“Još nismo utvrdili ni ima li Bog ime, a kamoli kako bi ono trebalo glasiti” (profesor David Cunningham, citat objavljen u časopisu Theological Studies).

Bog je rekao: “Ja sam Jehova. To je ime moje” (Izaija 42:8). Ime “Jehova” potječe iz hebrejskog i znači “onaj koji čini da postane” (Biblija — prijevod Novi svijet, dodatak 1, odlomak 1).

Jehova želi da ga zovemo po imenu. U Bibliji stoji: “Prizivajte ime njegovo! Objavljujte narodima djela njegova! Razglašujte da je uzvišeno ime njegovo!” (Izaija 12:4).

Isus je koristio Božje ime. Kad se svom nebeskom Ocu molio za svoje učenike, rekao je: “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga.” Zašto je Isus svojim učenicima obznanio ime svog Oca? On sam kazao je: “Da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima” (Ivan 17:26).

“Čovjek koji ne zna kako se Bog zove zapravo ga ne poznaje, pa ga ne može ni voljeti”, napisao je teolog Walter Lowrie. “Kako bi ga, uostalom, i mogao voljeti ako je on za njega samo bezimena sila?”

U istinitost te izjave uvjerio se čovjek po imenu Victor, koji je svaki tjedan išao u crkvu, ali je unatoč tome imao osjećaj da uopće ne poznaje Boga. On kaže: “Kad sam saznao da se Bog zove Jehova, činilo mi se kao da smo se tek tada upoznali iako sam dotad o njemu čuo puno toga. No nakon što sam saznao njegovo ime, postao mi je stvaran. Tada mi nije bilo teško izgraditi prijateljstvo s njime.”

A kako Jehova gleda na ljude koji koriste njegovo ime? Iz Biblije saznajemo da osjeća naklonost prema njima. Naime, onima koji “razmišljaju o imenu njegovu” Bog je obećao: “Bit ću im milostiv kao što je čovjek milostiv svome sinu koji mu služi” (Malahija 3:16, 17). On nagrađuje osobe koje prizivaju njegovo ime, a njegova Riječ to potvrđuje jer kaže: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen” (Rimljanima 10:13).