“Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, ‘vječni oganj’” (Katekizam Katoličke crkve). Neki vjerski vođe smatraju da je pakao stanje potpune odijeljenosti od Boga.

“Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti”, kaže Biblija (Ezekijel 18:4). U njoj stoji i da “mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5). Je li onda duša besmrtna ili umire? Da li zli, nakon što umru, trpe paklene muke i osjećaju bol zbog vječne odijeljenosti od Boga ili naprosto nisu svjesni ničega? Istina, očito, ne može biti i jedno i drugo.

Hebrejska i grčka riječ koje se u mnogim prijevodima Biblije prevode s “pakao” odnose se na zajednički grob čovječanstva, to jest na mjesto gdje počivaju mrtvi. Kad je vjerni Božji sluga Job patio zbog teške bolesti, molio je Boga: “O, kad bi me u grob sklonio!” (Job 14:13). Taj isti redak, prema prijevodu Škarić, glasi: “Ah tko-bi-mi dao, da-me zaštitiš u paklu!” Je li logično zaključiti da je Job molio Boga neka ga skloni u pakao, gdje bi trpio muke i bio vječno odijeljen od njega? Naravno da nije. On je jednostavno htio da smrt okonča njegove patnje.

Pomisao da Bog bez milosti muči ljude u paklu u nama stvara odbojnost prema njemu. “Odmalena su me učili da postoji pakao”, kaže Rocío, koja živi u Meksiku. “Užasno sam se bojala pakla. To učenje nikako nisam mogla povezati s tvrdnjom da je Bog ljubav. Mislila sam da je nemilosrdan i da nam ne oprašta grijehe.”

Rocío je iz Biblije saznala što se s čovjekom događa nakon smrti i uvjerila se da Bog pravedno sudi. Zahvaljujući tome promijenila je mišljenje o njemu. “Oslobodila sam se straha od pakla, koji me tako dugo mučio”, kaže ona. “Uvjerila sam se da je Bogu stalo do naše dobrobiti i da nas ljubi, a takvog Boga nije teško voljeti. On nas, poput brižnog oca, vodi kroz život jer želi da budemo sretni” (Izaija 41:13).

Mnogi se trude biti dobri vjernici zato što se boje pakla. No Bog ne želi da mu služimo iz straha. Božji Sin, Isus, istaknuo je iz kojeg bismo motiva trebali služiti njegovom Ocu kad je rekao: “Ljubi Jehovu, Boga svojega” (Marko 12:29, 30). Kad dobro upoznamo Boga i uvjerimo se da on nikad nije postupao nepravedno, imat ćemo razloga vjerovati da će u budućnosti ljudima suditi po pravdi. Bit ćemo sigurni u Božju pravednost, poput Jobovog prijatelja Elihua, koji je rekao: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao!” (Job 34:10).