1, 2. a) Kako bi se mogla opisati materijalna nebesa? b) Kakva pitanja postavljaju ljudi koji razmišljaju o svemiru i čemu bi doprinijeli odgovori?

VEĆ tisućama godina ljudi se dive zvjezdanim nebesima. Za jasnih noći prekrasne zvijezde poput svjetlećih dragulja stoje naspram tami svemira. Mjesečinom obasjana noć kupa Zemlju u svoj njenoj krasoti.

² Oni koji razmišljaju gledajući to, često se pitaju: ‘A što se nalazi u svemiru? Kako je sve to organizirano? Možemo li saznati kako je sve to nastalo?’ Odgovori na ta pitanja bez sumnje bi pomogli u točnijem određivanju zašto je nastala Zemlja sa svojim ljudskim i ostalim stanovnicima, te što bi mogla donijeti budućnost.

3. Što je posljedica povećanog znanja o svemiru?

³ Pred mnogo stoljeća mislilo se da je svemir sastavljen od nekoliko tisuća zvijezda koje se mogu vidjeti golim okom. No sada, uz pomoć moćnih instrumenata kojima se pretražuju nebesa, znanstvenici znaju da ih ima daleko više. Ustvari, ono što se vidjelo ulijeva veće strahopoštovanje nego je to  itko ikada mogao pomisliti. Ljudski um je osupnut neizmjernošću i složenošću svemira. U časopisu National Geographic komentira se da je čovjek “zapanjen” onim što sada uči o svemiru.¹

4. Što se otkrilo u 1920-im godinama?

⁴ U zadnjim stoljećima su astronomi koji su pretraživali nebo prvim teleskopima zapazili pahuljičaste formacije slične oblaku. Pretpostavili su da se radi o obližnjim oblacima plinova. No, u 1920-im godinama, upotrebom većih i snažnijih teleskopa, otkrilo se da su ti “plinovi” daleko veća i značajnija stvar: galaksije.

5. a) Što je galaksija? b) Što obuhvaća naša galaksija, Mliječna staza?

⁵ Galaksija je golema skupina zvijezda koje se uz plinove i ostali materijal okreću oko središnje jezgre. Galaksije su prozvane svemirskim otocima, jer je svaka od njih poput jednog svemira. Pogledajmo, naprimjer, galaksiju u kojoj mi živimo, a zove se  Mliječna staza. Naš Sunčev sustav, kojeg sačinjavaju Sunce, Zemlja i ostale planete sa svojim mjesecima, dio je te galaksije. No, to je samo sićušni dio, jer se Mliječna staza sastoji od 100 milijardi zvijezda! Neki znanstvenici procjenjuju da ih ima i više, najmanje 200 do 400 milijardi. A urednik jednog znanstvenog časopisa je izjavio: “Moglo bi biti da u Mliječnoj stazi ima čak pet do deset bilijuna zvijezda.”²

6. Koliki je promjer naše galaksije?

⁶ Promjer naše galaksije proteže se tako daleko da, ako bi mogao putovati brzinom svjetlosti (299 793 kilometra u sekundi), trebalo bi ti 100 000 godina da pređeš s jedne strane na drugu. Koliko je to kilometara? Pa, budući da svjetlost proputuje oko deset bilijuna (10 000 000 000 000) kilometara godišnje, pomnoži to sa 100 000 i dobit ćeš odgovor: naša Mliječna staza promjera je oko jedan trilijun (1 000 000 000 000 000 000) kilometara. Procjenjuje se da prosječna udaljenost između zvijezda  unutar galaksije iznosi oko šest svjetlosnih godina, ili oko 60 bilijuna kilometara.

7. Kakve su procjene u vezi broja galaksija u svemiru?

⁷ Ljudskom umu je gotovo nemoguće obuhvatiti takvu veličinu i udaljenost. A naša galaksija je samo početak onoga što je dalje u svemiru! Postoji nešto što još više zapanjuje: Toliko je galaksija do sada otkriveno da se kaže da su “tako brojne kao vlati trave na livadi”.³ Oko deset milijardi galaksija nalazi se u vidljivom svemiru! No, ima ih daleko više koje su izvan dosega suvremenih teleskopa. Neki astronomi procjenjuju da u svemiru ima oko 100 milijardi galaksija. A svaka od njih može sadržavati stotine milijardi zvijezda.

