• ROĐEN: 1946.

• ZEMLJA: BRAZIL

• PRIJE: POBOŽNI KATOLIK

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Odrastao sam u jednom selu, šest kilometara od gradića Piquetea. Moji su roditelji imali mali posjed i živjeli od obrađivanja zemlje. Škola mi je bila u Piqueteu. Kad sam malo porastao, kupio sam stari bicikl da ne moram svaki dan pješke ići u školu. U Piqueteu se nalazila tvornica oružja u kojoj je bilo zaposleno mnogo tamošnjih stanovnika. Iako su ljudi u našem kraju većinom bili siromašni, stopa kriminala bila je relativno niska.

Bio sam dobar učenik, te sam se uspio upisati na vojnu akademiju koja se nalazila u obližnjem gradu. Godine 1966. diplomirao sam vojno zrakoplovstvo s činom narednika. Nakon toga završio sam i pravni fakultet. Po završetku studija prijavio sam se na natječaj za mjesto policijskog načelnika i na koncu sam 1976, poslije položenog državnog stručnog ispita, dobio taj posao. Neko sam vrijeme radio i u upravi zatvora. Na tom sam se poslu često susretao s Jehovinim svjedocima jer su dolazili k meni tražiti dozvolu da propovijedaju u zatvoru u kojem sam radio. U tim su prilikama uvijek sa mnom razgovarali o Bogu i njegovoj Riječi, Bibliji. Budući da sam bio bogobojazan, zanimalo me što propovijedaju. Spoznaja da se Bog zove Jehova i da ljudi mogu imati prisan odnos s njim ostavila je snažan dojam na mene.

S vremenom sam položio još jedan državni stručni ispit te sam 1981. postao sudac. Godine 2005. imenovan sam za suca prizivnog suda u São Paulu.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Nedugo nakon što sam završio pravo, počeo sam čitati Bibliju. To me potaknulo da promijenim neka svoja gledišta o religiji. Bio sam tradicionalni katolik i služio sam kao ministrant u crkvi. Prije nego što bi svećenik iznio propovijed, ja bih pročitao određeni ulomak iz molitvenika. U katoličkim obiteljima nije bilo uobičajeno čitati Bibliju, zato je moja majka bila prilično uznemirena kad je saznala da je čitam. Stalno mi je govorila da se ostavim Biblije jer će me zaluditi. Nisam je  poslušao jer u čitanju Božje Riječi nisam vidio nikakva zla.

Bibliju sam nastavio čitati najviše zato da zadovoljim svoju znatiželju. Budući da je u mojoj obitelji bilo nekoliko svećenika i jedan biskup, htio sam saznati koju ulogu svećenstvo ima u Crkvi. Počela me zanimati teologija oslobođenja, ali sam vrlo brzo izgubio interes jer mi argumenti i razmišljanja pripadnika tog pokreta nisu imali previše smisla.

Nekako u to vrijeme moj zubar, koji je bio budist, dao mi je knjigu s naslovom Da li se je čovjek razvio ili je stvoren? * Uzeo sam je, misleći kako bi je bilo zanimljivo pročitati uz Darwinov Postanak vrsta. Argumenti izneseni u knjizi koju sam dobio od svog zubara zvučali su mi logično i uvjerljivo. Bio sam siguran da se teorija evolucije ne temelji na dokazima.

Knjiga koju sam pročitao potaknula je moju znatiželju, te sam želio doći do još nekih knjiga Jehovinih svjedoka. Saznao sam da je jedan aviomehaničar kojeg sam poznavao iz viđenja Jehovin svjedok. Razgovarao sam s njim, a on mi je rado donio nekoliko knjiga. Ponudio mi je i biblijski tečaj, ali nisam htio proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Mislio sam da je mogu proučiti sam.

Kad sam počeo čitati Bibliju, već sam bio u braku. Zaključio sam kako bi bilo mudro da i moja žena i djeca saznaju što ta knjiga uči. Stoga smo svaki tjedan zajedno čitali Bibliju i razgovarali o onome što bismo iz nje saznali. Kao što sam spomenuo, želio sam saznati koju ulogu svećenstvo ima u Crkvi, pa su mi za oko zapele riječi zapisane u Ivanu 14:6. Ondje stoji: “Isus mu je [učeniku Tomi] odgovorio: ‘Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.’” Temeljito sam istražio značenje tog retka i uvjerio se da će Jehova Bog omogućiti spasenje ljudima jedino preko Isusa, a ne preko svećenstva, kako sam dotad vjerovao.

