1, 2. a) Što pokazuje da znanstvenici priznaju potrebu konstruktora? b) No, kako ga usprkos tome, niječu?

KAD antropolozi iskapajući zemlju nailaze na trokutast komad izbrušena kremena, zaključuju da je to sigurno vršak strijele koji je netko izradio. Znanstvenici priznaju da takve stvari, koje su izrađene za određenu svrhu, nisu mogle postati slučajno.

² Međutim, kad su u pitanju životni oblici, ne zaključuje se istom logikom. Ne smatra se da je konstruktor potreban. No, i najjednostavniji jednostanični organizmi, ili samo DNK njihova genetičkog kôda, daleko su složeniji od bilo kojeg oblikovanog komada kremena. Usprkos tome, evolucionisti tvrde da ti oblici nemaju konstruktora, nego su postali slijedom slučajnih događaja.

3. Što je priznao Darwin i kako je to pokušao objasniti?

³ Međutim, Darwin je priznao neophodnost nekakve konstrukcijske sile, no to je svojstvo pripisao prirodnom odabiranju. “Prirodno odabiranje”, rekao je, “svakodnevno je i neprestano ispitivanje i najneznatnijih varijacija širom cijela svijeta; pri tom se odbacuju loše, a čuvaju i dodaju dobre.”¹ No, takav stav sada gubi potporu.

4. Kako se mijenjaju stavovi obzirom na prirodno odabiranje?

⁴ Stephen Gould izvještava da mnogi suvremeni evolucionisti sada drže da temeljna promjena nekog oblika “nije stvar prirodnog odabiranja nego se kroz populacije mogla proširiti i nasumce”.² Gordon Taylor slaže se s time: “Prirodno odabiranje objašnjava  tek maleni dio onoga što se zbiva; glavni dio još uvijek je neobjašnjiv.”³ Geolog David Raup kaže: “Trenutno važna alternativa prirodnom odabiranju mora se povezati s djelovanjem čiste slučajnosti.”⁴ No, može li “čista slučajnost” biti konstruktor? Je li sposobna stvarati složene strukture koje predstavljaju građu života?

5. Što priznaje jedan evolucionist o uzročniku konstrukcije živih organizama?

⁵ Evolucionist Richard Lewontin je priznao da su organizmi “izgleda pažljivo i umješno konstruirani”, tako da ih neki znanstvenici smatraju “glavnim dokazom o postojanju Vrhovnog konstruktora”.⁵ Bit će korisno razmotriti neke od tih dokaza.

6. Jesu li jednostanični organizmi doista tako jednostavni?

⁶ Započnimo od najmanjih životnih oblika, jednostaničnih organizama. Biolozi kažu da jednostanične životinje “hvataju hranu, probavljaju je i oslobađaju se otpadnih tvari, kreću se, grade kuće, sudjeluju u spolnosti” i sve to bez “tkiva, organa, srca i uma. Doista, posjeduju sve što i mi ljudi”.⁶

7. Kako i u koju svrhu dijatomeje stvaraju staklo, i zašto su toliko važne za život u moru?

⁷ Dijatomeje, jednostanične alge kremenjašice, uzimaju silicij i kisik iz mora i stvaraju kremensko staklo kojim grade sitne “kutijice” kamo spremaju svoj zeleni klorofil. Jedan znanstvenik, oduševljen njihovom važnošću i ljepotom, navodi: “Ti zeleni listovi smješteni u draguljarske kutijice predstavljaju ispašu za devet desetina svih živih organizama u morima.” Velik dio hranjive vrijednosti je ulje koje dijatomeje stvaraju. Ono im osim toga pomaže da doplutaju blizu površine vode, gdje se njihov klorofil može izložiti svjetlosti.