8. Kako su galaksije poredane?

⁸ No, postoji još nešto. Te goleme galaksije nisu nasumce razbacane po svemiru. Obično su poredane u određene grupe koje se nazivaju skupine galaksija, poput bobâ u grozdu. Do sada se već tisuće njih promotrilo i fotografiralo.

9. Što još obuhvaća naša galaktička skupina?

⁹ Neke od galaktičkih skupina sadrže relativno malo galaksija. Naša Mliječna staza, naprimjer, dio je skupine od oko dvadeset galaksija. Unutar te grupe nalazi se i “susjedna” galaksija koja se za jasne noći može vidjeti bez teleskopa. To je Andromedina galaksija, spiralna oblika, slična našoj.

10. a) Od koliko galaksija mogu biti sastavljene galaktičke skupine? b) Kolike su udaljenosti između galaksija, te između galaktičkih skupina?

¹⁰ Ostale galaktičke skupine sastavljene su od mnogo desetaka, možda i stotina, pa čak i tisuća galaksija. Pretpostavlja se da samo jedna takva skupina sadrži 10 000 galaksija! Prosječna udaljenost između galaksija unutar skupine može iznositi  i milijun svjetlosnih godina. Međutim, udaljenost od jedne galaktičke skupine do druge može biti i stotinu puta veća. A postoje i dokazi da su skupine galaksija poredane u “superskupine”, poput grozdova na vinovoj lozi. Kakve li golemosti i sjajne organizacije!

11. Koju sličnu organiziranost nalazimo u našem Sunčevom sustavu?

¹¹ Vratimo li se našem Sunčevom sustavu, nailazimo na drugi izvanredni raspored. Sunce, zvijezda srednje veličine, jest “jezgra” oko koje se vrti Zemlja i ostale planete sa svojim mjesecima po preciznoj putanji. Iz godine u godinu oni se obrću takvom matematičkom točnošću da astronomi mogu posve  pouzdano predvidjeti gdje će se oni naći u bilo kom trenutku u budućnosti.

12. Kakva je organiziranost atoma?

¹² Pogled u beskrajno malene stvari — atome — otkriva isto takvu preciznost. Atom je čudo od reda, kao minijaturni Sunčev sustav. Sadrži jezgru koja se sastoji od čestica nazvanih protoni i neutroni, a oko nje kruže sićušni elektroni. Cijela materija izgrađena je od takvih građevnih blokova. Ono što jednu tvar razlikuje od druge jest broj protona  i neutrona u jezgri, te broj i poredak elektrona koji se okreću oko nje. U tome postoji savršen red, jer se svi elementi koji sačinjavaju materiju mogu poredati u određen slijed obzirom na broj tih građevnih blokova.

13. Koje se karakteristično svojstvo može vidjeti u cijelom svemiru?

¹³ Kao što smo vidjeli, veličina svemira doista je impresivna, a isto tako i njegov zadivljujući red. Od neizmjerno velikih pa do beskrajno malenih stvari, od galaktičkih skupina pa do atoma, svuda je prisutna izvanredna organiziranost. U časopisu Discover se navodi: “Zamijetili smo red u iznenađujućoj mjeri, a naši kozmolozi i fizičari i nadalje iznalaze nova i zapanjujuća obilježja tog reda... Govorili smo da je cijeli svemir čudo, i još uvijek si dopuštamo da o cijelom svemiru govorimo kao o divnom čudu.”⁴ Ta struktura reda priznaje se čak i u riječi “kozmos” koja se obično koristi u astronomiji pri opisivanju svemira. Ona se prema jednom rječniku definira kao “uredno skladan, sistematično poredan svemir.”⁵

14. Kako je jedan bivši astronaut prokomentirao red u svemiru?

¹⁴ Nekadašnji astronaut John Glenn zapazio je “red u cijelom svemiru koji nas okružuje”, te da sve  galaksije “putuju propisanim putanjama u odnosu jedna prema drugoj.” Zbog toga je upitao: “Da li je sve to doista tek tako moglo postati? Da li bi slučajno pregršt nevažnih i bezvrijednih stvari od svoje volje mogla utrti takve pravilne putanje?” Zaključio je: “Ne mogu vjerovati u to... Nekakva sila postavila ih je sve u orbite i zadržava ih tamo.”⁶

15. Na što ukazuje preciznost konstrukcije i organizacije u svemiru?

¹⁵ Doista, svemir je tako precizno organiziran da čovjek svemirska tijela može koristiti kao temelj za vlastitu kontrolu vremena. Tako je i svaki dobro konstruirani sat očito produkt organizirana uma koji posjeduje stvaralačku sposonost. Organizirani um koji stvara može posjedovati samo inteligentna osoba. A što se onda može reći o daleko složenijoj konstrukciji i pouzdanosti koja postoji u čitavom svemiru? Ne uključuje li to također konstruktora, stvoritelja, um — razum? I imaš li bilo kakvog razloga za vjerovanje da razum može postojati odvojeno od osobnosti?

