PROPOVIJEDANJE I POUČAVANJE DILJEM SVIJETA
Australija i Oceanija
-
BROJ ZEMALJA 29
-
BROJ STANOVNIKA 39 508 267
-
BROJ OBJAVITELJA 96 088
-
BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA 63 333
“Napokon sve razumijem”
Gluha žena po imenu Freda, koja živi u Papui Novoj Gvineji, bila je presretna kad je saznala da će zajedno sa sestrom koja je poučava o Bibliji moći pohađati sastanke u skupštini koja djeluje na znakovnom jeziku. Prva takva skupština u njihovoj zemlji osnovana je 1. ožujka 2013. Freda je došla do zaključka da puno bolje razumije ono što se iznosi na sastancima kad ne gleda u literaturu, nego se usredotoči na govornika
i vizualna pomagala koja se nalaze na podiju. Zahvaljujući tome počela je redovito komentirati na sastancima, što joj je prije bilo vrlo neugodno jer je po prirodi sramežljiva. U travnju 2013. postala je nekršteni objavitelj. Sada poziva i druge gluhe osobe da dođu s njom na naše sastanke. Mnogi od njih rado su se odazvali na njen poziv. Dok Freda sluša misli koje se iznose na sastanku, niz lice joj često poteknu suze. Kad ju je jednom netko od braće upitao zašto plače, ona je odvratila: “Plačem jer napokon sve razumijem.”Ušla je u krivi automobil
Dok se vozila na sastanak za službu propovijedanja, Barbara iz Australije zaustavila se uz rub ceste kako bi provjerila je li sa sobom ponijela notes s bilješkama. Najednom je neka žena otvorila vrata njenog automobila i sjela do nje.
“Gospođo, mislim da ste ušli u krivi automobil”, rekla joj je Barbara.
“Ispričavam se”, kazala je ona. “Zamijenila sam vas sa ženom koja treba doći po mene.” Dok je izlazila iz automobila, pogled joj je pao na Stražarsku kulu i Probudite se!, pa je rekla našoj sestri: “Prije dosta godina te su mi časopise donosile dvije gospođe koje su me poučavale o Bibliji.” Barbara je rado dala ženi časopise, a kasnije je s njom započela i biblijski tečaj.
“Pisma od Boga”
Naša sestra Violet, koja živi u gradu Christchurchu na Novom Zelandu, ima 82 godine i prilično je lošeg
zdravlja. No ona i dalje revno svjedoči tako što štićenicima domova umirovljenika i centara za palijativnu skrb redovito piše pisma te im šalje biblijsku literaturu. Njegovatelji koji tu poštu prosljeđuju ostarjelim štićenicima kažu da oni željno iščekuju svako njeno pismo. Te pošiljke nazivaju “pisma od Boga”. Neki međusobno razmjenjuju pisma i literaturu nakon što ih pročitaju, a neki imaju običaj čitati pisma onima koji slabije vide. Njegovatelji kažu da su oni koji čitaju Violetina pisma i našu literaturu općenito zadovoljniji, mirniji i vedriji od drugih ljudi. Violet kaže: “Drago mi je što još uvijek mogu raditi nešto korisno za Jehovu i pomoći drugima da ga upoznaju. Svjedočenje putem pisama čini me istinski sretnom.”“To sam već pročitala!”
Naša sestra Bernie jednog je subotnjeg jutra na otoku Saipanu propovijedala od vrata do vrata i nudila ljudima najnoviji broj Stražarske kule. Kad je taj časopis ponudila jednoj studentici, koja se zove Bernadette, ona joj je rekla: “To sam već pročitala!” Bernie se pitala kako je to moguće. Iz torbe je zatim izvadila drugi časopis i ponudila ga djevojci. No ona je kazala: “I taj sam pročitala.” Sestra ju je zbunjeno upitala: “Kako to da ste već pročitali ove časopise? Jeste li vi možda Jehovin svjedok?” Bernadette joj je rekla da nije Jehovin svjedok i da je naše časopise pročitala na internetu. Jednog je dana pretraživala internet tražeći neke informacije o cvijeću. U tražilicu je upisala pojam “ruže” i naišla na naslov “Prekrasne ruže iz Afrike”. Bio je to članak iz časopisa Probudite se! koji je našla na internetskoj stranici Jehovinih svjedoka. Rekla je da joj se dopao taj članak te da je stoga odlučila pogledati što još ima na toj stranici. Najprije je čitala članke o biljkama i životinjama, a onda su joj pažnju privukli zanimljivi članci koji govore o Bibliji. Vidjevši da je djevojka iskreno zainteresirana za biblijsku istinu, Bernie joj je ponudila besplatan biblijski tečaj. Kasnije je ponovno navratila do nje kako bi joj donijela knjigu Što Biblija doista uči? Na trećem ponovnom posjetu počele su proučavati prvo poglavlje te knjige. Otprilike godinu dana kasnije, u studenome 2012, Bernadette se krstila. Tako je brzo duhovno napredovala da njeni prijatelji u šali znaju reći kako ona “nije došla, nego je dotrčala u istinu”. Danas joj je jako drago što je pretražujući internet naišla na našu stranicu.