Za patrijarha Joba Biblija kaže da je bio “bez mane i pravedan” (Job 1:1, bilješka). Lota se pak u njoj naziva pravednikom (2. Petrova 2:8). A za Davida se kaže da je činio “ono što je pravo” u Božjim očima (1. Kraljevima 14:8). No upoznajmo se malo bolje sa životom tih biblijskih ličnosti. Vidjet ćemo da su i oni griješili, da od njih možemo puno naučiti te da i nesavršeni ljudi mogu ugoditi Bogu.

Job je doživio brojne osobne tragedije i smatrao je da mu je nanesena velika nepravda. Zaključio je da je Bogu svejedno hoće li mu on ostati vjeran ili neće (Job 9:20-22). Bio je toliko uvjeren u vlastitu pravednost da su drugi stekli dojam kako on sebe smatra pravednijim od Boga (Job 32:1, 2; 35:1, 2).

Lot je jednom prilikom trebao odmah i bez oklijevanja donijeti važnu odluku, ali on se premišljao.  Bio je jako ogorčen jer su stanovnici Sodome i Gomore bili razvratni i njihovo besramno ponašanje “mučilo je pravednu dušu njegovu” (2. Petrova 2:8). Bog je objavio da namjerava uništiti te iskvarene gradove, a Lotu i njegovoj obitelji dao je priliku da se spase. Čovjek bi očekivao da će uznemireni Lot jedva dočekati da ode iz grada. No on je u tom ključnom trenutku oklijevao. Anđeli koji su došli izbaviti njega i njegovu obitelj morali su ih doslovce uzeti za ruku i izvesti iz grada na sigurno (1. Mojsijeva 19:15, 16).

David je jednom prilikom podlegao neispravnim željama i počinio preljub s udatom ženom. Što je još gore, dao je ubiti njenog muža kako bi zataškao svoj grijeh (2. Samuelova, 11. poglavlje). U Bibliji stoji: “Ono što je David učinio bilo je zlo u očima Jehovinim” (2. Samuelova 11:27).

I Job i Lot i David činili su greške, ponekad i vrlo ozbiljne. No, kao što ćemo vidjeti u nastavku, oni su ipak svim srcem željeli služiti Bogu i biti mu poslušni. Pokajali su se za svoje grijehe i napravili potrebne promjene u životu. Stoga im je Bog bio milostiv, a Biblija o njima govori kao o vjernim Božjim slugama.

Budući da smo nesavršeni, neminovno je da griješimo (Rimljanima 3:23). No kad se to dogodi, trebamo pokazati da nam je žao i učiniti sve što možemo kako bismo popravili situaciju.

Što su Job, Lot i David učinili kako bi ispravili svoje pogreške? Job je bio bogobojazan čovjek. Nakon što mu je Bog skrenuo pažnju na njegovu  pogrešku, on je promijenio svoj način razmišljanja i požalio zbog onoga što je rekao (Job 42:6). Lotovo gledište o nemoralnom ponašanju stanovnika Sodome i Gomore potpuno se podudaralo s Božjim moralnim mjerilima. Problem je bio u tome što Lot nije odmah shvatio koliko je važno bez odlaganja poslušati Boga. Naposljetku je pobjegao iz gradova koji su bili osuđeni na uništenje i izbjegao Božju kaznu. Poslušao je Boga i nije se osvrtao dok je bježao. David je počinio težak grijeh i prekršio Božji zakon, ali kasnije se iskreno pokajao i prepustio Božjoj milosti pokazujući tako što mu je doista u srcu (Psalam 51).

Ne treba nas iznenaditi što je Bog s naklonošću gledao na te svoje sluge jer on ima realna očekivanja od nesavršenih ljudi. “On dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah” (Psalam 103:14). No što onda Bog očekuje od nas ako zna da ćemo kad-tad pogriješiti?

Savjet koji je David dao svom sinu Salamunu otkriva nam kako možemo ugoditi Bogu. Rekao mu je: “Ti, sine moj Salamune, upoznaj Boga oca svojega te mu služi srca potpuno odana” (1. Ljetopisa 28:9). Što znači služiti Bogu “srca potpuno odana”? To znači ljubiti Boga, saznati što je njegova volja i zatim u skladu s tim postupati. To ne znači da čovjek mora biti savršen, nego da treba iskreno željeti služiti Bogu i biti mu poslušan te spremno prihvaćati savjete i opomene. Bog je Joba smatrao vjernim, Lota pravednim, a Davida odanim zato što su ga ljubili i željeli mu biti poslušni. Iako su ponekad griješili, ipak su mu ugodili.

I zato, ako nam se pojave neispravne misli za koje bismo voljeli da nam nikad nisu pale na pamet, ako kažemo nešto zbog čega se kasnije sramimo ili učinimo nešto zbog čega poslije žalimo, mogu nas utješiti primjeri Božjih slugu o kojima smo govorili u ovom članku. Bog zna da zasad jednostavno ne možemo postupati savršeno. Međutim, on želi da ga ljubimo i očekuje od nas da se trudimo biti mu poslušni. Ako smo svim srcem odani Bogu, možemo biti uvjereni da ćemo mu i mi ugoditi.