8. U kakvim se složenim oblicima pojavljuju dijatomeje?

⁸ Njihove prekrasne staklene kutijice, kaže taj isti znanstvenik, javljaju se u “neobičnim varijacijama oblika — kružnom, kvadratičnom, štitastom,  trokutastom, jajolikom i pravokutnom — sve predivno ukrašene geometrijskim gravurama. Ukrasi su na tom prozirnom staklu tako fino ugravirani da bi ljudsku vlas trebalo raskoliti po dužini na četiristo dijelova da bi stala u razmak između njih”.⁷

9. Koliko su složene neke od kućica koje izgrađuju zrakaši?

⁹ Jedna grupa životinjica koja prebiva u oceanu, zrakaši (radiolarije), gradi nešto poput “staklenih sunaca, iz kojih kao iz kristalne kugle strše na sve strane dugi, tanki i prozirni šiljci”. Ili su pak “prečke njihova staklena kostura šesterokutnog oblika, a to je osnova jednostavnih geodetskih kupola”. O jednom od tih mikroskopskih graditelja se kaže: “Taj vrhunski arhitekt nije zadovoljan samo jednom geodetskom kupolom; potrebne su tri staklene kupole poput čipkastih ukrasa jedna unutar druge.”⁸ Nedostaju riječi kojima bi se opisale te čudesne konstrukcije — potrebna je slika da bi se to predočilo.

10, 11. a) Što su spužve i što se događa sa stanicama kad se spužva sasvim usitni? b) Na koje pitanje u vezi skeleta spužve znanstvenici ne nalaze odgovor, a što mi znamo?

¹⁰ Spužve se sastoje od milijuna stanica, ali od samo nekoliko različitih vrsta. U jednom fakultetskom udžbeniku se objašnjava: “Stanice nisu organizirane u tkiva ili organe, pa ipak postoji pravilo po kome se prepoznaju, povezuju i organiziraju.”⁹ Ako se spužva zgnječi kroz tkaninu i tako usitni u milijune stanica, one će se spojiti i ponovo izgraditi spužvu. Spužve grade prekrasne staklene skelete. Jedan od najzačudnijih je venerina cvijetna košarica.

¹¹ O njoj jedan znanstvenik kaže: “Kad pogledaš složenost spužvina skeleta, kao što je onaj u venerine cvijetne košarice, sačinjen od silicijevih iglica, ostaješ zapanjen. Kako mogu gotovo nezavisne mikroskopske stanice surađivati u izlučivanju milijuna staklenih iglica i stvoriti tako zamršenu i divnu rešetku? Na to ne znamo odgovoriti.”¹⁰ No jedno znamo sigurno: Slučajnost nije konstruktor.

12. Što je simbioza i koji su neki primjeri?

¹² Postoje mnogi slučajevi u kojima su dva organizma izgleda konstruirana da žive zajedno. Simbioze (što znači živjeti zajedno), primjer su takve udruženosti. Neke smokve i ose međusobno su si potrebne za razmnožavanje. Termiti jedu drvo, no za njegovu probavu u njihovim želucima potrebne su im protozoe (sićušne praživotinje). Slično tome, stoka, koze i deve ne mogu probaviti celulozu trave bez pomoći bakterija i protozoa koje žive u njihovom tijelu. U jednom izvještaju se navodi: “Dio kravljeg želuca u kome se odvija probava ima volumen od oko 100 litara i sadrži 10 milijardi mikroorganizama u svakoj kapi tekućine.”¹¹ Alge i gljive se udružuju i postaju lišajevi. Tek u takvoj formi mogu rasti na goloj stijeni i početi je pretvarati u zemlju.

13. Koja se pitanja postavljaju u vezi mrava otrovnih žaoka i akacije?

¹³ Mravi otrovnih žaoka žive u šupljini trnja akacijina drveća. Oni tjeraju insekte koji jedu lišće drveća, te presijecaju i uništavaju povijuše koje se pokušavaju uspeti uz drvo. Za uzvrat, drvo izlučuje slatku tekućinu u kojoj mravi uživaju. Osim toga, drvo donosi i male lažne plodove koji im služe za hranu. Da li su mravi prvo zaštitili drvo, a ono ih nagradilo plodom? Ili je drvo donijelo plod za mrave, a oni su zahvalili zaštitom? Ili je sve to nastalo odjednom?

