Vahan se rodio u Armeniji u travnju 1983. On i ostali članovi njegove obitelji počeli su 1996. proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Sa 16 godina Vahan se odlučio krstiti. Proučavajući Bibliju, stekao je duboko cijenjenje prema učenjima Isusa Krista. Između ostalog, saznao je da je Isus svojim sljedbenicima jasno dao na znanje da se ne smiju služiti oružjem za ratovanje (Matej 26:52). Zato se nedugo nakon krštenja suočio s vrlo ozbiljnom odlukom.

Prema armenskom zakonu, svi mladići koji navrše 18 godina dužni su služiti vojsku. Ako to odbiju, može im se dosuditi zatvorska kazna u trajanju do tri godine. Vahan je želio izvršiti svoju građansku dužnost, no istovremeno nije htio povrijediti svoju biblijski oblikovanu savjest. Što je stoga odlučio poduzeti?

Čim je 2001. postao vojni obveznik, počeo je slati pisma armenskim vlastima u kojima je istaknuo da bi služenjem vojske postupao suprotno svojoj savjesti i vjerskim uvjerenjima. S druge strane naveo je da je umjesto vojne službe spreman obavljati civilnu.

Više od godinu dana Vahan je opetovano molio vlasti da uvaže njegov prigovor  savjesti. Usprkos tome u rujnu 2002. bio je uhićen, a kasnije i optužen za izbjegavanje vojne obveze. Osuđen je na 18 mjeseci zatvora. No tužitelj nije bio zadovoljan tom kaznom. Samo mjesec dana nakon presude podnio je zahtjev prizivnom sudu tražeći da se Vahanu dodijeli stroža kazna. Tvrdio je kako je njegovo odbijanje vojne službe zbog vjerskih uvjerenja “neutemeljeno i opasno”. Prizivni je sud odobrio tužiteljev zahtjev te je kaznu produžio na 30 mjeseci zatvora.

Vahan se na tu odluku žalio najvišem armenskom sudu. U siječnju 2003. Vrhovni sud potvrdio je presudu prizivnog suda. Vahan je odmah bio prebačen u zatvor u kojem je počeo služiti kaznu zajedno s ubojicama, preprodavačima droge i silovateljima.

Armenija je od 2001. članica Vijeća Europe. Stoga njeni građani, nakon što iscrpe sva domaća pravna sredstva, imaju pravo žaliti se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Upravo je to i Vahan odlučio učiniti. U žalbi je istaknuo kako su armenske vlasti osudivši ga zbog odbijanja vojne službe prekršile 9. članak Europske konvencije o ljudskim pravima. Tražio je da se njegovo pravo na prigovor savjesti zaštiti upravo na temelju tog članka, što bi u povijesti tog suda bio presedan.

Sud je 27. listopada 2009. donio presudu. U skladu sa svojom dotadašnjom praksom, zaključio je da 9. članak Europske konvencije o ljudskim pravima, koji jamči slobodu savjesti, ne štiti prava osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju služiti vojni rok.

Vahan je dotad već odavno bio pušten iz zatvora te se u međuvremenu oženio i dobio sina. Razumljivo, presuda Europskog suda jako ga je razočarala. Pred njim je sada bila odluka — hoće li odustati ili se žaliti Velikom vijeću tog suda. Odlučio je uložiti žalbu. Budući da Veliko vijeće prihvaća samo iznimne slučajeve, Vahanu je bilo jako drago kad je pristalo razmotriti njegovu žalbu.

Veliko vijeće je 7. srpnja 2011. donijelo konačnu presudu. Gotovo jednoglasno, u omjeru 16 naprema 1, odlučilo je da je Armenija prekršila pravo Vahana Bajatjana na iskazivanje slobode savjesti osudivši ga na zatvorsku kaznu jer je zbog prigovora  savjesti odbio vojnu službu. Jedini član vijeća koji se usprotivio toj odluci bila je sutkinja iz Armenije.

Zašto je to vrlo značajna presuda? Prvi put u svojoj povijesti taj je sud zaključio kako 9. članak Europske konvencije o ljudskim pravima ipak štiti pravo na prigovor savjesti u pogledu vojne obveze. Stoga kažnjavanje onih koji ulože takav prigovor sud smatra kršenjem temeljnih ljudskih prava koja su zajamčena u demokratskom društvu.

U vezi s Jehovinim svjedocima koji zbog savjesti odbijaju vojnu službu Vijeće je iznijelo sljedeće zapažanje: “Sud nema razloga sumnjati u tvrdnju tužitelja da je njegovo odbijanje vojne službe motivirano vjerskim stavovima, koje on iskreno zastupa i koji se ozbiljno i nepomirljivo kose s njegovom obvezom da stupi u vojnu službu.”

Tijekom protekla dva desetljeća u Armeniji je na zatvorsku kaznu osuđeno preko 450 Jehovinih svjedoka koji su uložili prigovor savjesti. U vrijeme pisanja ovog članka u toj se zemlji u zatvoru nalazilo 58 mladića koji su zbog svojih vjerskih uvjerenja odbili služiti vojsku. Petorica su poslana u zatvor nakon što je Europski sud donio značajnu presudu u slučaju Bajatjan protiv Armenije. * Kad je jedan od njih podnio zahtjev da se obustavi kazneni postupak pokrenut protiv njega, tužitelj je taj zahtjev odbio. U tužiteljevom pismenom obrazloženju stajalo je: “Presuda Europskog suda u predmetu Bajatjan protiv Armenije, donesena 7. srpnja 2011, u ovom slučaju nije relevantna jer je očito da se ne radi o sličnim okolnostima.”

Zašto je tužitelj to napisao? Kad je Vahan Bajatjan bio osuđen, u Armeniji nije postojala nikakva alternativa vojnoj službi. Armenske vlasti ističu da je nakon toga donesen zakon kojim je uvedena civilna služba, tako da se onima koji odbijaju služiti vojsku sada pruža mogućnost izbora. Međutim alternativna, civilna služba stavljena je pod nadležnost vojske i zato mnogim obveznicima koji ulažu prigovor savjesti nije prihvatljiva.

Vahan Bajatjan zadovoljan je povijesnom odlukom koju je sud donio u njegovu korist. Sada na Armeniji leži odgovornost da prestane kazneno goniti i zatvarati građane kojima njihova duboka vjerska uvjerenja ne dopuštaju da služe vojni rok.

Jehovinim svjedocima nije cilj uvoditi pravosudne reforme u bilo kojoj zemlji. Međutim, kao što je vidljivo u slučaju mladog Vahana, oni se nastoje izboriti za prava koja su im zajamčena zakonima zemlje u kojoj žive. Zašto? Zato da bi mogli mirno živjeti i slobodno izvršavati sve zapovijedi koje im je dao njihov Vođa, Isus Krist.