Još dva biblijska retka promijenila su moje gledište o Katoličkoj crkvi i njenim tumačenjima. Prvi glasi: “Strah je Jehovin prvo što je potrebno da bi se steklo znanje. Ludi preziru mudrost i pouku” (Mudre izreke 1:7). Drugi redak koji je jako utjecao na moj život kaže: “Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga, jer on svima daje velikodušno i bez prekoravanja, i dat će mu je” (Jakov 1:5). Silno sam želio upoznati Bibliju, a Crkva nije mogla zadovoljiti moju žeđ za znanjem. Zato sam prestao ići na misu.

Godine 1980. moja je žena počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kad god sam bio kod kuće, prisustvovao sam tom tečaju. S vremenom sam i ja počeo proučavati Bibliju. Ipak, mojoj ženi i meni trebalo je dugo da postanemo Jehovini svjedoci. Ona se krstila 1994, a ja četiri godine nakon nje.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Svoje četvero djece odgojili smo po Jehovinim moralnim mjerilima (Efežanima 6:4). Naša dva sina daju sve od sebe kako bi svojim suvjernicima pomagali da vjerno služe Bogu. Imamo i dvije kćeri, koje revno propovijedaju biblijsku poruku. Moja žena svaki mjesec odvaja dosta vremena kako bi ljudima pomogla upoznati Boga, a ja služim kao starješina u jednoj skupštini Jehovinih svjedoka.

Kad sam postao Jehovin svjedok, shvatio sam koliko je u procjeni dobra i zla važno uzeti u obzir Božje gledište. Pri donošenju presuda nastojim primjenjivati biblijska načela — objektivno razmotriti sve okolnosti,  biti razuman, ali i samilostan, kad postoje olakotne okolnosti.

Na svom poslu susreo sam se s mnogo slučajeva nasilja, kriminala i zlostavljanja djece te s drugim teškim kaznenim djelima. Ta me zlodjela još uvijek jako pogađaju. Kad god gledam vijesti, zgrozim se nad sve većim zlom u ovom moralno iskvarenom svijetu. Zahvalan sam Jehovi što mi je pomogao shvatiti zašto danas ima toliko patnji i nepravde. Sretan sam što znam njegovo obećanje da nas čeka bolja budućnost.

• ROĐEN: 1961.

• ZEMLJA: SJEVERNA IRSKA

• PRIJE: PRIPADNIK PARAVOJNE SKUPINE

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rodio sam se u Portadownu, prometnom gradu u Sjevernoj Irskoj. Moji roditelji bili su protestantske vjere, ali dobro su se slagali sa svojim susjedima, od kojih su mnogi bili katolici. Bez obzira na razlike u vjeroispovijedi, svi su pomagali jedni drugima, što je bilo jako potrebno budući da je većina ljudi u našoj četvrti bila siromašna.

U životu sam donio mnoge odluke na koje nisam ponosan. Godine 1974. uključio sam se u sukobe koji su se vodili među katolicima i protestantima u našoj zemlji. Ta je situacija i među nekad dobrim susjedima dovela do netrpeljivosti i mržnje. Naprimjer moj otac, koji je bio poslovođa u tvornici tepiha, jedne je večeri na poslu podučavao dvojicu mladića katoličke vjeroispovijedi koji su živjeli u našem susjedstvu. Za to vrijeme netko je bacio bombu u njihovu kuću te im ubio roditelje i brata.

Povremeni incidenti i napadi pretvorili su se u otvorene sukobe. U dijelovima grada gdje je bilo više katolika bile su zapaljene kuće u kojima su živjeli protestanti, zbog čega su oni bili primorani otići odande. Slično se dešavalo i u četvrtima s pretežno protestantskim stanovništvom. Sukobi nisu zaobišli ni našu četvrt. Rijetko je koji katolik ostao u njoj. U tim sam nemirima bio uhićen i osuđen na tri godine zatvora zbog sudjelovanja u bombaškom napadu.

U zatvoru sam se sprijateljio s jednim čovjekom koji je bio vrlo utjecajan u pokretu protiv ujedinjenja Irske. Postali smo poput braće, a kasnije sam mu bio kum na vjenčanju. Zatvor nas nije promijenio. Kad smo odslužili kaznu, nastavili smo po starom, ali činili smo još gora zlodjela. Zbog toga je moj prijatelj ponovno dospio u zatvor, gdje ga je netko i ubio.

