenje dobronamjernih prijatelja ili rodbine (Ivan 15:20). Ali ako čvrsto vjerujemo da je ono što smo saznali o Jehovi istina, imat ćemo hrabrosti zastupati svoja uvjerenja, čineći to “blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15).
Poput Abrahama, možemo biti sigurni da će se Bog brinuti za nas budemo li se uzdali u njega. Pouzdanje u Boga dat će nam hrabrosti da svoj život posvetimo vršenju njegove volje, a ne stjecanju materijalne sigurnosti (Matej 6:33). Pogledajmo kako je to učinila jedna obitelj.
Doug i Becky sa svoja su se dva sinčića htjeli preseliti u jednu zemlju u kojoj je bilo malo propovjednika biblijske poruke. Nakon što su se o svemu detaljno raspitali i usrdno se molili Jehovi, odlučili su ostvariti svoj plan. “Trebalo je hrabrosti da se preselimo jer su naša djeca bila mala, a nismo znali što nas čeka”, kaže Doug. “Međutim dok smo još razmišljali o preseljenju, razgovarali smo o životu Abrahama i Sare. Njihovo pouzdanje u Jehovu i podrška koju im je on pružao ohrabrili su nas i potaknuli da svoju namjeru provedemo u djelo.”
Osoba čija hrabrost proizlazi iz bliskog odnosa s Bogom postupa po njegovoj volji unatoč svojim strahovima
Jesu li se Doug i Becky pokajali zbog svoje odluke? Nipošto! Doug kaže: “Jehova nas je doista bogato blagoslovio. Sada živimo puno jednostavnije, pa veći dio dana možemo provesti zajedno. Skupa propovijedamo, razgovaramo i igramo se sa svojim dječacima. Taj osjećaj slobode teško je opisati riječima.”
Naravno, ne možemo svi napraviti tako velike promjene. No svi se možemo ugledati na Abrahama i usredotočiti se na vršenje Božje volje, uvjereni da će nam Bog pružati podršku. Tada ćemo puni hrabrosti moći reći: “Jehova je pomoćnik moj, neću se bojati” (Hebrejima 13:5, 6).