14. Koje naročite pripreme i mehanizme koristi cvijeće da privuče kukce za oprašivanje?

¹⁴ Mnogo slučajeva suradnje postoji između kukaca i cvijeća. Kukci oprašuju cvijeće, a za uzvrat ono ih hrani polenom i nektarom. Neki cvjetovi stvaraju dvije vrste polena. Jedna vrsta oplođuje sjeme, a druga je sterilna, no njom se hrane kukci posjetitelji. Mnogi cvjetovi posjeduju specijalne oznake i mirise koji vode kukce do nektara. Na tom putu kukci oprašuju cvijet. Neki cvjetovi imaju mehanizam otponca. Kad insekti dotaknu okidač, zapraše ih prašnici ispunjeni polenom.

15. Kako vučja stopa osigurava izvanjsko oprašivanje i koja se pitanja u vezi s time postavljaju?

 ¹⁵ Naprimjer, jedna biljka imenom vučja stopa ne može se sama oprašiti, nego su joj za to potrebni kukci koji donose polen s drugog cvijeta. Ona posjeduje cjevasti list presvučen voskom, koji okružuje cvijet. Kukci privučeni mirisom cvijeta dolaze na list i spuznu klizavom površinom do prostora na dnu cvijeta. Tu zrele njuške cvjetnih pestića prihvaćaju polen koji je kukac donio i uslijeđuje oprašivanje. Insekti su još tri dana zatočeni dlakama i voštanim zidom. Kroz to vrijeme dozrijeva vlastiti polen cvijeta kojim se kukac zapraši. Tek tada dlake omlohave, a voštano klizište svija se do vodoravnog položaja. Insekti izlaze van s novom zalihom polena, lete do sljedeće takve biljke i oprašuju je. Kukci ne žale zbog svoje trodnevne posjete, jer se goste nektarom koji im je za to vrijeme na raspolaganju. Događa li se sve to slučajno? Ili je to posljedica inteligentnog stvaranja?

16. Kako se oprašuju dvije navedene vrste orhideja?

¹⁶ Neke vrste orhideja iz roda kokica (Ophrys) na svojim laticama imaju sliku ose-ženke, i to u cijelosti, s očima, ticalima i krilima. Ispuštaju čak i miris ženke u doba parenja! Mužjak dolazi zbog oplodnje, a zapravo samo opraši cvijet. Druga vrsta orhideja, vjedrasta (Coryanthes), ima fermentirani nektar koji opije pčelu, ona postaje nesigurna na nogama; spuzne u vjedricu tekućine, a jedini put povratka je da se koprca pod jednim štapićem koji je zaprašuje polenom.

17. Kako korijenje i lišće surađuju u prehrani bilja?

¹⁷ Zeleno lišće biljaka hrani svijet, izravno ili neizravno. No, ni ono ne može funkcionirati bez pomoći sitna korijenja. Milijuni korijenčića, od kojih je svaki na vršku zaštićen kapom — a svaka od ovih podmazuje se uljem — probijaju svoj put kroz zemlju. Korijenove dlačice ispod uljnih kapa upijaju vodu i  mineralne tvari, a ove putuju uvis sićušnim kanalima kroz meko drvo (ispod kore) do listova. U listovima se stvaraju šećeri i aminokiseline, a te se hranjive tvari razašilju po čitavom stablu, kao i u korijenje.

18. a) Kako voda iz korijenja dospijeva do lišća i što pokazuje da je taj sistem više nego odgovarajuć? b) Što je transpiracija i kako ona doprinosi kružnom toku vode?

¹⁸ Gotovo čudom smatraju mnogi znanstvenici pojedina svojstva cirkulatornog sustava drveća i bilja. Prvo, kako se voda pumpa do visine od 60–90 metara? Pritisak u korijenju potiskuje je, a u deblu je preuzima sljedeći mehanizam. Naime, kohezione sile drže molekule vode zajedno. Uslijed tih sila sitni se stupci vode poput konopčića uspinju uvis iz korijenja do lišća s kojeg onda voda isparava. Voda putuje uvis 60 metara na sat. Kaže se da bi taj sistem mogao podići vodu u drveću i do preko tri kilometra visine. Višak vode isparava iz lišća (transpiracijom) čime se milijarde tona vode ponovo vraćaju u zrak, a odatle iznova na zemlju padaju kao kiša — konstrukcijski savršen sistem!

