IAN je u materijalnom pogledu imao sve što mu je trebalo, no čeznuo je za očevom ljubavlju i pažnjom. “Moj je otac puno pio i bio je vrlo grub prema majci. Zato ga nikad nisam previše volio”, ispričao je. Kad je odrastao, počeo se pitati postoji li Bog. “Ako postoji”, razmišljao je, “zašto dopušta da ljudi pate?”

Čak i ako sami nemate nekih većih problema u životu, sigurno vas boli nepravda i ogorčeni ste kad vidite kako nedužni ljudi pate. Međutim ako ste se vi osobno, poput Iana, našli u nekoj teškoj situaciji, ako se član vaše obitelji ozbiljno razbolio ili vam je smrt oduzela voljenu osobu, tada to pitanje za vas ima puno dublje značenje.

Neki vjeruju da Bog dopušta patnje kako bi nas iskušao ili naučio skromnosti i suosjećanju. Drugi su uvjereni da ljudi pate zbog grijeha koje su počinili u nekom prošlom životu.

Bog je ili ravnodušan prema ljudskoj patnji ili pak okrutan. U svakom slučaju, takvog je Boga teško voljeti.

Ona jasno pokazuje da Bog nije kriv za ljudske patnje. “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Ustvari, pomisao da je Bog kriv za zlo potpuno je suprotna slici koju Biblija pruža o njegovoj osobnosti. Zašto to kažemo?

Zato što je jedna od glavnih Božjih osobina ljubav (1. Ivanova 4:8). Da bi nam približila tu misao, Biblija njegove osjećaje uspoređuje s onim što majka osjeća prema svom novorođenčetu. “Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje?” upitao je Bog. Zatim je dodao: “Ako bi ona i zaboravila njega, ja neću zaboraviti  tebe” (Izaija 49:15). Bi li majka koja voli svoje dijete ikad namjerno učinila nešto čime bi mu naudila? To bi bilo nezamislivo. Brižan roditelj uvijek nastoji ublažiti djetetovu bol. Isto tako ni Bog nikad ne bi nedužnim ljudima uzrokovao patnje (1. Mojsijeva 18:25).

Ipak, činjenica je da ljudi pate. Stoga se možda pitate: Ako je Bogu stalo do nas i ako je svemoguć, zašto već nije nešto poduzeo?

Bog ima valjane razloge zbog kojih još uvijek dopušta patnje. Naprimjer razmislite o sljedećem: Često sami ljudi jedni drugima nanose zlo. Mnogi nasilnici i zlostavljači koji drugima zadaju bol ne žele promijeniti svoj način postupanja. Stoga da bi uklonio jedan od glavnih uzroka patnji, Bog će morati uništiti takve ljude.

Objašnjavajući zašto on već nije uklonio zle, apostol Petar je napisao: “Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Jehova je strpljiv zato što je milosrdan i voli ljude.

Međutim on će ubrzo stati na kraj svim patnjama. Kako Biblija kaže, pravedno je da Bog “uzvrati nevolju” onima koji nedužnima nanose bol. Zli ljudi bit će “kažnjeni vječnom propašću” (2. Solunjanima 1:6-9).

Ian, spomenut u uvodu ovog članka, pronašao je uvjerljive i razumne odgovore na svoja pitanja o patnjama. To je u potpunosti promijenilo njegov pogled na život. Njegovu životnu priču možete pročitati u članku “Biblija mijenja živote ljudi”.