“NASTUPILO je vrijeme velikih kušnji”, stajalo je u Stražarskoj kuli od 1. ožujka 1915. “Sada će se jasno vidjeti jesmo li dosad služili Gospodinu samo zato što smo se nadali da ćemo 1914. doživjeti veličanstvenu preobrazbu ili nas je na to poticala ljubav i odanost koju osjećamo prema njemu, njegovoj Riječi i svojoj braći.” Tijekom 1915. neki su se Istraživači Biblije borili s razočaranjem. No većina svijeta vodila je drugačije bitke.

Veliki rat, koji je kasnije postao poznat kao Prvi svjetski rat, zahvatio je Europu. Razvoj naoružanja promijenio je način ratovanja, pa je u ratnim sukobima stradalo više civila nego ikada prije. Naprimjer, 1915. njemačke su podmornice počele krstariti britanskim teritorijalnim vodama. Jedna je od tih podmornica 7. svibnja te godine potopila britanski putnički brod Lusitaniju. Tom je prilikom više od 1 100 osoba izgubilo život.

Istraživači Biblije nisu željeli sudjelovati u tom ratu. No tada još uvijek nisu jasno razumjeli da kršćani trebaju biti potpuno neutralni u ratnim sukobima. Istina, nisu se dobrovoljno javljali u vojsku, ali neki od njih odazvali su se na novačenje i potom tražili da budu raspoređeni u jedinice koje nisu izravno sudjelovale u borbama. Drugi su smatrali da mogu naprosto “pucati neprijatelju iznad glave” budu li prisiljeni ići na bojište.

U Stražarskoj kuli od 15. srpnja 1915. objavljena je priča o jednom mađarskom vojniku koji se krstio dok se oporavljao od ozljeda zadobivenih na bojnom polju. Nakon oporavka vratio se na prvu crtu bojišnice. U članku se navodi što se potom dogodilo: “Mađarski su vojnici došli na oko 250 metara od ruske linije obrane kad su dobili naredbu: ‘U napad bajunetama!’ Brat se u tom trenutku  nalazio na kraju lijevog krila. Jedini cilj bio mu je zaštititi se od neprijatelja, pa je pokušao izbiti bajunetu iz ruke ruskog vojnika s kojim se sukobio. A onda je primijetio da taj vojnik želi učiniti isto (...). Rus je ispustio bajunetu na tlo i briznuo u plač. Kad je naš brat pobliže pogledao svog ‘neprijatelja’, primijetio je značku u obliku križa i krune na njegovom kaputu. I ruski je vojnik bio brat u Gospodinu!” *

Članak s naslovom “Kršćanska dužnost i rat”, koji je objavljen u Stražarskoj kuli od 1. rujna 1915, govorio je o kršćanskoj neutralnosti. Taj je članak istaknuo kako je “samo po sebi razumljivo da onaj tko postane vojnik i obuče vojnu uniformu ima obaveze i dužnosti koje su svojstvene vojniku. (...) Ne bi li bilo posve neprikladno da se kršćanin nađe u takvoj situaciji?” S vremenom je postalo jasno da kršćani ne smiju ni na koji način sudjelovati u ratu.

Godine 1915. sedamdesetero članova betelske obitelji u New Yorku dobilo je obavijest da mora napustiti Betel i nastaviti svoju službu na području zato što nema dovoljno sredstava za nastavak rada. Rečeno im je: “Ne smijemo se zaduživati niti ugroziti naše djelovanje. Upravo je zato donesena odluka da se smanje troškovi gdje god je to moguće.”

Clayton Woodworth i još dvojica braće potpisali su zajedničko pismo sedamdesetero braće i sestara koji su trebali napustiti Betel. To je pismo bilo objavljeno u Stražarskoj kuli od 1. svibnja 1915. Napisali su da odlaze iz Betela “radosni i zahvalni za mnoge blagoslove i divna iskustva” koja su doživjeli “kao članovi betelske obitelji”.

 Istina, nije im bilo lako prihvatiti činjenicu da će odsada služiti Bogu na drugačiji način, no imali su priliku pokazati jesu li mu istinski odani. I, što se dogodilo? Jesu li ostali vjerni Bogu ili su postali ogorčeni? Brat Woodworth nastavio je propovijedati, a kasnije se vratio u Betel te je 1919. postao prvi urednik časopisa Zlatni vijek, koji se danas zove Probudite se! Radio je kao urednik sve do 1946.

Tijekom te teške godine Stražarska kula poticala je braću da nastave propovijedati. Posebna pažnja poklanjala se osobama koje su već pokazale zanimanje za dobru vijest. “Imamo popis ljudi iz cijele zemlje koji su zatražili literaturu putem kupona”, pisalo je u Stražarskoj kuli od 15. prosinca 1915. “Predlažemo da ih se posjeti kako bi se vidjelo jesu li još uvijek zainteresirani.” Cilj takvih posjeta bio je potaknuti zanimanje ljudi kako bi se u njima “rasplamsala revnost za Boga i istinu”.

I tada je, baš kao i danas, bilo važno da Kraljevstvo bude kršćanima na prvom mjestu u životu. “Mi, koji smo duhovno budni, trebamo vrlo marljivo i revno služiti Bogu”, stajalo je u Stražarskoj kuli od 15. veljače 1915. Božji su sluge morali ostati budni. U toj Stražarskoj kuli još je pisalo: “Trebamo paziti. Na što trebamo paziti? Prije svega na sebe, kako ne bismo upali u zamke koje nam postavlja ovaj svijet.”

Godišnji citat za 1916. poticao je braću da ostanu jaka u vjeri, kao što piše u Rimljanima 4:20. Taj je redak hrabrio vjerne Božje sluge tijekom naredne godine, koja je donijela nove kušnje.