16. Do kojeg se zaključka dolazi obzirom na organiziranost svemira?

¹⁶ Ne možemo zaobići sljedeće: Izvanredna organizacija zahtijeva sjajnog organizatora. Ništa u našem iskustvu ne ukazuje na to da se nešto organizirano događa slučajno. Prije se može reći da cijelo iskustvo u životu čovjeka pokazuje da sve što je organizirano mora imati organizatora. Svaki stroj, kompjutor, zgrada, pa čak i olovka i papir ima stvoritelja, organizatora. Logično je stoga da i daleko složenija i strahopoštovanja vrijedna organiziranost u svemiru mora također imati organizatora.

17. Kako se očituje zakonitost u svemiru?

¹⁷ Osim toga, cijelim svemirom, od atoma do galaksija, upravljaju jasni fizikalni zakoni. Postoje, naprimjer, zakoni koji upravljaju toplinom, svjetlošću, zvukom i gravitacijom. Fizičar Stephen  W. Hawking je rekao: “Što više istražujemo svemir, utvrđujemo da ni u čemu nije proizvoljan, nego se pokorava određenim jasno ustanovljenim zakonima koji vladaju na različitim područjima. Čini se sasvim razboritim pretpostaviti da možda postoje neki sjedinjujući principi, tako da su svi zakoni dio nekog većeg zakona.”⁷

18. Do kakvog je zaključka došao jedan raketni stručnjak?

¹⁸ Raketni stručnjak Wernher von Braun pošao je korak dalje, izjavivši: “Prirodni zakoni svemira toliko su precizni da nemamo poteškoća sagraditi svemirski brod koji polijeće na Mjesec i odrediti vrijeme njegova leta preciznošću djelića sekunde. Te zakone netko je morao postaviti.”⁸ Znanstvenici koji žele da raketa kruži oko Zemlje ili Mjeseca, moraju, ako žele biti uspješni, raditi u skladu s tim univerzalnim zakonima.

19. Što zahtijeva postojanje određenih zakona?

¹⁹ Kad razmišljamo o zakonima, moramo priznati da proizlaze od zakonodavca. Iza prometnog znaka “Stop” mora stajati neka osoba ili grupa ljudi koji su  postavili taj zakon. Što, dakle, reći za sveobuhvatne zakone koji upravljaju materijalnim svemirom? Tako divno zamišljeni zakoni doista svjedoče o nadasve inteligentnom zakonodavcu.

20. Što se primijećuje u časopisu Science News?

²⁰ Prokomentiravši specijalne okolnosti reda i zakona koje su tako uočljive u svemiru, časopis Science News primjećuje: “Razmatranja tih stvari uznemiruju kozmologe jer izgleda da takve posebne i precizne okolnosti nisu mogle nastati slučajno. Jedan način rješavanja tog pitanja jest da se kaže kako je cijela stvar smišljena i u domeni je božanske providnosti.”⁹

21. Što su neki spremni zaključiti?

²¹ Mnogi, uključujući i mnoge znanstvenike, nisu spremni to prihvatiti. No, drugi su spremni priznati ono što dokazi uporno potvrđuju — postojanje razuma. Time priznaju da takva golemost, preciznost i zakoni koji postoje u cijelom svemiru nikad ne bi mogli postati slučajno. Sve to mora biti djelo nadmoćna uma.

22. Kako biblijski pisac otkriva Stvoritelja svemira?

²² Ovako je zaključio jedan biblijski pisac u vezi materijalnih nebesa: “Podignite visoko oči svoje i gledajte: Tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i sve ih čak imenom zove.” To je “Onaj” koga se označuje kao ‘Stvoritelja nebesa, Velikog, koji ih je i razapeo’ (Izaija 40:26, NS; 42:5, NS).

23, 24. Kako može nastati materija?