I moj je život bio u opasnosti. Jednom mi je netko dignuo automobil u zrak. No ništa od  toga nije me preplašilo. Dapače, bio sam sve uvjereniji da se borim za pravu stvar.

Otprilike u to vrijeme sudjelovao sam u snimanju jednog dokumentarnog filma koji je govorio o nemirima u Sjevernoj Irskoj. Zbog tog filma, koji je prikazan na britanskoj televiziji, imao sam još više problema. Napustila me žena, a kratko nakon toga oduzeto mi je skrbništvo nad sinom. Sjećam se da sam se pogledao u ogledalo i sav očajan rekao: “Bože, ako te ima, pomozi mi!”

Sljedeće subote susreo sam Paula, jednog poznanika koji je postao Jehovin svjedok. Vrlo smo brzo počeli razgovarati o Bibliji. Dva dana kasnije poslao mi je Stražarsku kulu. U jednom članku bile su citirane Isusove riječi zapisane u Ivanu 18:36, gdje stoji: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.” Te su riječi ostavile snažan dojam na mene i potaknule me da razmislim o svom životu. Shvatio sam da moram poduzeti drastične promjene.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Bibliju sam počeo proučavati s Paulom, a nastavio s Billom, jednim drugim Jehovinim svjedokom. Znam da sam mu zadavao muke mnogim pitanjima koja sam postavljao. Osim toga na tečaj sam često dovodio pastore, nastojeći dokazati da je Bill u krivu. No nijedan od tih pastora nije mogao pobiti istinu iz Božje Riječi.

Sjećam se da sam jednom rekao Billu neka ne dolazi na tečaj jer su na cestu u blizini moje kuće bile postavljene barikade. Znao sam da mu automobil može biti oduzet i zapaljen. On je ipak došao, ali na biciklu, jer je bio siguran da tako neće privući ničiju pažnju. Jednom drugom prilikom, dok smo Bill i ja proučavali, u moju su kuću upali policajci i vojnici. Kad su me odvodili u policijsku postaju, Bill mi je rekao da se uzdam u Jehovu. Njegove riječi i postupci duboko su me se dojmili.

Nakon nekog vremena odlučio sam otići na sastanak Jehovinih svjedoka. Neki od prisutnih zacijelo su bili zaprepašteni kad su me vidjeli. Imao sam dugu kosu i naušnicu, a moja kožna jakna bila je “ukrašena” simbolima paravojne skupine kojoj sam pripadao. Unatoč tome Jehovini svjedoci bili su vrlo ljubazni i srdačni prema meni, što me ugodno iznenadilo.

Iako sam proučavao Bibliju, još uvijek sam se kretao u starom društvu. No kako sam ozbiljnije shvaćao biblijska načela, uvidio sam da moram promijeniti svoja politička uvjerenja i prekinuti sve veze s ljudima s kojima sam dotad bio blizak ako želim služiti Jehovi. To mi nije bilo nimalo lako. Međutim proučavanje Biblije i dobar odnos s Jehovom dali su mi snage da učinim potrebne promjene. Ošišao sam se, izvadio naušnicu i kupio odijelo. Biblijska načela potaknula su me da se počnem drugačije ophoditi s ljudima.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Nekad sam bio ozloglašeni zločinac. Moje lice znao je svaki policajac u gradu. Ali sada je sve drugačije. Primjerice kad sam prvi put išao na kongres Jehovinih svjedoka, koji se održavao u irskom gradu Navanu, policija me pratila cijelim putem kroz Sjevernu Irsku, a i nakon što smo prešli granicu. Sada na kongrese idem bez policijske pratnje. Pored toga slobodno mogu propovijedati biblijsku poruku zajedno sa svojim suvjernicima.

Svoj sam život postupno doveo u sklad s biblijskim mjerilima. Zbližio sam se sa svojom braćom i sestrama u vjeri, koji su mi postali poput obitelji. Među Jehovinim svjedocima upoznao sam Louise, koja je kasnije postala moja žena, a nakon nekog vremena ponovno sam dobio skrbništvo nad svojim sinom.

Kad god razmišljam o svom životu, osjećam žaljenje što sam mnogima nanio bol. Zahvalan sam Jehovi što me privukao k sebi. Ja sam živi dokaz da Biblija može promijeniti čak i zločince te njihovom životu dati pravi smisao.