19. Koja se važna funkcija obavlja udruživanjem korijenja nekih biljaka i bakterija?

¹⁹ No, to nije sve. Lišće treba nitrate ili nitrite iz zemlje da stvori životovažne aminokiseline. Određena količina njih sprema se u zemlju uz pomoć munja i nekih slobodnih bakterija. Određenu količinu dušikovih spojeva stvaraju i mahunarke, kao što su grašak, djetelina, grah i lucerka. U njihovo korijenje ulaze bakterije, a korijenje ih opskrbljava ugljikohidratima, te one mijenjaju ili prerađuju dušik iz tla u upotrebljive nitrate i nitrite, i to nekih 200 kilograma po hektaru godišnje.

20. a) Što se dobiva fotosintezom, gdje se ona odvija, i da li itko razumije njeno odvijanje? b) Čime je smatra jedan biolog? c) Kako se naziva zeleno bilje, čime se ono ističe i koja pitanja su u vezi s time na mjestu?

²⁰ No i s tim cijela stvar nije gotova. Zeleno lišće upija energiju Sunca, ugljični dioksid iz zraka i vodu iz korijenja biljaka, te stvara šećer i otpušta kisik. Taj proces naziva se fotosintezom. Odvija se u staničnim  tjelešcima koja se zovu kloroplasti i koja su toliko malena da ih 400 000 stane na površinu točke na kraju ove rečenice. Znanstvenici ne razumiju taj proces u cijelosti. “Postoji nekih sedamdeset zasebnih kemijskih reakcija koje se odvijaju prilikom fotosinteze”, rekao je jedan biolog. “To je doista čudesan događaj.”¹² Zeleno bilje naziva se prirodnim  “tvornicama”, tvornicama koje su lijepe, rade tiho, ne zagađuju okolinu, stvaraju kisik, sudjeluju u kružnom toku vode i hrane svijet. Je li i to posljedica slučajnosti? Da li je u to uopće moguće vjerovati?

21, 22. a) Što su rekla dva glasovita znanstvenika u prilog razumu koji se očituje u svijetu prirode? b) Kako se Biblija izražava u vezi toga?

²¹ Neki od najglasovitijih znanstvenika utvrdili su da je u tako nešto teško povjerovati. Oni u svijetu prirode zapažaju promišljenost, razum. Nobelovac, fizičar Robert A. Millikan, iako vjeruje u evoluciju, rekao je na sastanku Američkog udruženja fizičara: “Božanstvo je to koje oblikuje svrhu našeg [postojanja]... Čista materijalistička filozofija je za mene vrhunac nerazboritosti. Mudri ljudi svakog povijesnog doba vidjeli su dovoljno da bi u najmanju ruku — prema tom božanstvu — bili puni poštovanja.” U svom govoru citirao je Alberta Einsteina i njegove glasovite riječi, koji je rekao da “ponizno pokušava shvatiti i najmanji djelić razuma koji se očituje u prirodi”.¹³

²² Dokazi o stvaranju okružuju nas u beskrajnim raznolikostima i u čudesnoj zamršenosti, te ukazuju na jedan viši razum. Taj je zaključak izražen i u Bibliji, gdje se stvaranje pripisuje Stvoritelju čija se “nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, jer ih se opaža po onome što je stvoreno, i njegova vječna moć i božanstvo, tako da nemaju izgovora” (Rimljanima 1:20, NS).

23. Koji razuman zaključak izvodi psalmist?

²³ Uz toliko dokaza o stvaranju života oko nas, izgleda da “nema izgovora” ako se kaže da iza toga stoji nekakva slijepa sila. Stoga nije nerazumno zaslugu za sve to pripisati razumnom Stvoritelju, kao što je to učinio psalmist: “Kako je mnogo djela tvojih, o Jehova! Sva si ih u mudrosti stvorio. Zemlja je puna tvojih tvorevina. I kako je more veliko i prostrano, u njemu je nebrojeno mnoštvo onih koji se miču, živih stvorenja, malenih i velikih” (Psalam 104:24, 25, NS).