²³ Univerzalni zakoni upravljaju postojećom materijom. No, odakle je proizašla sva ta materija? U svojoj knjizi Cosmos, Carl Sagan kaže: “Na početku ovoga svemira nije bilo galaksija, zvijezda ili planeta, života i civilizacija.” Govoreći o promjeni iz tog stanja u sadašnji svemir, on je opisuje kao  “najizvanredniju preobrazbu materije i energije koju smo ikada imali prednost opaziti.”¹⁰

²⁴ U tome je ključ razumijevanja kako je nastao svemir: U to je sigurno bila uključena preobrazba energije i materije. Taj je odnos potvrđen Einsteinovom glasovitom formulom, E=mc² (energija jednako masa puta brzina svjetlosti na kvadrat). Jedan od zaključaka koji proizlaze iz te formule jest da energija može proizvesti materiju, te da golema energija može nastati iz materije. Atomska bomba dokazuje posljednje. Zato je astrofizičar Josip Kleczek izjavio: “Većina, a možda i sve elementarne čestice, možda su nastale materijalizacijom energije.”¹¹

25. Tko je izvor ogromne snage koja je bila potrebna za stvaranje svemira?

²⁵ Tako postoji znanstveni dokaz da je izvor beskrajne energije posjedovao građu za stvaranje svemira. Biblijski pisac koga smo već ranije citirali zapazio je da je taj izvor energije živa i inteligentna osoba, rekavši: “Zbog obilja pokretačke snage, jer je jake moći, ne izostaje ni jedno [od nebeskih tijela].” S biblijskog stanovišta, dakle, izvor te neograničene energije ili snage je onaj koga se opisuje u Knjizi Postanka 1:1: “U početku Bog je stvorio nebesa i zemlju.”

26. Što uglavnom danas priznaju znanstvenici?

²⁶ Danas znanstvenici uglavnom priznaju da je svemir imao početak. Jedna od istaknutih teorija kojom se pokušava opisati njegov početak poznata je kao teorija praeksplozije. “Gotovo sve novije rasprave o porijeklu svemira temelje se na toj teoriji”, zapaža Francis Crick.¹² Jastrow opisuje tu kozmičku “eksploziju” kao “doslovan trenutak stvaranja”.¹³ No, kao što astrofizičar John Gribbin priznaje u časopisu New Scientist, iako znanstvenici “većinom tvrde da s velikom točnošću mogu opisati” što se dogodilo nakon tog “trenutka”, što je dovelo  do “trenutka stvaranja ostaje tajna”. Razmišljajući, autor dodaje: “Možda je ipak [svemir] stvorio Bog.”¹⁴

27. Zašto je teorija praeksplozije suviše ograničena?

²⁷ Međutim, većina znanstvenika nije spremna pripisati taj “trenutak” Bogu. Zato se obično kaže kako je eksplozija bila kaotična, poput eksplozije atomske bombe. No, može li takva vrsta eksplozije dovesti do bolje organizacije? Da li bombe koje za vrijeme rata padaju na gradove stvaraju ljepše konstruirane zgrade, ulice i znakove, te zakone saobraćaja? Upravo suprotno, takve eksplozije prouzročuju ruševine, nered, kaos i raspad. A kada je u pitanju nuklearna eksplozija, dezorganizacija je potpuna, kao što su to doživjeli japanski gradovi Hirošima i Nagasaki 1945. godine.

28. Što se neminovno mora zaključiti o silama koje su djelovale u stvaranju svemira?

²⁸ Ne, nije samo “eksplozija” mogla stvoriti naš strahopoštovanja vrijedan svemir, s njegovim čudesnim redom, konstrukcijom i zakonima. Samo moćni organizator i zakonodavac mogao je upravljati moćnim silama koje su prouzročile tako izvanrednu organiziranost i zakonitost. Zato znanstveni dokazi i razlozi predstavljaju čvrsto uporište biblijskoj izjavi: “Nebesa objavljuju slavu Božju; o djelu ruku njegovih prostranstva govore” (Psalam 19:1, NS).

29. Što potvrđuju opažanja znanosti, kao i naša vlastita?

²⁹ Tako se Biblija hvata u koštac s pitanjima koja evoluciona teorija nije jasno objasnila. Umjesto da nas ostavi u mraku u vezi pitanja što stoji iza postanka svih stvari, u njoj se odgovara jednostavno i razumljivo. Potvrđuju se opažanja znanosti, pa i naša vlastita, da ništa ne može nastati samo od sebe. Iako osobno nismo prisustvovali stvaranju svemira, očigledno je da on ima velikog Graditelja, kao što i Biblija dokazuje: “Svaku je kuću netko sagradio, a onaj koji je sve sagradio jest Bog” (Jevrejima 3:4, NS).